behar br. 105-106 - Islamska zajednica u Hrvatskoj

POVIJESNA ČITANKA<br />
se mota oko ovoga ili onoga uzora.<br />
U predgovoru “Za fer name”, kako<br />
ćemo odmah viditi, Sabit ističe<br />
svoj smjer, kad počima ovako:<br />
Hodi o Rekše 3 bajnoga pera<br />
Parnasom što no prašinu tjera!<br />
Liljan i ruža proći će letom,<br />
Pjevaj o sablji i štitu svetom;<br />
Dosta je češljat mirisne kose,<br />
Štit i strijela sada se nose;<br />
Dosta je boja s pogledom djeva.<br />
Sad treba ići gdje sablja sjeva;<br />
Dosta je hvalit dragino stanje,<br />
Neka se ljulja u gaju granje.<br />
Od boja junak, čovjek od dara<br />
Nek od tog polja pustinju stvara!<br />
Ova je zgrada 4 - žalostan spomen,<br />
U njoj je svaki razoren kamen;<br />
O tom imade tisuć pjesama.<br />
Da se već slušat ne mili nama.<br />
Za što da opet o Kajsu zborim<br />
I svoje misli s lugjakom morim?<br />
Ne mogu slušat Lejlinih hira,<br />
Progji se ludih, podaj im mira!<br />
Šta te se tiče Ermenka mlada.<br />
Da znadeš, ljubi l b’jesna Ferhada.<br />
Što o tom svemu, da tegliš mu ke? -<br />
Lugjaku ne daj kamen u ruke<br />
U usta nemoj uzimat ime<br />
Širine 5 , tek ćeš pokvarit s njime i t. d.<br />
Zar to nije sve na svoj način?<br />
Ko je malo upućen u istočnu poeziju<br />
odmah će uviditi onaj veliki jaz,<br />
koji dijeli Sabita od ostalih turskih<br />
pjesnika. Za tim poziva pero, da<br />
nagje novi smjer, gdje još nije doprla<br />
noga ni Kajsa ni Ferhada. Kada<br />
dogje u žugjeni kraj, neka iz temelja<br />
na novo gradi palaču, koja će<br />
stršiti iznad oblaka i koju će sunce<br />
3 Konj glasovitog perzijskog narodnog<br />
junaka Rustem Kurda, koji u istoku<br />
igra ulogi Herkulesa ili Kraljevića<br />
Marka.<br />
4 Misli svijet.<br />
5 Kajs i Lejla, Ferhad i Širina — to su<br />
istočni Romeo i Julija. “Širin” znači<br />
perzijski: sladak. Kolika igra riječi u<br />
originalu.<br />
22<br />
prestaviti svijetu. Pri kraju predgovora<br />
pjeva ovako:<br />
Ne primam žene u svoje dveri;<br />
“Kome nije pravo nek mi ne da<br />
kćeri”<br />
Ponesi krčmaru, vatrenu čašu,<br />
Da otvorim svečano državu našu!<br />
Sviraču, i ti tamburu amo,<br />
Pobjedonosno da zapjevamo,<br />
Napjeve stare baci na stranu.<br />
Pa sviraj pjesmu još ne pjevanu.<br />
Iz toga se jasno vidi, da Sabit<br />
teži, koliko je moguće, da stvori<br />
nešto: što prije njega nije bilo u<br />
turskoj književnosti... Kako se vidi<br />
iz Zafemame i drugih pjesama<br />
Sabit nije volio, kao drugi turski<br />
pjesnici u njegovo vrijeme svoje<br />
sti hove pretrpavati arapskim i<br />
perzijskim riječima; gdje god mu je<br />
bilo moguće, tu je upotrebljavao<br />
poznate i primitivne turske riječi,<br />
koje su i nama u Bosni i Hercegovini<br />
većinom poznate. Evo ih nekoliko<br />
iz opisa zime: sadžak, baklava,<br />
jufka, ćasa, karpuza, mertebanija,<br />
foja, i dr...<br />
*<br />
Sabitovi mlagji savremenici<br />
jesu šejhi Fevzija Blagac, pisac<br />
“Bulbulistana” i Mustafa ef. Prušćcinin,<br />
pisac “Tebširul-guzzata”<br />
(junačka čestitka). Prvi je pisao u<br />
perzijskom jeziku - po uzoru Džamina<br />
Beharistana - zbirku pripovjetčica<br />
iz derviškog života, u kojoj<br />
se nalazi takodje nekoliko kratkih<br />
bilježaka iz života rumskih pjesnika,<br />
koji su se izkazali kao derviši<br />
na perzijskon Parnasu; megju<br />
njima kako smo spomenuli nalaze<br />
se Derviš paša Mostarac, sin mu<br />
Ahmed beg i Husrev paša Sokolović.<br />
Jezik im je dosta slikovit, ali<br />
nije potpuno klasičan. Ovdje-ondje<br />
vidi se neperzijskih prispodoba,<br />
koje su nastale pod uplivom arapštine<br />
i hrvaštine.<br />
*<br />
Osim do sada spomenutih ima -<br />
de još puno naših zemljaka, koji su<br />
prebirali žice istočne lire, ali se o<br />
njima samo toliko znade, da su<br />
negda bili kao Zijai Mostarac,<br />
Hadži Derviš ef. Mostarac, Ali ef.<br />
Pruščanin, Vehbi Bosnevi i mnogi<br />
drugi, kojih se pjesama nalazi po<br />
raznim zbirkama.<br />
Ovom prigodom spomenuti<br />
nam je još Habibe hanumu Stočević,<br />
kćer Ali pašinu, i Arif bega<br />
Sto čevića koji se pod pjesničke ra -<br />
dove potpisuje: Hersekli Hikmet,<br />
da odlično mjesto zauzimaju na<br />
turskom Parnasu. Hikmet kao ne -<br />
stor megju današnjim turskim pje -<br />
s nicima uživa veliki ugled i kod<br />
mlagjeg narastaja. Živi kao visoki<br />
sudski dostojanstvenik u Carigradu.<br />
Eto toliko sam na brzu ruku<br />
skrpario o našim pregjima koji su<br />
umjeli vješto perom baratati ili<br />
prebirati žice na istočnoj liri, da i<br />
na tome polju, kao i na bojnome<br />
me jdanu ostave lijepu uspomenu<br />
svojim potomcima, da su negda na<br />
ovoj slavnoj grudi živili ljudi, koji<br />
su nešto doprinijeli za istočnu prosvjetu.<br />
A sada, da usput nadovežem još<br />
jednu malu molbu na sve rodoljube,<br />
koji poštuju uspomenu svojih<br />
pregja, da mi, ako u koga imade<br />
djela ili podataka iz života rečenih<br />
književnika i pjesnika, za kratko<br />
vrijeme na amanet opreme. Koliko<br />
mi slabe sile dopuštaju, nastojaću,<br />
da ta djela presadim u našu bašču<br />
ili obširnije prikazem njihov život i<br />
rad - kako svih spomenutih, tako i<br />
ostalih naših zemljaka, koji su se<br />
iztaknuli na polju istočne književ -<br />
nosti.