behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
jom i prošao pored Gazi Husrevbe<<strong>br</strong> />
gove džamije. I dan-danas se<<strong>br</strong> />
mo je cijelo biće grči od boli zbog<<strong>br</strong> />
onog što sam vidio. Dvorište sa<<strong>br</strong> />
nje govim lipama, fontana, munara,<<strong>br</strong> />
stubovi, vanjski trijem, kupola<<strong>br</strong> />
– sve je bilo oskrnavljeno ožiljcima<<strong>br</strong> />
od granata, svuda su bile rupe što<<strong>br</strong> />
su vonjale mržnjom i vandalizmom.<<strong>br</strong> />
Cijeli prizor je ličio na kadar<<strong>br</strong> />
iz kakvog horor filma snimljen na -<<strong>br</strong> />
kon prolaska vanzemaljskog čudovišta<<strong>br</strong> />
kroz zemaljsku građevinu,<<strong>br</strong> />
ču dovišta koje nema nikakvog os -<<strong>br</strong> />
jećaja za ljudske vrijednosti …<<strong>br</strong> />
Čini mi se da su zločini pričinjeni<<strong>br</strong> />
bogomoljama najodvratniji od<<strong>br</strong> />
svih zločina protiv čovječnosti. Ka -<<strong>br</strong> />
kav god da je naš odnos prema bo -<<strong>br</strong> />
go vima, nepobitna je činjenica da<<strong>br</strong> />
su za milione običnih smrtnika bo -<<strong>br</strong> />
go molje svetišta transcendentalne<<strong>br</strong> />
nade, glavni oslonci života, oltari<<strong>br</strong> />
tradicije i kolektivnog identiteta<<strong>br</strong> />
što hrane sámo srce kulture, sveta<<strong>br</strong> />
mjesta koja pružaju utočište od<<strong>br</strong> />
patnje i agonije. Ubiti crkvu, dža -<<strong>br</strong> />
m iju, sinagogu ili bilo koju bogomolju<<strong>br</strong> />
znači prekinuti pupčanu<<strong>br</strong> />
vrpcu nade, kulture i identiteta.<<strong>br</strong> />
Zastanimo na trenutak i pomislimo<<strong>br</strong> />
na one koji su mogli zaustaviti<<strong>br</strong> />
ubijanje svega što se naziva<<strong>br</strong> />
bosanskim – od ljudskog tijela do<<strong>br</strong> />
ljudske nade – ali to nisu učinili.<<strong>br</strong> />
Nastavimo istim mislima misliti o<<strong>br</strong> />
onima koji su mogli zaustaviti ubijanje<<strong>br</strong> />
svega jevrejskog prije pola<<strong>br</strong> />
stol jeća, svega protestantskog pri -<<strong>br</strong> />
je nekih dvije stotine godina, svega<<strong>br</strong> />
O imenu (našeg) jezika<<strong>br</strong> />
U svojoj novoj knjizi O bosanskom<<strong>br</strong> />
jeziku, o propadanju Bosne, i<<strong>br</strong> />
... o vama, odlomak o imenu jezika<<strong>br</strong> />
počinjem ovom rečenicom: “Kao<<strong>br</strong> />
što psa ne vodite veterinaru da mu<<strong>br</strong> />
nadije ime, tako ni lingvistu ne<<strong>br</strong> />
tre ba pitati kako nazvati jedan<<strong>br</strong> />
jezik.” U daljem tekstu ja kvalif i -<<strong>br</strong> />
ku jem ovu tvrdnju govoreći da<<strong>br</strong> />
ana logija između veterinara i ling -<<strong>br</strong> />
vi ste ipak nije potpuna - između<<strong>br</strong> />
ostalog, pas nikad neće saznati ka -<<strong>br</strong> />
ko mu je ime, niti je u prilici da ka -<<strong>br</strong> />
že da mu se ne sviđa. Kad je u pi -<<strong>br</strong> />
ta nju ime jezika, posebno je važno<<strong>br</strong> />
istaći da je jezik kolektivna svojina<<strong>br</strong> />
grupe ljudi i da zato njegovo ime<<strong>br</strong> />
tre ba da odražava želje i tradicije<<strong>br</strong> />
što većeg <strong>br</strong>oja ljudi koji govore da -<<strong>br</strong> />
tim jezikom.<<strong>br</strong> />
Dosta je rasprostranjeno vjero -<<strong>br</strong> />
va nje da svaki narod ima svoj jezik<<strong>br</strong> />
koji je isključivo njegova svojina i<<strong>br</strong> />
BEHAR <strong>105</strong><strong>106</strong><<strong>br</strong> />
LINGVISTIČKI PORTRETI: MIDHAT RIĐANOVIĆ<<strong>br</strong> />
