III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaViše od jednog desetljeća velike sile čije su snage bile raspoređene u Bosni i Hercegovini igrale su se skrivača sRadovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, dvojicom glavnih optuženika u bijegu od ICTY‐a. Pred onim što seničim ne može opravdati, one su gušile kritiku, razvile strategije propagande i neumoljivo se suprotstavljalemagistratima ICTY‐a. Nikad nisu prestale odbijati predati pravdi odgovorne za genocid u Srebrenici.„Draga gospođo del Ponte,Ako je ovaj članak tačan, 68 vi biste se morali, vrlo iskreno rečeno, stidjeti. U njemu ste popljuvali rad inapore mnogo ljudi koji, danju i noću, često uz opasnost za svoj život, 'stvarno' rade na uhićenju optuženih ubijegu od ICTY‐a.Ja neću dati nikakvu izjavu tisku kako bih opovrgnuo vaše riječi niti ću proslijediti ovo pismo drugima. Zloje, nažalost, počinjeno, ali ja nikada neću javno napasti osobu iz tima koja tvrdi da brani istu pravednu stvar. Viste ušli u igru Bosanaca, koji su ovdje, nažalost, uvjereni da su SFOR, međunarodna zajednica (uključujući ivas), a možda i neki od naših naroda dogovorno skovali nešto što je shvaćeno kao zavjera čiji bi cilj bio da sene uhite zločinci zbog nekog makjavelističkog i apsurdnog razloga, ma koji to bio. I vas su uvukli u igru nekihSrba koji su sretni da dokažu kako njihov „junak Radovan", neka vrsta hajduka ili današnjeg Robina Hooda,prkosi najmoćnijim šerifima XX. i XXI. stoljeća.Do vašeg posljednjeg napada na članove vašeg vlastitog tima, pokušavali smo provoditi sve ovlasti kojimaraspolažemo, kako društveni pritisak tako i vojnu silu, a također diplomatske i financijske pritiske, na sveaspekte Karad‐žićeva carstva, uključujući i obitelj, njegove pristaše i strukture koje ga skrivaju i štite. Prekopalismo i prevrnuli svaki kamenčić i vršili krajnji pritisak na svakom mjestu da vidimo bismo li mogli otvoriti inajmanju pukotinu, najmanji procjep u zaštitnim strukturama. Mi se približavamo, i na koncu ćemo uspjeti.Ali, do danas je javni pritisak, uz medije, predstavljao dragocjeno sredstvo.A vi ste nas upravo lišili jedne od snaga kojima smo raspolagali, umanjili ste našu moć djelovanja i našim steklevetnicima dali štap kojim će nas tući. Uništili ste i ugled članova svoje vlastite ekipe nerazborito pokazavšida vrlo slabo vladate sobom.Znajući da se uopće ne brinete zbog toga, ja sam i sam jako razočaran i, kao i vi, 'vrlo ljut'.Iskreno,John B. Svlvesterfeldmaršal, Vojska SAD‐a, zapovjednik SFOR‐a. 24. augusta 2002."68 23. augusta 2002. Agence France Presse objavljuje riječi Carle del Ponte, tužiteljice ICTY‐ja, u kojima optužuje snageNATO‐a u Bosni i Hercegovini, SFOR, da ne ulažu „sve svoje snage" za uhićenje Karadžića. „SFOR mora prestati vršitiaktivnosti propagandne naravi. Ja sam već vrlo ljuta. SFOR mora raditi svim snagama. Uvjerena sam da ga oni moguuhapsiti." Sutradan joj zapovjednik SFOR‐a, američki general Svlvester, šalje ovo pismo.
