tako uklonio bi i prepreku razvoju Republike Srpske i omogućio joj da postane odgovoran iprosperitetan element Bosne i Hercegovine. Želio bih se susresti s vama da razgovaramo o položajuvašeg supruga. Mogao bih biti u Bosni 20. ili 21. decembra. Gorljivo vam preporučujem da iskoristiteovu priliku."Prosper nije uspio dogovoriti sastanak. U januaru 2002. odlazi u Crnu Goru da bi nagovorio Karadžićevu majkuJovanku. Stara Crnogorka ne dopušta da joj prodaje maglu. Veleposlanik tada prijeti Luki, bjegunčevu bratu,da će mu ugroziti poslove. Luka Karadžić posjeduje nekoliko benzinskih crpki i tvornicu voćnih sokova.Ukidaju mu isporuku goriva, ali on ne popušta. Zatim i američki general Svlvester, koji preuzimazapovjedništvo SFOR‐a, piše Ljiljani Karadžić savjetujući joj u interesu bosanskih Srba da nagovori supruga dase preda. Supruga odgovara generalu Svlvesteru 4. juna 2002.: „Jedino što međunarodna zajednica možeučiniti jest da povuče optužbu." I naglašava: „Moj je suprug uvijek poštivao svaki gentleman's agreement, štobi vi morali znati. Također, svi su uvjeti ispunjeni da on postane slobodan čovjek." Sljedećih mjeseci, višezapadnih izaslanika obećava Carli del Ponte moguću predaju Karadžića ako se odustane od optužbe za genocidvezan uz Srebrenicu. Zapadne vlade traže izlaz ali dobro paze da same ne formuliraju takav zahtjev.Prema ispovijesti stručnjaka za to područje, u deset godina bila su samo tri pokušaja Karadžićeva uhićenja. Svatri su objavljena. Do svih je došlo 2002. godine kad je u Hagu započelo suđenje Miloševiću, kad su velike siletražile od ICTY‐a da što brže dovrši svoj posao. Prva je operacija započela 28. februara u Čelebićima, selunedaleko od Foče, u jugoistočnom dijelu Bosne. Dva su dana kontingenti NATO‐a pretraživali taj sektor.Karadžić nije tamo. A oni to znaju. Ali su, još jednom, američki časnici s visokim činovima optužili jednogfrancuskog vojnika da je potkopao operaciju upozorivši na vrijeme Karadžića. Francuska vlada demantira,glavni tajnik NATO‐a Britanac Lord Robertson, također. Osamnaestog marta 2002. američki državni tajnikColin Powell obećava Carli del Ponte: „SAD neće prestati zahtijevati uhićenje Karadžića i Mladića." U Vijećunacionalne sigurnosti (NSC), koje je tada vodila Condolezza Rice, stručnjaci joj objašnjavaju: „Molimo vas danam oprostite što smo vam obećali Karadžića prije novembra 2001. Jedanaesti septembar poremetio je našprogram. Ipak, nakon toga smo ponovno procijenili situaciju i potvrdili, zajedno s našim saveznicima, važnostda stavimo Karadžića iza brave. Ponovno smo vrlo aktivni. Dvije operacije koje je pokrenuo SFOR propale su,ali one su nam poslužile kao izvrsna generalna proba. Pojačali smo pritisak i sve više mu otežavamo život."Do drugih dviju operacija došlo je ljeti, u Palama, a zatim u Foči. To su bile operacije za javnu upotrebu jednevojne supersile okrnjene reputacije, ili još nemarnijih zapadnih dužnosnika čija je odsutnost volje svesumnjivija. One su također opomena upućena Karadžiću koji, povremeno dolazi u pretražene sektore.Opomene da se preda ili da prestane utjecati na politički i gospodarski život srpskog entiteta u Bosni? Oveoperacije, u svakom slučaju, omogućavaju zapljenu dokumenata čiji sićušan dio, nerado predan Tužiteljstvuu Hagu, daje mnogo pojedinosti o intenzivnoj aktivnosti nevidljivog čovjeka.Prijestolnice tvrde da se obruč steže. General J. Svlvester 17. aprila 2002. uvjerava Carlu del Ponte daraspolaže „najboljim američkim snagama na svi‐jetu" kako bi zarobio Karadžića. I dodaje da je već potrošeno18 miliona do‐lara „u operacijama traženja i psihološkim operacijama usmjerenima prema lokalnom javnommnijenju". Nekoliko tjedana poslije tvrdi da „se približavaju Karadžiću" i da ga čak „mogu čuti kako diše". KaoLouise Arbour, i Carla del Ponte sumnja u volju velikih