Usporedno s tim, ideja o „odgovornosti za zaštitu" ugroženih populacija napreduje i ovjerena je svečanimtekstom Skupštine Ujedinjenih naroda. U februaru 2007. šezdesetak zemalja potpisalo je novu međunarodnukonvenciju kojoj je cilj spriječiti nasilne nestanke čije su žrtve deseci hiljada ljudi u svijetu. Ona označavauspjeh dvadesetpetogodišnje borbe i stupit će na snagu kao obavezujuća kad je ratificira dvadeset zemalja.Šezdesetak zemalja obave‐zalo se uz to boriti protiv vojačenja djece i njihova iskorištavanja u oružanimsukobima. Ta svečano preuzeta obaveza zasada nema nikakve pravne valjanosti za međunarodno pravo, ali jei ona ipak korak naprijed. Razdoblje poslije 11. septembra 2001. nije odvratilo od želje da se proširi pravnaregulacija. Paradoksalno, pokazala se više nego ikada njezina nužnost. Ali države i dalje nerado usklađuju svojeriječi i djela.Svi međunarodni ugovori i konvencije koji bi morali nametnuti pravila humanosti u ratu, kako bi se smanjilepatnje koje on donosi, a na kojima se zasniva međunarodno humanitarno pravo, sada imaju sudska tijela kojasu nedostajala do osnutka Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) 1993. godine. Otadameđunarodni kazneni sudovi i druga pravosudna tijela, međunarodna ili mješovita, koja su nastala uposljednjem desetljeću, unaprijedila su pravnu praksu na području međunarodnog humanitarnog prava. Prviput suđeno je za djela genocida. Sada je i silovanje kao sredstvo rata sastavni dio zločina protiv čovječnosti,isto kao ubojstva, prisilni izgon, tortura, prisvajanje ili uništavanje dobara. Sve više zemalja uključujemeđunarodno humanitarno pravo u svoje kazneno zakonodavstvo zakonodavstvo kako bi mogle i samesankcionirati kršenje tih prava kako to od 1949. preporučuju Ženevske konvencije. Ta svjetska pravna baštinasada ima stalnu međunarodnu instancu univerzalne namjene, stalni Međunarodni kazneni sud (ICC).Nastanak međunarodnog pravosuđa i svjetska rasprava koju je izazvalo stvaranje ICC‐a pridonijeli suupoznavanju normi toga prava, dotada zatočenog na papiru kao lijepe riječi, kao svečana obećanja, a ne kaoobaveze koje države moraju ispuniti. Međunarodno humanitarno pravo steklo je tako kroz godine neospornulegitimnost u javnim mnijenjima zemalja. Postalo je standard i međunarodno mnijenje tumači sukobe iprosuđuje ponašanje država ili ratnih vođa po mjerilu njegovih normi. Bushova administracija to je platila kadje u ime više nužde borbe protiv terorizma proglasila to pravo „zastarjelim" i opozvala njegovu valjanost. Neodustajući time od izvanrednih mjera borbe, pritvora, ispitivanja, uključujući i uz torturu, prisiljena je priznatilegitimnost prava čije su Sjedinjene Američke Države nekada bile gorljivi pokretači, i hiniti da poštuje njegovapravila pokrećući progone pred vlastitim sudovima. Otvoreno odbijati to pravo danas se čini nemogućim,zahvaljujući budnosti nevladinih organizacija i javnog mnijenja, čak i ako se i dalje krši isto tako često kaonekada. Čak i ako oni koji ga krše nisu uvijek zaustavljeni u svojem pothvatu i nisu uvijek prisiljeni odgovaratiza svoje čine.Međunarodno pravosuđe nije još uspjelo uvjeriti javno mnijenje. Unatoč stvarnim uspjesima i ostvarenjimaznatnog dijela svoje misije, Međunarodni kazneni sudovi (ICT) ostavljaju utisak nedovršene misije. Mnogi su unapasti da zaključe kako su doživjeli neuspjeh pod izlikom da su „dugo trajali a malo postigli". Od njih seočekivalo ništa manje nego da uklone nekažnjivost i time spriječe ponavljanje masovnih zločina, da rasvijetlepovijest i tako doprinesu pomirenju. Nisu mogli sami ispuniti takvu zadaću, čiji je veliki dio stvar političkadjelovanja, a ne pravde. Stalni Međunarodni kazneni sud (ICC), ozbiljno sputan činjenicom da ga ne priznajevećina zemalja, medu kojima neke najmoćnije na našoj planeti, danas izaziva onoliko razočaranja i sumnjikoliko je nekada budio nadanja.Nimalo iznenađujuće. Međunarodno pravosuđe danas je na presudnoj prekretnici svoje kratke povijesti.Između prošlosti i budućnosti. „Između revolucije i evolucije", rekli bi neki pravnici u Hagu. „Između poleta iopadanja" predviđaju najveći pesimisti. Njegovo nastupanje sigurno predstavlja revoluciju koja je oborilamnoge tabue, stvorila nove obaveze državama, oživjela pravo koje je dugo bilo mrtvo slovo na papiru i bezsustava sankcioniranja, donijela novog sudionika u međunarodnu sferu. Ali poslije euforije tog razdoblja zakoje se smatralo da najavljuje skorašnji kraj nekažnjivosti i veću zaštitu ugroženih populacija, međunarodnopravosuđe mora se sad oboružati strpljenjem da bi izdržalo dug put preko pustinje koji je sad čeka. Demontiranjedva Međunarodna kaznena suda izazvat će bez ikakve sumnje duboku krizu povjerenja. Protivnici će sepožuriti pokopati međunarodnu pravdu ili, što dođe na isto, ostavit je u kolotečini u koju su je sami doveli.Njezinim braniteljima bit će teško odbijati njihove napade jer će, unatoč neporecivim iskoracima, dvaMeđunarodna kaznena suda (ICT) ostaviti za sobom više od dvadesetak bjegunaca traženih zbog genocida, 120 a
stalni Međunarodni kazneni sud (ICC), koji sredinom 2007. ima samo osam optuženika od kojih mu je tekjedan izručen, neće se moći do kraja ovog desetljeća pohvaliti nekim većim rezultatom.Da postignuća njihovih prethodnika ne bi bila kratkog daha, da bi se ponovno potvrđena legitimnost svjetskepravne baštine pretočila u konkretne učinke, IPC mora dokazati svoju učinkovitost i stvoriti kredibilitet a time ilegitimitet koji s mukom stječe. Mora se gurati i nametnuti se na međunarodnoj sceni dok ne postane njezinpriznati sudionik kojega se sluša. ICC ne smije postati samo komora za registraciju progona koje će državezapočinjati bez stvarne sposobnosti i volje da sude, ne samo ratnim vođama nego i onima koji su ih u timdržavama eventualno podržavali. Pomoćna nadležnost u odnosu na unutarnje pravosuđe, kakva je dodijeljenaICC‐u, prepustila je glavnu ulogu državama. Ta nadležnost ih može pozivati na obavezu da sude, priključiti ihsuđenju nekima odgovornima za zvjerstva. Ali može i olakšati postizanje kompromisa u ime političkeravnoteže, ograničiti traženje istine i odgovornosti. No ICC neće uvijek biti kadar otkriti propuste