Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Rezoluciju, ali tada nitko nije zamišljao da bi takav Tribunal mogao jednog dana profunkcionirati. Svi su mislilida nikad neće biti optuženih, ni procesa. Čak su i najoptimističniji prihvaćali da neće nikada biti presuda,nikada izricanja kazne." 6Nitko se ne zavarava. Da bi ispunio svoju misiju, Tribunal ovisi o dobroj volji svojih osnivača u Vijeću sigurnostii o njihovim političkim interesima. 7Sutradan nakon polaganja zakletve prvih sudaca, 17. novembra 1993. međunarodni tisak pokazujeskepticizam dok se u Bosni nastavljaju rat i zločini: Sud osuđen na neuspjeh; Krezubi sud; Alibi: velike silesamo traže načina da umire savjest, osumnjičeni istodobno sudjeluju u mirovnim razgovorima podpokroviteljstvom Ujedinjenih naroda.„Položili smo zakletvu 17. novembra i odlučili smo početkom decembra otići kući", prisjeća se talijanski sudacAntonio Cassese, prvi predsjednik Tribunala. „Postojali su samo suci, ništa drugo (...) U početku nismo imali niproračun. Ujedinjeni narodi našli su malo novca, nešto sasvim malo za sljedeća tri mjeseca, kao kad se dajedjetetu uz preporuku da ne potroši sve odjednom. Kako pokrenuti sud kad ne možete ni zaposliti ljude?"dodaje njegova američka kolegica, Gabrielle Kirk McDonald. A Južnoafrikanac Richard Goldstone, prvi tužiteljICTY‐a domeće: „Kad sam stigao u Sud, u augustu 1994., dvorane su bile prazne, bilo je samo nekoliko stolaca istolova. Čak i oni s najboljim namjerama prekrižili su Tribunal, da i ne govorim o protivnicima pravosuđa." 8Nikada nije bilo volje za stvaranjem učinkovita i samostalna pravnog instrumenta, a kredibilitet slatkorječivihproglasa zapadnih vlasti o bezrezervnoj podršci borbi protiv nekažnjivosti vrlo je mali. Jer prema logici višihdržavnih obzira, amnestija se uvijek smatrala glavnim diplomatskim adutom. Ma kako odvažno izgledala, ovagesta samo je krinka koja skriva hipokriziju velikih sila, kojima se žuri da na najjeftiniji način olakšaju savjest nakoju ih upozorava njihovo javno mnijenje, duboko potreseno zločinima čiji opseg i strahota zaslužuju odgovor.Ovaj sud, koji donosi toliko nade, za osnivače je samo izvor koristi. Vulgarno političko iskorištavanje jedne odnajljepših utopija, potiskivanja barbarstva. Jedino rješenje da se izbjegne svaki zaplet koji bi doveo domeđunarodnog vojnog uplitanja u Bosni. Sredstvo kojemu je u najboljem slučaju namjena odvraćanjezločinaca od nastavljanja njihovih djela, i posebno, poticanje poticatelja na zločine da se pokažu razumnijimaza pregovaračkim stolom. Zastor nad nemoći, podlosti i nesposobnosti velikih demokracija da zaustavečovjeka koji surovim kampanjama etničkog čišćenja, u srcu Europe i pred očima međunarodnih kamera,obnavlja najgora sjećanja iz Drugog svjetskog rata.Ali Rezolucija 827 otvorit će ipak nove obzore. Jer ta inicijativa, unatoč podvali, sadrži projekt koji donosinadu, nadu u jačanje prava i kažnjavanje zločinaca. Uloga ovoga suda nadilazi Vijeće sigurnosti, nadilazigranice bivše Jugoslavije, nadilazi legitimne težnje žrtava i međunarodnog javnog mnijenja. Težnja za istinom ipravdom u svijetu koje još uvijek opsjedaju demoni konačnog rješenja na vidljiv se način oduprla prešućivanjujednih i otvorenom protivljenju drugih. Hladni rat spriječio je rađanje međunarodnog pravosuđa, obećanogposlije ponora holokausta, u poletu svečanog obećanja „nikad više".Kad je bipolarni svijet nanovo spojen, mogao se konačno roditi projekt tako dugo očekivanoga međunarodnogpravosuđa. Iako ga je donijela međunarodna zajednica vrlo dvojbenih namjera, stalni Međunarodni kaznenisud (ICC) pojavljuje se kao prirodni rezultat toga zahtjeva za pravdom, koji se stalno6 Albright Madeleine, svjedočenje na saslušanju na suđenju Biljani Plavšić, ICTY, decembar 2002.7 Pet stalnih članova su SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina. Rusija, a naročito Kina, opredijelit će se za pasivnijedržanje i nastavak svoje politike, prepuštajući ostalim trima stalnim članovima da rješavaju probleme ICTY‐a. Postajuaktivnije tek kad se dođe do ograničenja proračuna i zagovaranja zatvaranja Suda.8 Klarin Mirko i Vidaković Mina, Unatoč svemu, Deset prvih godina Tribunala, dokumentarac, Sense TV, Hag, 2003.http://www.sense‐agency.com.