Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Tjedan dana poslije, američki State Department ipak najavljuje uplatu 10 miliona dolara ekonomske pomoćiSrbiji, koja je bila suspendirana do pune suradnje Beograda sa ICTY‐em. Washington šalje dva izaslanika StateDepartmenta u Hag da umire Carlu del Ponte: „To je ohrabrenje srpskim vlastima, Koštunica je obećao da ćeizručiti Mladića prije kraja ljeta. On će to napraviti nakon komemoracije u Srebrenici."U javnosti, velike su sile prisiljene pridružiti se ustrajnim zahtjevima Carle del Ponte. Komemoracija uSrebrenici, 11. jula 2005. g. prilika je za zapadne vođe, poput Tacquesa Chiraca, da podsjete kako je „više negoikada važno da krivci za ta djela koja su potresla savjest čovječanstva odgovaraju za svoje zločine predsudom". Svi se tiskaju u Potočarima, spomeniku podignutom preko puta bivše baze ONU‐a gdje su nizozemskivojnici, zaduženi da štite opsjednutu enklavu, prisustvovali, ne poduzevši ništa, deportaciji stanovnikaSrebrenice, koju su izvršile snage generala Mladića, i prvim ubojstvima. Svi osim Carle del Ponte, koja je ostalau Hagu u znak „protesta protiv nekažnjivosti i protiv odsustva djelovanja međunarodne zajednice".Pierre Richard Prosper, koji predstavlja predsjednika Busha, izjavljuje: „Na ovaj dan sjećanja, (...) zloodgovorno za ono što se ovdje dogodilo pritišće još uvijek ove brežuljke i mora odavde biti protjerano. Nekijoš uvijek nisu prihvatili grijehe prošlosti (...) i nastavljaju im okretati leđa u nadi da će izbrisati ovo sjećanje.Ali ako doista želimo jednom zauvijek okrenuti stranicu, moramo djelovati... Nitko ne smije sumnjati da jenajvažnije podvrći suđenju optuženike koji su još u bijegu, a naročito Radovana Karadžića i Ratka Mladića."A šef britanske diplomacije Jack Straw podsjeća: „Ovdje obnavljamo uspome‐nu na najmračnija poglavljaEurope nakon 1945. (.) I Europska zajednica je izniknula na ruševinama kontinenta uništenog ratom izločinima. Ali privodeći pravdi odgovorne za te zločine, Europa je mogla započeti proces pomirenja. Gnusno jeda su, deset godina nakon pokolja u Srebrenici, oni koji su za to optuženi, u prvom redu Radovan Karadžić iRatko Mladić, još uvijek na slobodi. Nitko im ne bi smio pomagati da izmaknu otvorenom međunarodnomsuđenju."Iza kulisa prijestolnice ne pokazuju istu gorljivost. Uvjetovanja Mladićevim ili Karadžićevim uhićenjem odjekujukao šuplje fraze. Obećanja zvone I kao nova poricanja, svaki put sve zlokobnija. Europljani, koji od početkagodine zagorčavaju život Hrvatskoj koja još nije izručila Antu Gotovinu, svojeg posljednjeg bjegunca 92 , nemajubaš nikakvu strategiju za slučaj Mladića i Karadžića. Kada je riječ o Amerikancima, oni se zadovoljavaju time datijekom ljeta pritišću Karadžićevu obitelj i prisiljavaju njegovu suprugu da 25. jula, pred televizijskimkamerama, pozove svojega supruga na predaju. Za uzvrat će biti ukinut nadzor nad njom, koji je uveden nazahtjev Carle del Ponte. Poziv će izazvati podsmijeh Srba, a bez sumnje i Karadžića, koji su lako prozreliscenarij. Dvadeset osmog augusta, poslije puta u Beograd, Pierre Richard Prosper naziva Carlu del Ponte uHag: „Mladić će biti izručen prije kraja septembra. Koštunica je zadao riječ." Isprazna obećanja. Trećegoktobra 2005. g. došla je na red Europska zajednica da opet zabije nož u leđa Međunarodnom sudu, u ovojpresudnoj godini. Na sastanku na vrhu u Luksemburgu, kojim je prevladavalo pitanje kandidature Turske iHrvatske, dvadesetpetorica potajno započinju sa Srbijom pregovore o pridruživanju, što je prvi preduvjet zaotvaranje procesa kandidiranja za pristup EU unatoč dokazanoj prisutnosti Mladića u Beogradu i nedovoljnojsuradnju s ICTY‐em na drugim područjima. Da odobrovolje Carlu del Ponte, visoki europski dužnosnici sadatvrde da će njihova odluka potaknuti Beograd na djelovanje.92 ICTY je 2001.optužio Antu Gotovinu za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine zbog zapovjedne odgovornosti uokviru Hrvatske vojske zbog deportacije i ubojstava Srba iz Krajine u augustu 1995. Zbog odbijanja hrvatske vlade da gaizruči ICTY‐u, Europska je Unija, na poticaj premijera Velike Britanije, odlučila 16. marta 2005. zaustaviti otvaranjepristupnih pregovora s Hrvatskom. Hrvatska 3. oktobra 2005. dobiva zeleno svjetlo za svoju kandidaturu u EU, tek nakonšto je, uz dobivene dokaze, lokalizirala bjegunca koji se tada nalazio na Kanarskim otocima. Gotovinu je napokon, 7.decembra 2005., uhitila španjolska policija uz pomoć hrvatskih službi, te ga izručila Hagu.