Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

U septembru 2003. Carla del Ponte uvjerena je da posjeduje tačnu Mladićevu adresu u Beogradu. Njezinatragačka jedinica je, zahvaljujući jednome od svojih informatora, dobila adresu stana u Gagarinovoj ulici ukojemu Mladić boravi već neko vrijeme. Daje ju Pierreu Richardu Prosperu, posebnom američkomveleposlaniku koji obećava da će se time pozabaviti. Ali ne dobiva nikakav odgovor. Kad inzistira, on odvraćada je Mladić napustio Srbiju. Amerikanci imaju potpunu slobodu lokalizirati Mladića u Srbiji nakon sporazumakoji je 2002. sklopljen između Đindićeve vlade, državnog tajnika Colina Powella i Georga Teneta iz CIA‐e.Đinđićev nasljednik Zoran Živković priznao je to javno 2005. godine: „Tri zaposlenika CIA‐e stigla su u Srbijukako bi s članovima BIA‐e (Bezbednosno Informativna Agencija) provjerili informacije o pretpostavljenimMladićevim skrovištima. Provedeno je dva‐naestak operacija u Beogradu i drugdje u Srbiji. Agenti CIA‐esudjelovali su u svojstvu promatrača. Bila su provjerena sva mjesta na koja su ukazali ICTY ili drugi zapadniizvori. Krajem 2003. srpsko‐američka jedinica došla je do zaključka da Mladić nije u Srbiji." 91Prisutnost CIA‐e u Srbiji samo je alibi. Prije nego što ih preda tužitelju ICTY‐a, Washington filtrira sakupljeneinformacije. Carla del Ponte dobiva samo mrvice kojima je cilj potvrditi verziju srpskih vlasti da Mladić nijelokaliziran, da on vjerovatno više nije u Srbiji, da je možda u Makedoniji ili u nekoj bivšoj sovjetskoj republici...Pa ipak, kad je početkom 2006. g. uspjela utvrditi Mladićeve dolaske u Srbiju i odlaske iz nje, ona je sčuđenjem otkrila da su je svi obmanjivali. Jedan dio obavijesti koje su srpske i američke službe trebaleprovjeriti 2002. i 2003. godine odgovarale su mjestima gdje je tada Mladić boravio. Mladić praktički nikadanije napustio Srbiju osim za kratkih boravaka u svojem rodnom selu u istočnoj Bosni prilikom obiteljskihsvečanosti. Za vrijeme tih odlazaka nikada ga nisu uznemirivale snaga NATO‐a za koje se također smatralo danadziru teritorij.Potvrđujući laži srpskih vlasti, zapadnjaci nisu samo spriječili hvatanje generala, koji je pred kamerama jednesrpske televizije dijelio čokoladu djeci Srebrenice kad je već dao naređenje za njihovu deportaciju i istrebljenjenjihovih očeva i braće. Oni su također neutralizirali djelovanje ICTY‐a. Jer lišivši Hag informacija o bjeguncima,zapadnjaci su mogli odlučivati o slabljenju pritiska i pogađanju, već prema vlastitim interesima, s državom kojaje kršila svoje međunarodne obaveze. Tako su ostajali gospodari igre u svojim odnosima sa Srbijom, hineći nataj način čak kako zaboravljaju da kao države članice Vijeća sigurnosti, predstavljaju jedinu višu izvršnu vlastkoja raspolaže moći da prisili na poštivanje odluka međunarodnog pravosuđa.Početkom 2005. g. Carla del Ponte ponovno je našila na trag Mladića koji se krio u nekom drugom stanu u srcuBeograda. Da bi prisilila zapadnjake da preuzmu svoje odgovornosti, javno je rekla: „Mladić je u Srbiji. On je nadohvat ruci srpskih vlasti." Godina 2005. puna je simbola i Carla del Ponte želi potaknuti vlade da nadoknadeizgubljeno vrijeme. Obilježavaju se tri godišnjice: deset godina od dizanja optužnice protiv Karadžića i Mladića,deset godina od pokolja u Srebrenici za koji su oni optuženi i deset godina od Dejtonskog sporazuma i njegovaslužbenog potpisivanja u Parizu. Ali to je i šezdeseta godišnjica oslobađanja logora Auschwitz Birkenau istvaranja Nirnberškog suda koji su simbolizirali potrebu međunarodne pravde. Carla del Ponte pokušavaponovno pokrenuti velike sile i javno mnijenje koje je postalo nepovjerljivo. Ali ona od početka obavještava daneće štedjeti sredstva za postizanje Karadžićeva i Mladićeva privođenja prije kraja godine.Prvog februara 2005. u Sarajevu ona otvoreno izjavljuje Paddvju Ashdownu: „Brojni elementi pokazujunedostatak volje međunarodne zajednice, snaga NATO‐a i Europske unije. Otkad su Karadžić i Mladić u bijegu,pribavili smo NATO‐u mnogo obavijesti. Uzalud. Imamo sve više razloga vjerovati da je s Karadžićem sklopljensporazum. Jednostavno ne možemo vjerovati u nesposobnost najvećih sila na svijetu. Postoji li politička voljaili ne? I nije li priča o Karadžićevu bijegu samo izgovor da se zadrži međunarodna prisutnost u Bosni? Akopostoji politička volja, tko može djelovati, s kim moramo razgovarati, koja to politička vlast može donijetiodluku i narediti odlučnu akciju, što je potrebno da oni djeluju? Pod izgovorom da je u našem interesu uhvatitiKaradžića i ostale bjegunce, svi misle da je naša dužnost pribavljati obavijesti, dokaze,91 Dolaskom bivšeg predsjednika Vojislava Koštunice na čelo srpske vlade početkom 2004., završava službena suradnja sCIA‐om.