II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slobodanu MiloševićuPredmet IT‐02‐54: tužitelj protiv Slobodana Miloševića. U srijedu 3. jula 2001. britanski sudac Richard May,koji predsjeda vijeću sastavljenom od tri suca, otvara raspravu. Slobodan Milošević sjeda na optuženičkuklupu. Ulazeći u taj sterilni svijet visoke tehnike, nekoliko trenutaka prije instinktivno se uputio prema središtupozornice gdje obično sjede svjedoci. Trojica stra‐žara koji ga prate odmah mu pokazuju stolac, u lijevom krajudvorane, onaj namijenjen osumnjičenima za izvršenje ili poticanje zločina koji svojom težinom i masovnošćupotpadaju pod humanitarno međunarodno pravo. Milošević nije pozvan da predsjeda na govornici, kako jenavikao, nego da odgovara za svoja djela. Prvi put u povijesti jednom se bivšem šefu države predmeđunarodnim sudom sudi za njegovu zločinačku politiku. Za spone koje povezuju vladarsku palaču i poljasmrti.Stotine televizijskih kamera došle su zabilježiti taj povijesni trenutak. Ne nalaze uništenog čovjeka kojega jesustigla njegova najcrnja prošlost. Taj čovjek ne pokazuje ni najmanji znak skromnosti. Ponosno nosi kravatu ubojama Srbije i još uvijek ima gordo držanje šefa države ‐oholog i bahatog. U četvrtak 1. jula 2004. SadamHusein zauzima isti stav u prvom pojavljivanju pred iračkim sudom. Diktatori kao da se ne boje suočavanja spravdom. Odbijaju je, ističu nepriznavanje kao jedinu istinu. Sudac Richard May okreće se optuženome:„Gospodine Milošević, vidim da danas nemate odvjetnika. To je vaš izbor. Imate pravo braniti se sami, alirazmislite: je li to zbilja u vašem interesu? Postupak će biti dug i složen ... Možda biste mogli ponovo razmotritisvoju odluku. Treba li vam više vremena da odlučite?" Milošević odgovara na engleskome: „Smatram daje ovaj sud lažni sud, da je ova optužnica lažna optužnica. Ovaj je sud nezakonit, nije ga ustanovila Općaskupština Ujedinjenih naroda. Prema tome nemam nikakve potrebe da odredim odvjetnika pred tomnezakonitom instancom." Milošević se odbija očitovati o krivnji, draže mu je optuživati napade NATO‐snaga.Upušta se u žestoki napad na taj „tobožnji sud". Isključuju mu mikrofon. Britanski sudac ne traži čitanje optužnice.Žuri mu se i tako propušta odati počast žrtvama i prekida raspravu. Milošević zadovoljno gleda sat.Rasprava je trajala samo dvanaest minuta. Na povratku u pritvor raspituje se o efektu svoje predstave. TimuMac Faddenu, koji upravlja zatvorom, kaže: „Dobro odigrano, zar ne?"Pri dolasku u Hag Slobodan Milošević okrivljen je samo za zločine na Kosovu. Tužiteljstvo je u vremenskomtjesnacu. Od pada Miloševića u oktobru 2000. Carla del Ponte postavila je cijeli tim da radi puno radno vrijemena tom slučaju, sa zadatkom da prije ljeta završi istragu o Hrvatskoj i Bosni.Ali krajem marta, kad je svrgnuti voda uhićen u Beogradu, tim je još daleko od cilja. „Nije više upitna slutnjanego djelovanje. Milošević će stići prije kra‐ja godine. Dajem vam vremena do 1. oktobra da napišeteoptužnicu. Nacrt mora biti na mojem stolu najkasnije početkom septembra. U međuvremenu ćemo imatiredovite sastanke da, uz elemente dokaza, utvrdimo strategiju" progona. Nije vrijeme da krenete na odmor!"Carla del Ponte pokušava nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Da podrži te napore, ona jednom pravnikupočetkom aprila povjerava zadaću da vodi tim istražitelja i traži od njega da pojača redove ekipe koja radi na„slučaju Milošević". Puna povjerenja, povjerava tada tisku: „Kad stigne Milošević, protiv njega ćemo, bezsumnje, imati ne samoj optužnicu koja će obuhvaćati samo nedjela na Kosovu, zbog kojih je uhićen, nego ičinjenice kojima ga namjeravamo teretiti za njegovo djelovanje u Hr‐vatskoj i Bosni i Hercegovini."To očito kašnjenje progona izaziva neke kritike. Cherif Bassiouni, slavni profesor međunarodnog prava, koji jepredsjedao Istražnom komisijom Ujedinjenih naroda o kršenjima humanitarnog međunarodnog prava u bivšojJugoslaviji, stvorenom 1992. (Rezolucija 780 Vijeća sigurnosti), tuži se zbog toga. Najprije u bosanskom tiskukrajem maja 2001. zatim u pismu Carli del Ponte 6. juna 2001. „Ako ste odlučili stegnuti kaznenu strategijuoko najod‐govornijih, Milošević je morao biti optužen za zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni, osim ako teoptužbe već ne postoje, ali još nisu objavljene. No ako ne postoje, moramo se upitati o razlozima. Mnogisumnjaju u političku trgovi‐nu koja je vjerovatno vezana uz Dejtonski sporazum. Ali uvijek sam isticao danepostojanje optužnice ne odlučuje unaprijed o budućnosti, i da je tajming podložan političkim prosudbama
koje se može uzeti u obzir u interesu pravde i mira (...) Ipak sam uvjeren da postoji dovoljno dokaza da bi seMiloševića kazneno progonilo za zločine počinjene između 1991. i 1995. u Hrvatskoj i Bosni, u imeodgovornosti kao hijerarhijski nadređenoga. Znam da takav pristup, zbog različitih razloga, izaziva otpore uvašem Uredu. Istina je da to nije jednostavno dokazati, ali postoje bez ikakve sumnje epizode, kao što jeopsada Sarajeva, koje opravdavaju što se oslanjamo na načelo odgovornosti hijerarhijski nadređenih da bismooptužili najviše zapovjednike. Ali koliko znam, to nije učinjeno posljednjih godina (...) Znam da zadataktužitelja nije lak i da nailazi na svakojake poteškoće: birokratske, financijske, političke. Naravno, lako jekritizirati izvana. Ipak, kritika nije uvijek za zlo, ona može biti korisna kad nudi tužitelju mogućnost da pokažeda javno mnijenje očekuje mnogo više."
- Page 1 and 2: Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4: NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7: odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9: najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11: Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13: šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15: predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17: Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19: opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21: Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23: Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25: njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27: Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29: vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31: Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 34 and 35: Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37: Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39: osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41: savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43: postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45: ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47: Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49: dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51: vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53: Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55: Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57: Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59: nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83:
osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85:
međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87:
danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89:
ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91:
okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93:
Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95:
tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97:
zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99:
februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101:
fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103:
Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105:
Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107:
jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109:
predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111:
zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113:
Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115:
vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117:
Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119:
aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121:
Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123:
sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125:
Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127:
Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129:
Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131:
Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133:
kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135:
da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137:
sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139:
onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141:
Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142:
oni američki ili ne, uvijek će vi
Change language