unutarnjihpravosuđa i vršiti pritisak da se oni isprave, jer nema ovlasti za istrage na terenu ako ga država nije pozvala iliga nije ovlastilo Vijeće sigurnosti. Njegova moć da nadzire jesu li države u stanju same suditi mogla bi dakleovisiti o slučaju, naročito ako tim državama pruže podršku eventualni moćni saveznici, odlučni da pod bilokoju cijenu daju prednost unutarnjem pravosuđu. Ravnoteža između političkog realizma i ideala pravde teškoće moći naći sud u kojem države i dalje imaju glavnu ulogu i čija je moć prisile znatno slabija od one koju suimali jedan i drugi ICT.Za sada međunarodno pravosuđe ne uspijeva nametnuti svoje imperative i osloboditi se političkih logika. Željada kompromitiraju pravdu, stavljajući je u službu političkih procesa, da je odgurnu u drugi plan umjesto da jeučine partnerom, da tvrde kako mora priteći ,,u pravi čas" da bi ostavila mjesta za kompromis, nije nimalopopustila među velikim silama. Kao odlučujući čimbenici na međunarodnoj sceni, velike sile i dalje žele pravduza onoga koga hoće i kad one hoće. Bit će teško uvesti neovisnost pravosuđa. Njezini vatreni pobornicinapominju da su i unutarnjim pravosuđima trebala stoljeća da do nje dođu. Odnos između pravde i politikeuvijek je bio konfliktan, ali je prostor sukoba znatno smanjen u demokracijama. Na međunarodnom terenu,naprotiv, granice koje nameće pravna država naglo se brišu. Upravo na taj izazov morat će odgovoriti ICC. Ali utome može uspjeti samo ako pridruži velike sile pridonoseći razvoju samog smisla realpolitike tako da ta riječviše ne znači, kako je to često slučaj, kukavičluk i izdaja osnovnih vrijednosti. ICC je već pobijedio u prvoj bitci ito ne najmanjoj: protiv najveće sile na svijetu čiji su vođe bili uvjereni da neće moći funkcionirati bez njihovepodrške. Ipak, odsutnost Sjedinjenih Američkih Država iz ICC‐a naravno da podriva njezin domet i kredibilitet.Teško će zavladati međunarodno pravo ako SAD osporava stalnom Međunarodnom kaznenom sudu (ICC)pravo da budu dijelom međunarodnih pravila igre, pravila koja najčešće određuju one.Kratkoročno, budućnost ICC‐a čini se ozbiljno ugroženom. Ali međunarodno kazneno pravo ipak ostaje jezikkoji je zajednički svim ljudskim bićima, jezik koji u to ime zaslužuje da se zastupa stalnom političkom borbom.Ako se možemo i veseliti izdizanju prava iznad zločina, nepovjerenje država prema prisilama međunarodnogprava zapečatilo bi budućnost pravde. Ove prisile nemaju, međutim, cilj ograničiti moć država, one postojezato da postave granice moći upravljača koji ne bi poštovali međunarodna pravila i da tako štite čovječanstvo.Pristalice ravnoteže sila i vojne sile, da bi osigurale tu ravnotežu, i dalje će slabo poštovati međunarodnopravo. Intervencionisti bili120 Samo ICTR broji osamnaest bjegunaca.
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9:
najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11:
Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13:
šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15:
predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17:
Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19:
opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21:
Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23:
Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25:
njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27:
Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29:
vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31:
Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33:
II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35:
Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37:
Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39:
osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41:
savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43:
postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45:
ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47:
Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49:
dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51:
vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53:
Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55:
Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57:
Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59:
nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61:
sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63:
U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65:
Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67:
već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69:
Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71:
Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73:
logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75:
mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77:
III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79:
Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81:
dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83:
osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85:
međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87:
danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89:
ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109: predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111: zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113: Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115: vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117: Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119: aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121: Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123: sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125: Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127: Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129: Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131: Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133: kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135: da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137: sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139: onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 142: oni američki ili ne, uvijek će vi