Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

stalni Međunarodni kazneni sud (ICC), koji sredinom 2007. ima samo osam optuženika od kojih mu je tekjedan izručen, neće se moći do kraja ovog desetljeća pohvaliti nekim većim rezultatom.Da postignuća njihovih prethodnika ne bi bila kratkog daha, da bi se ponovno potvrđena legitimnost svjetskepravne baštine pretočila u konkretne učinke, IPC mora dokazati svoju učinkovitost i stvoriti kredibilitet a time ilegitimitet koji s mukom stječe. Mora se gurati i nametnuti se na međunarodnoj sceni dok ne postane njezinpriznati sudionik kojega se sluša. ICC ne smije postati samo komora za registraciju progona koje će državezapočinjati bez stvarne sposobnosti i volje da sude, ne samo ratnim vođama nego i onima koji su ih u timdržavama eventualno podržavali. Pomoćna nadležnost u odnosu na unutarnje pravosuđe, kakva je dodijeljenaICC‐u, prepustila je glavnu ulogu državama. Ta nadležnost ih može pozivati na obavezu da sude, priključiti ihsuđenju nekima odgovornima za zvjerstva. Ali može i olakšati postizanje kompromisa u ime političkeravnoteže, ograničiti traženje istine i odgovornosti. No ICC neće uvijek biti kadar otkriti propuste unutarnjihpravosuđa i vršiti pritisak da se oni isprave, jer nema ovlasti za istrage na terenu ako ga država nije pozvala iliga nije ovlastilo Vijeće sigurnosti. Njegova moć da nadzire jesu li države u stanju same suditi mogla bi dakleovisiti o slučaju, naročito ako tim državama pruže podršku eventualni moćni saveznici, odlučni da pod bilokoju cijenu daju prednost unutarnjem pravosuđu. Ravnoteža između političkog realizma i ideala pravde teškoće moći naći sud u kojem države i dalje imaju glavnu ulogu i čija je moć prisile znatno slabija od one koju suimali jedan i drugi ICT.Za sada međunarodno pravosuđe ne uspijeva nametnuti svoje imperative i osloboditi se političkih logika. Željada kompromitiraju pravdu, stavljajući je u službu političkih procesa, da je odgurnu u drugi plan umjesto da jeučine partnerom, da tvrde kako mora priteći ,,u pravi čas" da bi ostavila mjesta za kompromis, nije nimalopopustila među velikim silama. Kao odlučujući čimbenici na međunarodnoj sceni, velike sile i dalje žele pravduza onoga koga hoće i kad one hoće. Bit će teško uvesti neovisnost pravosuđa. Njezini vatreni pobornicinapominju da su i unutarnjim pravosuđima trebala stoljeća da do nje dođu. Odnos između pravde i politikeuvijek je bio konfliktan, ali je prostor sukoba znatno smanjen u demokracijama. Na međunarodnom terenu,naprotiv, granice koje nameće pravna država naglo se brišu. Upravo na taj izazov morat će odgovoriti ICC. Ali utome može uspjeti samo ako pridruži velike sile pridonoseći razvoju samog smisla realpolitike tako da ta riječviše ne znači, kako je to često slučaj, kukavičluk i izdaja osnovnih vrijednosti. ICC je već pobijedio u prvoj bitci ito ne najmanjoj: protiv najveće sile na svijetu čiji su vođe bili uvjereni da neće moći funkcionirati bez njihovepodrške. Ipak, odsutnost Sjedinjenih Američkih Država iz ICC‐a naravno da podriva njezin domet i kredibilitet.Teško će zavladati međunarodno pravo ako SAD osporava stalnom Međunarodnom kaznenom sudu (ICC)pravo da budu dijelom međunarodnih pravila igre, pravila koja najčešće određuju one.Kratkoročno, budućnost ICC‐a čini se ozbiljno ugroženom. Ali međunarodno kazneno pravo ipak ostaje jezikkoji je zajednički svim ljudskim bićima, jezik koji u to ime zaslužuje da se zastupa stalnom političkom borbom.Ako se možemo i veseliti izdizanju prava iznad zločina, nepovjerenje država prema prisilama međunarodnogprava zapečatilo bi budućnost pravde. Ove prisile nemaju, međutim, cilj ograničiti moć država, one postojezato da postave granice moći upravljača koji ne bi poštovali međunarodna pravila i da tako štite čovječanstvo.Pristalice ravnoteže sila i vojne sile, da bi osigurale tu ravnotežu, i dalje će slabo poštovati međunarodnopravo. Intervencionisti bili120 Samo ICTR broji osamnaest bjegunaca.