Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Prospera to zabrinjava. Krajem ljeta pita je: „Kako se ta brojka (trideset; op. a) može uklopiti u strategijuokončanja?" „Predviđate prevelik broj novih optužbi. Nećemo moći provesti nove predmete u odobrenimrokovima", još odlučnije kaže u septembru 2003. Amerikanac Theodor Meron, koji je od proljeća zamijenioClaudea Jordu na mjestu predsjednika ICTY‐a. Godinama su se Britanci i Amerikanci trudili ograničiti ICTY nakazneni progon podređenih. Sada se isto tako aktivno trude spriječiti Tužiteljstvo da spasi nekoliko predmetanužnih za ispunjenje svojeg mandata. Rezolucija 1503 prema njihovu viđenju ostavlja tužitelju prevelikmanevarski prostor. Žele donijeti pred Vijeće sigurnosti dodatni tekst prema kojem bi postao konačan nesamo kalendar etapa zatvaranja nego bi i Carla del Ponte došla pod nadzor kako bi se mogao kontrolirati brojnovih optužnica do kraja 2004.Devetog oktobra 2003. predsjednik Meron pred Vijećem sigurnosti ponavlja: „Tužiteljica namjerava podnijetioko četrnaest novih optužnica koje se odnose na tridesetak pojedinaca. Četiri‐pet tih novih optužnica moći ćese spojiti u isto suđenje s postojećim sudskim predmetima, ali će za osam ili devet drugih biti potrebnoodržavanje novih suđenja. (...) Prema našim sadašnjim predviđanjima nemoguće je obraditi te nove predmeteu rokovima koje je propisalo Vijeće sigurnosti." Ali, kao što ističe Meron, suci nemaju moć spriječiti tužitelja dazapočne nove kaznene progone. U prvotnom tekstu govora predsjednika ICTY‐a bilo je napisano: „Bilo biopravdano da Vijeće sigurnosti propiše tužitelju ciljeve koje treba doseći u posljednjim mjesecima istraga."Budući da je bila u suprotnosti s člankom 16. Statuta koji jamči neovisnost tužitelja, ovu je rečenicupreoblikovao: „Tužitelj ima ovlasti izabrati osobe protiv kojih želi podignuti optužnice, a ako nas Tužiteljstvouvjeri da prema indicijama ima razloga poduzeti kaznene progone, mi moramo, kao suci, potvrditi noveoptužnice. Statut ICTY‐a i rezolucije vijeća sigurnosti, uključujući i Rezoluciju 1503 ne daju sucima moćprovjeravanja odgovaraju li osobe na koje se odnose ove optužnice zaista uvjetu koji je postavilo Vijeće, tj.odnose li se na najvažnije dužnosnike koji imaju najtežu odgovornost za zločine. Očito, to će pitanje moratiriješiti Vijeće (sigurnosti UN‐a; op. a.) i tužitelj."Američki sudac na čelu ICTY‐a upravo je pozvao velike sile da oduzmu tužitelju dobar dio ovlasti kako bi seograničio broj novih optužbi. A dobro zna da oni koje se tužiteljica sprema optužiti nikada neće bitiuznemirivani u svojoj zemlji ako ICTY ne započne kazneni progon. No razlog postojanja svakog međunarodnogsudstva upravo je progon najviše rangiranih dužnosnika jer diskvalifikacija zločinačkih politika i vlasti koje su ihsmislile i provodile bitna je za ponovnu izgradnju i političku stabilizaciju regije. Meron, koji je preživionacističke logore u Poljskoj, profesor međunarodnog prava, nekada je bio izraelski veleposlanik u SjedinjenimAmeričkim Državama prije nego što je postao američki veleposlanik u Izraelu. Bio je također na Konferenciji uRimu 1998. član američke delegacije koja se do kraja borila za smanjenje ovlasti stalnog Međunarodnogkaznenog suda (ICC) koji se tamo osnivao. On djeluje više kao američki predstavnik nego kao predsjednik ICTYa.Jer cilj američke administracije je, kako to otvoreno objašnjava Prosper, da „suci paze djeluje li tužitelj uskladu s mandatom koji mu je dalo Vijeće sigurnosti". Izložena sve većim pritiscima da ograniči broj optužnica,Carla del Ponte izgubit će uskoro svoje diskrecijsko pravo.Budno pazeći, Francuska se odupire ujesen 2003. dok u kuloarima Vijeća sigurnosti već kruže nacrti novogteksta. Britanci i Amerikanci predlažu da se predsjedniku ICTY‐a dade moć da se uvjeri u podudarnost novihoptužnica sa zahtjevom upućenim tužitelju prema kojem se trebao usredotoči samo na osumnjičenike na vrhulanca odgovornosti za najteže zločine. Više zemalja oštro se suprotstavlja toj inicijativi koja mijenja StatutTribunala i daje slobodne ruke predsjedniku, koji je baš Amerikanac. Francuska, koja vodi ogorčenu bitku,dobiva podršku nekoliko zemalja između petnaest članova Vijeća sigurnosti, među kojima su Njemačka iRusija. Bez iznenađenja, Moskva se oštro protivi tački koja ističe „prijeku potrebu da se Karadžiću i Mladićusudi pred ICTY‐em". Ali Rusi sumnjaju da Britanci i Amerikanci žele spriječiti Carlu del Ponte da kaznenoprogoni posljednje osumnjičene kosovske Albance. Iako žure zatvoriti ICTY, odbacuju početni nacrt koji opetsugerira da se zabrane sve nove optužnice. Na zahtjeve Amerikanaca verzija s početka novembra određujejezikom potpuno svojstvenim rezolucijama Vijeća sigurnosti, te „napominje s najvećom zabrinutošćupokazatelje koje su iznijeli predsjednik i tužiteljica ICTY‐a u svojim izlaganjima (9. oktobra 2003.; op. a.), a kojise odnose na nemogućnost završetka sudskih postupaka za već optužene osobe prije kraja 2009., i da bi svakadodatna optužnica još više odgodila završetak rada Tribunala." Pod pritiskom više zemalja, ta je verzijapreoblikovana u onu od 21. novembra: „Napominje s najvećom zabrinutošću pokazatelje iznesene u