zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri mjeseca priprema, posebno da bi odsjekla linije opskrbe snaga UN‐aprisutnih unutar enklave, oslabila još više opsjednuto stanovništvo zabranom pristupa humanitarnimkonvojima i dopustila Beogradu da osigura logističku potporu podršku i koordinaciju svih snaga koje u njojsudjeluju. Budući da Beograd i zapadnjaci nisu nikada predali ICTY‐u dokumente koje su imali o pripremnojfazi ofenzive protiv Srebrenice, o kojoj su uostalom sve znali, Tužiteljstvo se nije nimalo zanimalo za paradoksKrivaja 95. Ohrabreno tvrdnjama analitičara proizašlih iz američke vojno‐obavještajne službe, ono je bezijedne riječi prihvatio ono što se tim planom željelo postići da se povjeruje. Velike sile mogla je samo veselitizaslijepljenost ICTY‐a koji ih nije dovodio u pitanje vjerujući da one nisu mogle predvidjeti pokolj koji je padenklave činio vjerovatnim. Poslije im je bilo dovoljno pobijati njihov drugi propust i tvrditi da su učinile sve daKaradžića i Mladića izruče pravosuđu.Karadžić i Mladić nisu privedeni pred Sud da ne bi oživjeli sjećanje na sramotan izbor velikih zapadnihdemokracija da žrtvuju stanovništvo Srebrenice prepustivši ga svjesno njihovim krvnicima i lišivši zatimpreživjele njihove zemlje i suđenja koje bi ih moglo izvući iz agonije i povratilo im dostojanstvo. Izbor koji se nemože opravdati i koji, po nekoliko osnova, čini naše vođe sudionicima najgoreg krvoprolića u Europi odholokausta. Dok Karadžić i Mladić ne budu izvedeni pred sudsku instancu potpuno neovisnu i dovoljno jaku dase suprotstavi svim pokušajima miješanja i cenzure, naše demokracije će samo produljivati sramotu. Više negošto ih štiti, njihovo će odbijanje da sude Karadžiću i Mladiću, kao i jučer njihovo odbijanje da dopuste dio istinekoja je izronila na suđenju Miloševiću, samo povećati patnju žrtava, produbljivati njihove rane i pothranjivatimržnju. Tako dugo dok se preživjeli ne budu mogli osloboditi bremena svojih patnji, Europa će osjećati teretmrtvih Srebrenice, koji će, poput sablasti lutati Starim Kontinentom tražeći pravdu. 102IV. POGLAVLJESvršetak igreIf we don't maintain justice, justice will not maintain us. 103 Francis Bacon (1561. ‐1626)Jedanaestog septembra srušeni su tornjevi‐blizanci... Povukli su sa sobom mnogo nada, vrijednosti, obećanja iplanova koji su nastali padom Berlinskog zida. Epoha koja time započinje manje će brinuti o temeljnimpravima ljudi, a više o njihovoj sigurnosti. Jedanaesti septembar nije ujedinio svijet protiv barbarstva, nego gaje polarizirao i pretvorio u bojno polje. Označio je grubi ulazak u XXI. stoljeće u kojem će, čini se, bitiosujećeno toliko iskoraka koji su dotad izgledali nepovratnima. Između miroljubivog 9. 11. 1989. i ratobornog11. 9. 2001. g. projekt međunarodnog pravosuđa uspio si je prokrčiti put. Međunarodni kazneni sud za bivšuJugoslaviju (ICTY), koji se sprema započeti prvi međunarodni proces u povijesti protiv jednog šefa države,nalazi se na vrhuncu slave. Stalni Međunarodni kazneni sud (ICC), nošen univerzalističkim snom, upravo sesprema započeti s radom. Dubinska dinamika, koja je omogućila te povijesne korake naprijed međunarodnogpravosuđa, ne može nestati u usijanim ruševinama tornjeva‐blizanaca. No11. septembar ipak je zatvorio jednu epizodu povijesti, promijenio prioritete, obrnuo red prioriteta.Međunarodno će pravosuđe uskoro osjetiti val tog udarca. ICTY, koji je na prvoj crti, neće biti pošteđen.102 Četvrtog juna 2007. skoro osam hiljada preživjelih i rođaka žrtava Srebrenice podiglo je pred nizozemskim sudomtužbu protiv Ujedinjenih naroda i Nizozemske zbog njihove odgovornosti u napuštanju stanovništva enklave koju su bilizaduženi štititi. Cilj tužbe sastoji se u utvrđivanju teških propusta Nizozemske i UN‐a u lancu odluka koji je pridoniotragediji. Između dvadeset pet i trideset hiljada civila potražilo je utočište u ili oko vojne baze kontingenta nizozemskihPlavih kaciga. Sučeljeno s hiljadu srpskih vojnika, četiristo pedeset vojnika Dutchbata dopustilo je da se odijele žene imuškarci.103 Ako mi ne sačuvamo pravdu, pravda neće sačuvati nas.
