Zbornik Mednarodnega literarnega srečanja Vilenica 2004 - Ljudmila

Muharem Bazdulj
u onom izaslanstvu bio možda i najveći uglednik. No takođe se čini pogrešnim
nazivati Matino predskazanje upozorenjem. To nije slučaj Cezara i
Martovskih ida. Mate bega Resulbegovića nije savjetovao da se čuva, on
mu je jednostavno čitao budućnost kao iz dlana. Ova je legenda ipak sličnija
onom engleskom predanju po kojem je seljak vizionar Robert Nixon
naslutio pobjedu Henricka VII nad Richardom III. To se proročanstvu zbilo
u vrijeme njihove odsudne bitke, izrečeno je na stotine kilometara daleko
od bojnog polja, u zabitom selu gdje se za tu bitku uopće nije ni znalo.
(Ovu priču spominje Keith Alis u djelu Prediction and Prophecy.) No ipak
susret Mate Glušca i bega Resulbegovića različit je i od ove engleske priče
jer Robert Nixon igra tek ulogu posmatrača i ne stupa u kontakt sa
učesnicima kao što je različita i od Martovskih ida jer ne nudi mogućnost
izbora. Mate Glušac je neumoljiv kao sudbina. No ipak postavlja se
pitanje:da li bi nešto drugo zaustavilo bega da nije bilo Mate? Da li bi se
ono što je ranije određeno ipak moralo zbiti na bilo koji način ili je
implicitno upozorenje iz proroštva samo sebi osiguralo ostvarenje? Da li
se Mate obratio begu iz zahvalnosti zbog njegove ljubaznosti i tako ga
spasio? Da li je predskazanje bilo tek čitanje ranije zapisanog ili spasonosna
ispravka? Bilo kako bilo beg je ostajući u Nikšiću ostao živ.A to je korist
koju pružaju praznovjerja,a ona nije za nipodaštavanje.
Završna bilješka
Mate Glušac umro je u svojoj devedeset šestoj godini. Kažu da je i svoju
smrt predvidio. Sahranjen je kraj crkve Svete Tekle u Danilovgradu. Na
njegovom grobu nema nikakvog zapisa, ali je iz njega izniklo ogromno
drvo sa više od jednog metra u prečniku. Vladika Petar II Petrović Njegoš
i Ali-paša Rizvanbegović umrli su 1851. godine,sa historijske tačke gledišta,dakle,u
istom momentu poput borbom iscrpljenih protivnika ili
mitskih nesrećnih ljubavnika. Enciklopedije trenutno mi dostupne ne
pominje Resulbegovića i Wilkinsona. No manjkavost pomenutih enciklopedija
dokazuje nanovo genijalni autor Die Welt als Wille und Vorstellung
spominjući u jednoj fus-noti u sklopu Druge knjige ovog djela upravo ovog
istog gospodina Wilkinsona. Ovim mi je Arthur Schopenhauer učinio
rijedak kompliment, a pošto se u istoj fus-noti pozvao na londonski Times
još mi je jasnije, tananije i plastičnije prikazao čudnu i misterioznu utjehu
naznačivši uza sve i obrise feu follet, dozivanje taštih usamljenih senzibiliteta
u trenucima ozarenja.
Post Scriptum
Nakon što je ova priča po prvi put već bila objavljena čitao sam knjigu u
kojoj se pominje i beg Resulbegović za kojeg mi je nekoliko puta moralo
pasti na pamet da je tek ličnost iz legende kad već njegovo ime nigdje
nisam mogao naći. Knjiga se zove Kristalne rešetke, a napisao ju je čovjek
kojemu je posvećen Nož sa drškom od ružinog drveta.
63