Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Sporazum Đinđić ‐del PonteRijetke su situacije u kojima se političko djelovanje podudara s djelovanjem pravosuđa na međunarodnojsceni. Još su rjeđe one kojima je cilj uskladiti međunarodnu pravdu i vođenje unutarnjih poslova. Đinđić želidjelovati. Ni časa ne sumnja da je Miloševiću mjesto u zatvoru. Ali Srbi bi htjeli da mu se sudi za patnje koje jenanio svojem narodu, da plati što je uništio Srbiju i izgubio četiri rata. Ne žele biti prisiljeni suočiti se spitanjem zločina koje je počinio, najčešće uz njihov pristanak, u Hrvatskoj, u Bosni ili na Kosovu. Ipak, Đinđićim pokušava to reći. Čim je preuzeo svoju funkciju, izjavljuje da postoje vrlo teški dokazi o Miloševićevimzločinima protiv Albanaca. Pokazat će im to u maju otkrivajući postojanje grobnica pred vratima Beograda i naviše drugih mjesta u Srbiji, gdje je Milošević dao prenijeti oko hiljadu žrtava kako bi uklonio neke tragove svognečasnog djela na Kosovu. Trudi se objasniti im da ti zločini ne mogu ostati nekažnjeni ako Srbija želi prekinutisa svojom prošlošću i povezati se sa svijetom. Zna i to da srbijansko pravosuđe, paralizirano Miloševićevomerom, još ne može zamijeniti Haški sud i da bi, čak i kad bi to pokušalo, uronilo Srbiju u razdoblje još većenestabilnosti. Osim toga, treba udaljiti Miloševića, definitivno mu oduzeti sposobnost da šteti, razbiti laž kojupokušava održavati nastavljajući svoje sudjelovanje u političkom životu s obzirom na to da je ostao šefstranke, najjače u novoj opoziciji. U toj situaciji za koju Đinđić zna da je neodrživa i da osuđuje na neuspjehsvaki pokušaj dubinskog reformiranja Srbije, Haški sud je za njega najbolje rješenje. U njemu vidi sredstvopovezivanja prava i političkog djelovanja. Upravo taj spoj, taj susret dviju vlasti, koje se često percipiraju kaosuprotstavljene na području međunarodnih odnosa, bit će pokretač isporučivanja Miloševića u neočekivanokratkom roku. Taj susret simbolizira susret dviju podjednako odlučnih osobnosti. Tužiteljica Haškog suda koja,prvi put u povijesti, hoće izvesti pred međunarodno sudstvo jednog šefa države. I predsjednik srbijanske vladekoji želi iščupati iz Srbije čovjeka koji je „glavni faktor nestabilnosti" u njegovoj zemlji.Unatoč prividima, unatoč percepciji koja je ostala, pakt između Đinđi‐ća i Carle del Ponte zapečaćen je bezznanja velikih sila. Unatoč Đinđićevim stavovima, Zapad preporučuje oprez i šutnju. Ukočena zbog krhkostisrpskih demokrata, Europa je upadljivo odsutna i ne razumije kakve to opasnosti nosi. I ne grabi prilike koje sepojavljuju da spoje pravo i diplomaciju. Nasuprot tomu, SAD, neko vrijeme povučen zbog promjeneadministracije, pokazat će sposobnost prilagođivanja, koju će bez sumnje još više olakšati njegov ponos što seproglašava prvakom međunarodne pravde. Na to će utjecati i Miloševićev status. 16 Ni Miloševićev status nijebez utjecaja. Jer stav velikih prema pravu ciničan je i selektivan. Od NATO‐ove intervencije u vrijeme rata naKosovu Milošević je postao „neprijatelj". Poslije toliko godina zapadnjačke susretljivosti prema sugovornikukoji je neophodan, dakle nedodirljiv, Milošević postaje u njihovim očima izvediv pred pravdu, na neki načinlišen privilegije nekažnjivosti. U tom posebnom kontekstu Amerikancima nije teško razumjeti kako bi golemukorist imali pridružujući se Đindiću i Carli del Ponte, i voditi dvostruku politiku koja u isti mah pogodujenjihovim interesima i interesima međunarodne pravde. Ali njihova uloga u predavanju Miloševića Haškomsudu bit će u konačnici sasvim drugorazredna.Srbija je, doduše, izložena američkim pritiscima, a isto tako i europskim, ali ni Washington ni Bruxelles nezahtijevaju izručenje Miloševića Haškom sudu. Krajem februara Ana Lindt, ministrica vanjskih poslovaŠvedske, koja predsjedava Europskom unijom u prvom polugodištu 2001., objašnjava Carli del Ponte: „Želimoda brzo počnu djelovati, ali za razliku od SAD‐a ne želimo postaviti ultimatum. Moraju izvesti jedno uhićenjeprije kraja marta, ne nužno Miloševićevo, može nekog drugog optuženika ako žele. Tu im poruku prenosimo."SAD je postavio jedanaest uvjeta za isplatu financijske pomoći, namijenjene te godine Srbiji. Postavio ih jeKongres koji mora dati zeleno svjetlo američkoj administraciji da bi se novac dodijelio. To je proces „provjere"kojoj se podvrgavaju „problematične zemlje" među kojima je i Srbija. Prethodne godine16 SAD se proglašava prvakom međunarodne pravde iako nije ratificirao međunarodne instrumente i često radijeprimjenjuje svoje vojne pravne propise nego međunarodne konvencije. Osim najnovijih primjera u vezi s Irakom, zapotpuniji povijesni pregled pročitajte izvrsno djelo: Power Samantha, A problem from Hell, America and the Age ofGenocide, Perennial, New York, 2002.