Osam mjeseci prije, za jake snježne oluje, Carla del Ponte stigla je u Davos. Došla je pred najmoćnijimličnostima svijeta politike i ekonomije na planetu, okupljenima na Svjetskom ekonomskom forumu, branitipitanje međunarodnog pravosuđa i važnost da se stane na kraj nekažnjivosti moćnika. „Ako sada izgubimohladnokrvnost, budući će diktatori moći bježati i skrivati se te će nam trebati možda i stotine godina da seuspravimo i nametnemo zakon prava nad zakonom nasilja", riječi su kojima se obratila svojim slušateljima26. januara 2001. g. u vrijeme kad je Milošević već svrgnut s vlasti, ali još nije uhićen. Očekivala je nekeopćenite odgovore, a bez sumnje i neke obzirnepoticaje. Teško je osvojiti slušateljstvo kojemu zahtjevimeđunarodne pravde nikad nisu bili prioritet.Na njezino veliko iznenađenje, nakon njezina nastupa, dvorana je uzavrela. Rasprava je bila žestoka. Clinton je31. decembra 2000. g., posljednjeg dana svojeg mandata, prije nego što će predati ključeve Bijele kućeGeorgeu W. Bushu, unatoč snažnu protivljenju Kongresa i suzdržanosti njegove Demokratske stranke, 104potpisao Rimski sporazum kojim je stvoren stalni Međunarodni kazneni sud (ICC). Opravdavajući svoj činistaknuo je: „To činimo kako bismo potvrdili svoju podršku načelu međunarodne kaznene odgovornosti sciljem predaje u ruke pravde počinitelja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. To činimo i zatoda ostanemo u postupku koji će u godinama koje slijede omogućiti Međunarodnom kaznenom sudu dapostane nepristran i učinkovit instrument pravde. Sjedinjene Američke Države imaju dugu tradiciju djelovanjau prilog krivične odgovornosti, još od našeg sudjelovanja na Sudu u Nürnbergu pa sve do glavne uloge unaporima koji su doveli do uspostavljanja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i za Ruandu.Naše djelovanje danas dio je te tradicije." Jedan od prvaka Republikanske stranke senator Jesse Helms odmahje odgovorio: „Ova današnja akcija očit je pokušaj predsjednika u odlasku da zaveže ruke svojem nasljedniku.Ta se odluka neće održati. Jedan od mojih prvih prioriteta pred novim predstavničkim domom bit će njezinoponištenje i zaštita američkih vojnika od kaznenog progona tog međunarodnog pučkog tribunala." 105 DonaldRumsfeld, koji je bio predviđen za ministra obrane nakon Bushove pobjede na predsjedničkim izborima unovembru 2000. g., odmah je nadodao: „Američko vodstvo u svijetu moglo bi biti prva žrtva toga suda", zbogprisila koje proizlaze iz međunarodnog humanitarnog prava.Njihovi saveznici koriste priliku koja je stvorena dolaskom Carle del Ponte kako bi, tijekom samo jednesjednice, pretvorili Davos u forum protiv ICC‐a. Međunarodno pravosuđe s univerzalnom dimenzijom tu jejavno optuženo kao prijetnja nacionalnoj suverenosti, a još više kao prepreka svakom vojnom djelovanjuzemlje kao što su Sjedinjene Američke Države, koje sudjeluju u vanjskim operacijama u gotovo stotinu država,pa ne prihvaća da njezini državljani ili vojnici na tim područjima podliježu propisima, postupcima, tužiteljima isucima pravosuđa koje „nikom ne polaže račune". U Davosu je i republikanski senator iz Minnesote Orrin G.Hatch. Kao predsjednik Sudskog povjerenstva Senata upozorava da Sjedinjene Američke Države nemajunamjeru ratificirati taj sporazum. Naglašava da „Sjedinjene Američke Države ne žele takav međunarodni sudkoji bi sudio predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država zato što je donio odluku kojoj je cilj spasiti stotineameričkih života". Nova se američka administracija žestoko suprotstavlja takvom međunarodnom sudskomsustavu koji a priori izmiče svakom državnom nadzoru te izlaže stvarnoj sudbenoj opasnosti njezine civilne ivojne zapovjednika. Situacija je komična. Nasuprot Carli del Ponte koja crpi najveću snagu iz svojesamostalnosti, dio slušateljstva ukazuje na opasnosti samosvojnih odluka stalnog104 U julu 1998. g. stotinu i dvadeset država potpisalo je Rimski statut stalnog Međunarodnog kaznenog suda. SjedinjeneDržave kao i šest drugih prisutnih država ‐Kina, Irak, Izrael, Katar i Jemen ‐odbile su potpisati ga. Imale su vremenapredomisliti se do Clintonova potpisivanja 31. decembra 2000. g.105 Republikanski senator održao je riječ. Na njegovu je inicijativu Kongres već u novembru 2001. g. usvojio odlukeprema kojima se američkoj vladi zabranjuje svaka suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom (ICC), a kojima je svrha dase za sudjelovanje u operacijama održavanja mira zahtijeva prethodno davanje imuniteta za bilo kakav progon ICC‐a, aisto se tako ovlašćuje predsjednik SAD‐a da se koristi svim odgovarajućim sredstvima za oslobađanje američkih građanakoje bi ICC eventualno pritvorio. Zbog razloga protiv Međunarodnog kaznenog suda sličnih navedenima, Jesse Helmsglasovao je 1986. g., zajedno s desetoricom drugih senatora, protiv toga da Sjedinjene Američke Države ratificirajuKonvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. g.
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9:
najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11:
Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13:
šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15:
predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17:
Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19:
opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21:
Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23:
Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25:
njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27:
Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29:
vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31:
Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33:
II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35:
Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37:
Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39:
osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41:
savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43:
postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45:
ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47:
Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49:
dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51:
vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53:
Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55:
Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57:
Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59:
nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109: predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 112 and 113: Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115: vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117: Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119: aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121: Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123: sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125: Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127: Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129: Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131: Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133: kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135: da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137: sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139: onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141: Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142: oni američki ili ne, uvijek će vi