Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Dvadesetoga novembra 2001. g. američka delegacija nije se za vrijeme javne sjednice Vijeća sigurnostiizjasnila o dvama međunarodnim kaznenim sudovima. Radije je to učinila na sastanku u popodnevnim satimakod ambasadora Johna Negropontea koji predstavlja SAD pri Ujedinjenim narodima i predala svoju porukuCarli del Ponte: Sud ima prevelik apetit, on mora smanjiti svoje ambicije. Pierre Richard Prosper, koji jezadužen za pitanja međunarodne pravde pri američkoj vladi, pokušava je uvjeriti da mora značajno skratitisvoj popis osumnjičenih. Ne želi da Sud nastavi s radom pa da poslije natovari posao domaćim sudskimvlastima: „Ako previše slučaja prepustimo njima, stvorit ćemo političke probleme Beogradu i drugim glavnimgradovima." A kako bi pridobio tužiteljicu, dodaje: „To bi moglo štetiti naporima poduzetim da uvjerimoKoštunicu da preda Karadžića." Ona se odupire. Daje na znanje kako je već skratila popis osumnjičenih iograničila kazneni progon na najviše rangirane odgovorne osobe: „Odsad je na Vijeću sigurnosti da preuzmeodgovornost za svako novo smanjenje mojeg posla." Amerikanci su bijesni i to daju na znanje savjetniku Carledel Ponte samo nekoliko sati poslije. „Potrudite se da tužiteljica shvati kako joj Sjedinjene Američke Državenaređuju da se više koristi svojim pravom odlučivanja kako bi značajno skratila popis osumnjičenih. (...) Moglobi se dogoditi da dobrovoljni doprinosi Sjedinjenih Američkih Država ne budu uplaćeni u proračun (UN‐a zaICTY; op. a.) nakon njezina odbijanja da se posluži diskrecijskim pravom o popisu osumnjičenih", opominjetelefonski Mike Newton, Prosperov pomoćnik. Osamnaestog decembra, za vrijeme svojeg posjeta Hagu, Carladel Ponte odgovara Prosperu: „Vašu poruku ne mogu protumačiti drukčije, nego kao otvoren pritisak, da nekažem jedva prikrivenu prijetnju."Sljedećeg tjedna američko izaslanstvo predvođeno ambasadorom Patrickom Kennedyjem zatražilo je pred 5.komisijom Ujedinjenih naroda, zaduženom za upravna i proračunska pitanja, odgodu usvajanja proračunadvaju Sudova. Svoj postupak obrazlaže „potrebom pribavljanja više informacija o dvjema ustanovama koje suugrožene lošim rukovodstvom, neučinkovitošću i korupcijom". Sjedinjene Američke Države započele suneprijateljskim ponašanjem prema Suda za bivšu Jugoslaviju i njegovu blizancu ‐onom za Ruandu. Njihovkrižarski pohod protiv stalnog Međunarodnog kaznenog suda (ICC) proteže se i na ad hoc stvorene sudove,unatoč vanjskom prividu američke podrške Haškome sudu. Carla del Ponte, koja mora istodobno predvoditistrategiju okončanja u Hagu i u Arushi, ne predaje se. Ne može se suprotstaviti volji država da ograničeprovođenje pravde jer su one stvorile Haški sud te imaju moć odlučivanja o njegovu zatvaranju. Ali nitko nemože od nje tražiti da loše odradi svoj posao i da iznevjeri misiju koja joj je povjerena. Nastoji smanjiti štetuzahtijevajući da se ne upropasti ono što je postignuto i da se uspostave mehanizmi koji bi spriječili dastrategija okončanja rada ide u korist nekažnjavanja. Ali Washington će je gurnuti dalje u smjeru tih ograničenja.Ni London ne zaostaje u tome. Kako bi to istaknuo, Tony Blair joj piše 19. decembra 2001. g.:„Ujedinjeno Kraljevstvo nije se odreklo svoje obaveze da privede ratne zločince pravdi. Isto tako pozdravljamkorake koje ste poduzeli kako biste otvorili dijalog s državama u pogledu izlazne strategije Suda i posljedicekoje iz toga proizlaze, posebno za sudstvo zemalja bivše Jugoslavije. Znam da će Jack Straw o tome raspravljatis Vama za vrijeme vašeg susreta početkom sljedeće godine. Tom ćemo prilikom željeti doznati što Vam se činiostvarivim unutar mogućnosti kojima raspolaže Sud, na koji način namjeravate svesti svoju kaznenu politiku iprovesti izlaznu strategiju."