behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
MEDIOSFERA<<strong>br</strong> />
Pismo je smanjilo našu sposobnost<<strong>br</strong> />
pamćenja, ali je otvorilo prostor<<strong>br</strong> />
civilizaciji pisma. Knjiga je stv orila<<strong>br</strong> />
publiku i dovela u korice ne kada<<strong>br</strong> />
nezamislive sadržaje, ali da nas na<<strong>br</strong> />
nju gledamo kao na te melj civilizacije<<strong>br</strong> />
koji nam se ljulja ispod nogu…<<strong>br</strong> />
Svaka, naime, nova tehnologija<<strong>br</strong> />
bo li. Svaka nova tehnologija res tru -<<strong>br</strong> />
kturira odnose znanja, poslovanja i<<strong>br</strong> />
društvene moći. Svaka nova tehnologija<<strong>br</strong> />
porađa i novu genera ci ju um -<<strong>br</strong> />
je tnika koje su tu da bi nam se ublažio<<strong>br</strong> />
šok novih tehnologi ja.<<strong>br</strong> />
I premda mnoge tehničke nap ra -<<strong>br</strong> />
ve ne zažive ili se njihova rješenja<<strong>br</strong> />
uključe u neka druga još novija –<<strong>br</strong> />
osuđenost na posredovanja tehnike<<strong>br</strong> />
sudbinsko je za sadašnjost i budućnost<<strong>br</strong> />
čovjeka. I dok će neki od nas i<<strong>br</strong> />
dalje pred video kamerom zauzimati<<strong>br</strong> />
statičnu pozu objekta fotografiranja,<<strong>br</strong> />
drugi koristiti laptop kao šalabahter<<strong>br</strong> />
– ključni zadatak za treće<<strong>br</strong> />
postaje upravo ovladavanje novom<<strong>br</strong> />
pi smenošću, odnosno razvijanje kre -<<strong>br</strong> />
ativnosti u novim tehnologijama.<<strong>br</strong> />
Prenijeti poruku da nas ne znači<<strong>br</strong> />
šapirografirati dvi je i pol misli ili tri<<strong>br</strong> />
primisli, u obliku rečenice prepoznatljivo<<strong>br</strong> />
naredbodavnog diskursa.<<strong>br</strong> />
Vrijeme je interakcije. Držanje<<strong>br</strong> />
tijela, nekad važno za socrealističke<<strong>br</strong> />
parade danas je važno za političare<<strong>br</strong> />
ili neke druge glumce. Poza neupućenoga<<strong>br</strong> />
u tehniku pjev je mišljenja<<strong>br</strong> />
nesvjesnog određenosti nekom starijom<<strong>br</strong> />
tehnikom.<<strong>br</strong> />
Kraj televizije<<strong>br</strong> />
Sve je povezano i svi smo pove za -<<strong>br</strong> />
ni. I onda kada se naši stavovi odbijaju,<<strong>br</strong> />
kada ih se ignorira, oni su izrečeni<<strong>br</strong> />
i imaju svoj učinak. Ma li va lovi<<strong>br</strong> />
u sebi razvijaju prepoznatljive oblike<<strong>br</strong> />
velikih. Povijest čo v jeka, po vijest<<strong>br</strong> />
je suodnošenja ljudskog bi ća sa njegovim<<strong>br</strong> />
ekstenzijama, koje ga oslobađaju<<strong>br</strong> />
ili zarobljavaju. Tko je u svojim<<strong>br</strong> />
rukama imao snažnije eks tenzije<<strong>br</strong> />
određivao je pra vila, po stavljao ideologije,<<strong>br</strong> />
do no sio svjetonazore, oblikovao<<strong>br</strong> />
interesne grupe...<<strong>br</strong> />
124<<strong>br</strong> />
Ako je papirus omogućio pok re -<<strong>br</strong> />
tnoga Boga onda je jednako tako<<strong>br</strong> />
umnožio i hijerarhije svećenika ko ji<<strong>br</strong> />
su tog pokretnog Boga približa va li<<strong>br</strong> />
ljudima nesposobnima da Bo ga<<strong>br</strong> />
odčitaju i dožive iz papirusa. Ako je<<strong>br</strong> />
papir omogućio Rimsko Ca rs tvo ka -<<strong>br</strong> />
ko u širenju tako i u njegovom ne s -<<strong>br</strong> />
ta janju onda je on sobom donio i hi -<<strong>br</strong> />
je rarhije državnih službenika, hi je -<<strong>br</strong> />
ra rhije članaka rimskog građanskog<<strong>br</strong> />
prava, knjižnice i arhive kao<<strong>br</strong> />
ma gijske izvore snage njihovim vlasnicima<<strong>br</strong> />
i korisnicima.<<strong>br</strong> />
Ako je pojava elektroničkih me -<<strong>br</strong> />
di ja podigla glavu recipijenta s te -<<strong>br</strong> />
ksta (i papira na kojemu je tekst<<strong>br</strong> />
pri kovan), oslobodila oko za boje<<strong>br</strong> />
(ko je su sredinom prošlog stoljeća<<strong>br</strong> />
‘ek splodirale’) omogućila istovre me -<<strong>br</strong> />
nost informiranja/oblikovanja mase<<strong>br</strong> />
primatelja informacija (ko jim je<<strong>br</strong> />
stvorena nova generacija re ci pi je -<<strong>br</strong> />
na ta nesklonih pisanom i tis ka nom<<strong>br</strong> />
te kstu); ako je taktilnost te levizije<<strong>br</strong> />
do nijela ono što McLuhan naziva<<strong>br</strong> />
