Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

već više od sto godina muslimanska enklava." Dvadeset petog augusta pri susretu na vrhu s vođama bosanskihSrba u Beogradu, najavljuje da neće morati vratiti enklave koje će „biti priključene bez borbe" srpskimpodručjima. 25. augusta, samo nekoliko tjedana prije otvaranja mirovnih pregovora u Daytonu, Miloševićdodaje: „Ako Muslimani odbiju mirovni sporazum, bit će im rečeno da ostaju sami s Damoklovim mačem nadglavom u obliku generala Mladića." Mladića, koji je nazočan sastanku, svi su članovi Vrhovnog savjeta obranedočekali kao heroja. Milošević nije oklijevao pozdraviti ono, prema njemu „časno", što su izvršili Mladić injegovi oficiri. Milošević je ne samo odobravao nego je i dijelio namjeru da se počini genocid ne pokušavajućiga nikada spriječiti, zbog čega snosi kaznenu odgovornost.Pobjeda Carle del PonteTužiteljstvo je do kraja oklijevalo, lutalo, gubilo se u meandrima povijesti koju su iskrivljavale predrasude,nepoznavanje, zle namjere, namjerna prešućivanja i laži onih koji nisu htjeli da se sazna. Na koncu su činjeniceprogovorile same, mimo svakog očekivanja. Ali, bez intervencije stručnjaka za genocid, nametnutih u zadnjičas, te činjenice možda ne bi otkrile sve tajne, toliko su ih pobijali Geoffrey Nice i dio njegova tima. „Nevjerujući u Miloševićevu krivnju" za genocid u Srebrenici, Nice je predao Sudu dokaze ne okrivljujući gauspješno za genocid. Umjesto da uvjerava suce u Miloševićevu odgovornost za genocid, izvan svake razumnesumnje, trudio se uvjeravati Carlu del Ponte da odustane od kaznenog progona i izolirati Dermota Groomea,američkog tužitelja, iako zaduženog za dio optužnice o Bosni. Umjesto da pomaže Tribunalu u traganju zaistinom, upustio se u igru velikih sila. 53U srijedu 16. juna 2004. suci su donijeli odluku. Smatraju da su od Tužiteljstva primili dosta dokaza da zadržesvih šezdeset šest tačaka optužnice Medu njima i optužbu za genocid; Srebrenicu i Sarajevo. U tojprijevremenoj prosudbi suci su napisali: „Genocidna namjera voda bosanskih Srba može se zaključiti iz svihelemenata dokaza koji su nađeni. Razmjeri i karakteristike napada, njihova jačina, veliki broj ubijenihMuslimana u sedam općina (zadržanih u optužnici; op. a.), zatočavanje Muslimana, nasilja koja su pretrpjeli uzatvoreničkim centrima i drugdje, kao i uklanjanje osoba bitnih za preživljavanje Muslimana kao skupine, svesu to činioci koji obilježavaju genocid." Zatim dodaju: „Sudsko vijeće moglo bi biti uvjereno, iznad svakerazumne sumnje, da je optuženik sudjelovao u zajedničkom zločinačkom pothvatu koji je uključivao vodebosanskih Srba i da je imao zajednički cilj i namjeru uništiti dio muslimanskog stanovništva Bosne kao skupine"s obzirom na „vlast i utjecaj koje je Milošević imao nad vodama bosanskih Srba, zbog njegova dubokogpoznavanja svih poduzetih mjera i 'svega što se slalo na frontu', zbog logističke i financijske potpore Srbima uBosni i tijesnih veza između vojske u Beogradu i vojske Srba u Bosni". I kao zaključak: „Optuženik je znao zagenocidni plan zajedničkog zločinačkog pothvata i dijelio je s njegovim članovima namjeru uništenja dijelamuslimanskog stanovništva kao skupine na teritorijima Bosne i Hercegovine za koje je bilo predviđeno da seuključe u srpsku državu." Uz to, „Milošević je znao ili je imao razloga znati da se neke osobe, kojima je biohijerarhijski nadređen, spremaju počiniti ili su počinile genocid protiv dijela muslimanskog stanovništva kaoskupine u Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini i Bosanskom Novom, i nije poduzeopotrebne mjere da spriječi izvršenje tog zločina ili da kazni počinitelje." 5453 Geoffrey Nice je priznao da je u mladosti radio u britanskim obavještajnim službama. U razgovorupočetkom maja 2007. za sarajevski tjednik Dani Azem Vllasi, bivši albanski visoki dužnosnik s Kosova, kojega jeGeoffrev Nice namjeravao pozvati za svjedoka u Miloševićevu procesu, otkrio je da je britanski zamjeniktužitelja bio agent MI6. Za jednog njihova susreta u Beogradu Geoffrev Nice se hvalio da je za račun britanskihslužbi obavljao jednu misiju u bivšoj Jugoslaviji prilikom glasovitog Brijunskog plenuma u julu 1966. koji jedoveo do smjene šefa jugoslavenskih tajnih službi, Srbina Aleksandra Rankovića. Nice je tada imao dvadesetjednu godinu. Izvor: Azem Vlasi, Kosovo će biti nezavisno, Senad Pećanin, Dani, br. 516, Sarajevo, 4. maja2007. 54 Presuda po prijedlogu za donošenje oslobadajuće presude po članku 98. bis, od 16. aprila 2004,«slučaj Milošević», ICTY. Upozoravamo da je javna verzija te odluke očišćena od dokaza koji su prikazani izazatvorenih vrata ili onih koji su pod posebnim mjerama zaštite, posebno neki dijelovi arhiva Vrhovnog savjetaobrane (VSO).