da, ako to nije slučaj, treba težiti ta -<<strong>br</strong> />
kvom stanju. Ovo vjerovanje ne ma<<strong>br</strong> />
nikakve osnove u stvarnosti i odnos<<strong>br</strong> />
jedan jezik – jedan narod skoro da<<strong>br</strong> />
više ne postoji nigdje u svi jetu. Ima<<strong>br</strong> />
jedna izvrsna knjiga na našem jeziku<<strong>br</strong> />
koja iscrpno go vo ri o odnosu iz -<<strong>br</strong> />
me đu jezikā i ljudskih <strong>zajednica</strong> ko -<<strong>br</strong> />
je se njima služe; to je knjiga Jezici<<strong>br</strong> />
Ranka Bugarskog (izd. Matica<<strong>br</strong> />
srpska, Novi Sad, 1993). Čitanje<<strong>br</strong> />
ove nevelike knjige, koja vrvi od ko -<<strong>br</strong> />
risnih i interesantnih podataka, ot -<<strong>br</strong> />
va ra pogled na jedan sociolingvistički<<strong>br</strong> />
kaleidoskop od kojeg skoro dah<<strong>br</strong> />
staje – čini se da ne postoji zamisliv<<strong>br</strong> />
odnos iz me đu jezika, njegovog<<strong>br</strong> />
imena, ime na ljudskog kolektiva<<strong>br</strong> />
kojem služi, imena ljudske (državne)<<strong>br</strong> />
zajednice ili teritorije u kojoj se<<strong>br</strong> />
govori koji nije ostvaren u realnosti.<<strong>br</strong> />
Evo sa mo nekih frapantnih podata-<<strong>br</strong> />
indijanskog prije nekih pet stoljeća,<<strong>br</strong> />
svega… čini se da ovoj listi<<strong>br</strong> />
skoro da nema kraja. Da li su oni<<strong>br</strong> />
koji nisu zaustavili genocid i svaki<<strong>br</strong> />
drugi oblik “-cida” koji je čovjek<<strong>br</strong> />
kadar počiniti ikad pomislili da bi<<strong>br</strong> />
i oni jednog dana mogli postati<<strong>br</strong> />
žrtve, da bi i oni mogli vapiti za<<strong>br</strong> />
pomoći koja ne stiže, pa ne stiže?<<strong>br</strong> />
Hoće li iko prekinuti ovaj zatvoreni<<strong>br</strong> />
krug indiferentnosti, ili će on na<<strong>br</strong> />
kraju dovesti do uništenja čovječanstva,<<strong>br</strong> />
tog jedinog svjetla na<<strong>br</strong> />
kraju tunela ispunjenog moralnom<<strong>br</strong> />
tamom, tunela u kojem, izgleda,<<strong>br</strong> />
danas živimo?<<strong>br</strong> />
Engleski original ovog eseja objavljen je u<<strong>br</strong> />
američkom književnom listu The<<strong>br</strong> />
Bookpress (god. 6, <strong>br</strong>oj 6) oktobar 1999, koji<<strong>br</strong> />
izlazi u gradu Itaci, u državi Nju Jork.<<strong>br</strong> />
ka ko je navodi Bugarski:<<strong>br</strong> />
- Ako <strong>br</strong>oj jezika u svijetu (oko<<strong>br</strong> />
6.000) podijelimo sa <strong>br</strong>ojem danas<<strong>br</strong> />
postojećih suverenih država, dobićemo<<strong>br</strong> />
prosječnu vrijednost od ne -<<strong>br</strong> />
kih 28 jezika po državi.<<strong>br</strong> />
- Računa se da najveći <strong>br</strong>oj<<strong>br</strong> />
država ima između 10 i 50 jezika.<<strong>br</strong> />
- Prema najstrožijim kriterijima<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ojanja, na ukupnoj evroazijskoj<<strong>br</strong> />
teritoriji bivšeg Sovjetskog Saveza<<strong>br</strong> />
govori se oko 130 jezika, u Indiji bar<<strong>br</strong> />
170 , u Indoneziji oko 300, u Ni -<<strong>br</strong> />
geriji oko 400, a u Papua Novoj Gvineji,<<strong>br</strong> />
koja je prostorno znatno ma -<<strong>br</strong> />
nja od prethodnih, blizu 750 je zika.<<strong>br</strong> />
Jedine evropske zemlje za koje bi se<<strong>br</strong> />
moglo reći da su jednojezične jesu<<strong>br</strong> />
Island i Portugal. Ali u Portugalu<<strong>br</strong> />
žive <strong>br</strong>ojni doseljenici iz bivših kolonija<<strong>br</strong> />
te zemlje, koji govore svojim je -<<strong>br</strong> />
zi cima. Čak su i mini ja turne drža-<<strong>br</strong> />
97
Change language