me đudjelovanjem svih osjetila; ko -<<strong>br</strong> />
načno, ako umreženost ide putem<<strong>br</strong> />
dvosmjernog komuniciranja – onda<<strong>br</strong> />
su McLuhanove najave bile blagovremene<<strong>br</strong> />
i predskazivačke.<<strong>br</strong> />
Svaka hijerarhija (partijska,<<strong>br</strong> />
stra načka, religijska, korporacijs -<<strong>br</strong> />
ka), razvija komunikaciju koja ima<<strong>br</strong> />
gla vu Janusa. Lice je zategnuto<<strong>br</strong> />
inje kcijama načela, prihvatljivih<<strong>br</strong> />
op ć ih mjesta, dakle onoga što se<<strong>br</strong> />
mo ra otkriti ili reći. Naličje najbolje<<strong>br</strong> />
os li kava poznata uzrečica o birok ra -<<strong>br</strong> />
ciji koja onemogućuje upravo ono<<strong>br</strong> />
što bi trebala omogućiti. Googleova<<strong>br</strong> />
revo lu cionarna tražilica uzrokovala<<strong>br</strong> />
je osnivanje mnoštva fiktivnih po -<<strong>br</strong> />
du zeća nakon što se sh vatilo da su<<strong>br</strong> />
linkovi jedan od klju čnih parametara<<strong>br</strong> />
te tražilice. Al pha će naše privatne<<strong>br</strong> />
datoteke mo ći pretraživati po s -<<strong>br</strong> />
ta vljajući (se bi) pitanja. Svaka nova<<strong>br</strong> />
ekstenzija do nosila je nova pravila<<strong>br</strong> />
igre - rušila i uzdizala.<<strong>br</strong> />
Francuski impresionistički slikar,<<strong>br</strong> />
Seurot (kojega McLuhan naziva<<strong>br</strong> />
‘prorokom televizije’) nije mo gao<<strong>br</strong> />
znati za točkice i linije sprave koja<<strong>br</strong> />
će se pojaviti nakon njegove smrti,<<strong>br</strong> />
ali je prikazivanjem igre svje tlosti<<strong>br</strong> />
na točkicama kojima je sli kao - otvorio<<strong>br</strong> />
prostor razmišljanju o djeljivosti<<strong>br</strong> />
budućeg ekrana, ob likovanju slike<<strong>br</strong> />
svjetlošću, te na taj način – anticipirao<<strong>br</strong> />
ekran elekt ro ničkih medija.<<strong>br</strong> />
Uz Baudelaireov stav da je i či -<<strong>br</strong> />
tatelj uključen u poetski proces ide<<strong>br</strong> />
i nova činjenica medicinskih, bioloških<<strong>br</strong> />
i neurolingvističkih istraživanja<<strong>br</strong> />
koja (pojednostavljeno rečeno)<<strong>br</strong> />
pronalaze da je više živčanih trasa<<strong>br</strong> />
prenošenja informacija od mozga<<strong>br</strong> />
pre ma oku nego od oka prema mo -<<strong>br</strong> />
zgu. Kreiramo dakle sliku. Aktivni<<strong>br</strong> />
smo, uostalom poput najsitnijih<<strong>br</strong> />
čestica koje mijenjaju svoje ponašanje<<strong>br</strong> />
dok ih gledamo. Osuđeni smo<<strong>br</strong> />
na poetičko ustrojstvo logosa.<<strong>br</strong> />
Kada govorimo o kraju televizije<<strong>br</strong> />
govorimo o približavanju kraju utjecaja<<strong>br</strong> />
paradigme jednosmjernog ko -<<strong>br</strong> />
municiranja koje je raslo i razvijalo<<strong>br</strong> />
se od prvih glinenih pločica i Mojsijevih<<strong>br</strong> />
kamenih ploča, preko pis ma,<<strong>br</strong> />
rukopisa, knjige do tiska op ćenito,<<strong>br</strong> />
te do radija, filma i televizije.<<strong>br</strong> />
Govorimo o kraju dominacije te -<<strong>br</strong> />
h nike koja svijet postavlja/ute me -<<strong>br</strong> />
lju je/gradi između emanatora (pro -<<strong>br</strong> />
iz vođača svjetlosti, istine i in fo r ma -<<strong>br</strong> />
ci ja) i primatelja zaduženoga da in -<<strong>br</strong> />
fo rmaciju dobivenu odozgo pretvori<<strong>br</strong> />
u vjeru, zakon, nacionalni zanos,<<strong>br</strong> />
ideologiju, kulturu, civilizaciju…<<strong>br</strong> />
Svaka je tehnologija imala svo ja<<strong>br</strong> />
uska grla. Pisari su u početku bili<<strong>br</strong> />
robovi. I bilo ih je tek toliko da popišu<<strong>br</strong> />
vlasništvo svojih vlasnika, pismo<<strong>br</strong> />
religijskih hijerarhija, u počecima,<<strong>br</strong> />
kastu je svećenika više odvajalo od<<strong>br</strong> />
puka nego što ga je pu ku približavalo.<<strong>br</strong> />
Sve knjige svijeta, prvih stoljeća<<strong>br</strong> />
Gutenberga stale bi danas na<<strong>br</strong> />
jedan dobar digitalni no sač podataka.<<strong>br</strong> />
Pa, ipak stvarale su intelektualce,<<strong>br</strong> />
umjetnike, znans t ve nike - grupaciju<<strong>br</strong> />
koja se smatrala upućenijom<<strong>br</strong> />
od upućenih, odnosno, koja je mislila<<strong>br</strong> />
kako ima dovoljno informacija s<<strong>br</strong> />
kojima može biti alternativa religij-
Change language