Konsenzus da se ništa ne učiniKad je u martu 1996. Madeleine Albright odlučila doći na brežuljke Srebrenice još posute leševima žrtavastrašnih pokolja iz jula 1995., to je bilo zato da bi dala podršku radu međunarodnog pravosuđa. „Mladić iKaradžić moraju znati da su njihovi dani na slobodi odbrojeni", izjavila je pred vojskom fotografa i novinara.Njezine izjave ulijevale su tada čvrstu nadu da će naj‐odgovorniji za genocid, koje je ICTY prije nekolikomjeseci optužio, biti jednog dana iza rešetaka. Veleposlanica SAD‐a pri Ujedinjenim narodima želi usmjeritipozornost na ratne zločine i zločince dok se tada, početkom 1996. najviše govori o najvažnijoj operacijiodržavanja mira koja je ikad poduzeta, o slanju šezdeset hiljada vojnika NATO‐a, koje je u tijeku. ICTY i njegoveoptužnice nisu dio prioriteta. Kao ni haški istražitelji, koji su započeli dugotrajna ekshumiranja koja senastavljaju i danas na tragu otkrića novih kosturnica u kojima je zakopano oko osam hiljada žrtava Srebrenice.NATO .stalno izbjegava pružiti pomoć ICTY‐u, osigurati i razminirati okolicu jama kako bi se izbjegle nesreće ispriječilo uništavanje dokaza.Nema sumnje da Madeleine Albright intimno želi da njezine riječi postanu stvarnost. Ali politika je odlučiladrugačije. Bivši šef američke diplomacije Lawrence Eagleburger, koji je u decembru 1992. ubrajao Karadžića iMladića među osumnjičene ratne zločince, nije, međutim, imao nikakvih iluzija. Reagirajući na intervjuRadovana Karadžića američkoj mreži CBS, koji je emitiran 17. septembra 1995. u emisiji 60 minuta, izjavljuje:„Ako su Karadžić i Mladić toliko glupi da napuste regiju, možda će biti pozvani i predani sucima. Ali zapravo,odgovor je na vaše pitanje da ja doista sumnjam, sumnjam da će jednog dana biti privedeni pravdi."Za vrijeme mirovnih pregovora koji su se održavali od 1. do 21. novembra 1995. u američkoj vojnoj bazi umalom gradiću Daytonu, u Ohiju, pitanje ratnih zločinaca i njihova uhićenja jednostavno nije bilo nadnevnome redu. Čak su ga američki, europski i ruski diplomati, koji su bili u Daytonu, okarakterizirali kao daelbraker,dakle, pitanje koje može uništiti pregovore. Ipak, četiri mjeseca poslije, 24. jula, ICTY je Karadžića iMladića, političkog i vojnog vodu bosanskih Srba, optužio za genocid i zločine protiv čovječnosti zbog njihoveuloge u kampanji etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva Bosne i Hercegovine i u kampanji teroraprovođenog protiv civilnog stanovništva opsjednutog Sarajeva. Osim njihove obaveze da surađuju s ICTY‐em,dakle da uhite optužene, sve države, pod čijim pokroviteljstvom su se događali pregovori u Daytonu,obavezale su se, ratificirajući Konvenciju o genocidu iz 1984., da će poštivati obavezu da kazne njegoveizvršioce.Međunarodni pregovarači za to ne haju. Do te mjere, da u prvo vrijeme, čak razmatraju mogućnost da pozovuu Dayton Radovana Karadžića i Rat‐ka Mladića. Njima, međutim, nije nepoznato da osim činjenica zbog kojihih ICTY već kazneno progoni, dvojica ratnih vođa snose golemu odgovornost u novijim smaknućima hiljadaMuslimana u Srebrenici, pokolju koji je već prikazan kao najveći što ga je Europa doživjela nakon 1945. Ali tadvojica imaju moć suprotstaviti se miru koji mora privesti kraju tri i pol godine rata i zločina u Bosni iHercegovini. Diplomati, dakle, moraju biti sigurni u njihovu podršku, a najbolje je sredstvo imati ih pri ruci.Izaslanik za pravne poslove francuskog Ministarstva obrane, Mare Guillaume, žuri se u noti od 27. jula 1995.umiriti svoje pretpostavljene. Ne predstavlja prekršaj pregovarati s nekim tko je osumnjičen, a nije osuđen,tumači on zapravo preporučujući da se te veze održe u najvećoj mogućoj tajnosti. I sam Milošević uvjeren je uvolju velikih sila da pozovu Mladića za zeleni stol. ,Ja sam siguran da je međunarodna zajednica spremnaprihvatiti Mladićev potpis na bilo koji mirovni plan", tvrdi Milošević na jednom sastanku Vrhovnog savjetaobrane (VSO) u Beogradu, 23. augusta 1995. I naglašava da ona, naprotiv, ne želi Karadžića zbog njegovaodbijanja više mirovnih planova u prošlosti. Ali prijetnja ICTY‐eva tužitelja i sudaca da će dati ostavku i uzeti zasvjedoka javno mnijenje ako dva optuženika tražena zbog genocida i pod međunarodnim nalogom za uhićenjebudu sudjelovala u pregovorima umjesto da budu uhićeni, pogađa cilj. Nakon što su, ne poduzevši ništa,nazočili pokolju stanovništva koje su morali štititi, američki i europski dužnosnici boje se kritike svojega javnogmnijenja, a naročito da će ih Haški sud optužiti da su prekršili Konvenciju o genocidu iz 1948. Karadžić i Mladićneće pregovarati o miru: oni su prisiljeni prepustiti svoje mjesto Slobodanu Miloševiću. To će biti jedini„ustupak" ICTY‐u u Daytonu.
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9:
najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11:
Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13:
šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15:
predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17:
Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19:
opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21:
Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23:
Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25:
njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27: Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29: vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31: Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33: II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35: Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37: Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39: osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41: savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43: postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45: ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47: Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49: dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51: vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53: Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55: Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57: Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59: nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109: predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111: zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113: Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115: vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117: Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119: aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121: Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123: sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125: Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127:
Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129:
Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131:
Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133:
kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135:
da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137:
sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139:
onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141:
Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142:
oni američki ili ne, uvijek će vi