sila. Dvanaestog marta 2002. na kraju posjetedjelatnom glavnom stožeru NATO‐a u Stuttgartu, ona napominje u svojim osobnim bilješkama: „Oni suobmanjivači, rekli su da žele uhićenja... Izgledaju jako uvjereni, ali slabo rade. Svakih šest mjeseci dolazi dosmjene timo‐va. Nema suradnje. Ne smiju se praviti bilješke (za vrijeme sastanka, op. a.) ni odnijeti sa sobomsheme i grafikoni koje su mi dali na francuskome. Ljubazni su, ali glupi."Kako bi se zapadnjaci prestali „igrati skrivača s počiniteljima genocida", Carla del Ponte želi stvoriti vlastiti timza traganje. U septembru 2001. tražila je četiri dodatna mjesta u budžetu za 2002. Ali, u decembru SAD pozivana smanjenje budžeta. Jedanaesti septembar izmijenio je njihove prioritete objašnjavaju oni tražeći odTribunala da se što prije pozabavi „izlaznom strategijom". Carla del Ponte ne dobiva ni jedno dodatno mjesto.Ona se odlučuje snaći sredstvima kojima raspolaže i određuje nekoliko sposobnih obavještajaca među svojimistražiteljima. Početkom 2002. unutar Tužiteljstva nastala je jedinica zadužena za lokaliziranje kriminalaca ubijegu i usklađivanje lova na Karadžića i Mladića. No ona nije ovlaštena za hvatanje bjegunaca. Naime, velike
sile nisu nikada odgovorile na ponovljene apele sudaca i tužitelja koji su slijedili jedan za drugim da se formira„grupa međunarodne sudske policije". Tako je Tribunal, kad je riječ o uhićenjim i općenito suradnji, ostaoovisan o dobroj volji država. Toj jedinici, nazivanoj tracking teatri, u početku je na čelu bio pukovnik francuskežandarmerije Raymond Čarter, kojega je 2005. zamijenio jedan Britanac.Tragačka jedinica uspjela je lokalizirati petnaestak bjegunaca, ali njezinu je učinkovitost ozbiljno ugroziloodbijanje zemalja NATO‐a, osobito Britanaca i Amerikanaca, da potvrde ili pobiju podatke koje su dobili odtragača IC‐TY‐a, čime su znatno omele ili spriječile procjenu izvora. Ljudi Carle del Ponte pokušali su na terenuraditi s najmotiviranijim lokalnim stanovnicima. U Bosni su surađivali s Munirom Alibabićem, bivšim agentomjugoslavenskih službi koji je postao šef obavještajne službe hrvatsko‐bosanskog entiteta, i kojega, s pravom iline, nazivaju balkanskim Simonom Wiesenthalom. Imenovala ga je nenacionalistička vlada, ima mreže diljemzemlje i željeznu volju da pošalje Karadžića u Hag kako bi odgovarao za svoje zločine. Ali čim su počeli zajednoraditi, Paddv Ashdown, čovjek koji je koncem maja 2002. uzeo u ruke uzde međunarodne administracije uBosni, smjenjuje ga. Britanac, kojeg su Bosanci već prozvali „prokonzul", „vezir" ili čak „Paddy paša", smjenjujepunom parom, a to je u njegovoj moći.Da bi opravdao svoju odluku, Ashdovvn pripisuje Muniru Alibabiću „pokušaj državnog udara". Optužuje ga daje organizirao curenje podataka iz izvještaja koji mu je bio naručen o vezama između bošnjačke nacionalističkestranke SDA, pobjednika na izborima, i lokalne mafije, u Ljiljanu, dnevniku bliskom SDA. Ashdown ne prilaženikakav dokaz ali, sredinom oktobra 2002., iznuđuje podršku veleposlanika velikih sila u Sarajevu prilikomjednog kratkog sastanka. Protivi se samo Francuska. Ashdown prelazi preko toga i sutradan Alibabić dobivaotkaz, uz zabranu da zauzme bilo kakvu javnu funkciju. Opomenut da napusti ured u roku jednog sata, nemavremena ni dovršiti svoj posljednji izvještaj o Karadžićevu kretanju koji mora predati Carli del Ponte, koja togpopodneva treba stići u Sarajevo.Alibabić nije surađivao samo s tragačima Carle del Ponte. On je slao svoje informacije i SFOR‐u i mogao jeutvrditi njegovo pomanjkanje interesa, a ponekad čak i odbijanje da provjeri tragove. Alibabić je imao velikuprednost pred svojim zapadnim kolegama. Pribavljao je informacije koje su izvrgavale velike sile ruglu ipokazivale njihovu dvoličnost. Ali Ashdown je imao drugi razlog da brzo odbaci tog Bošnjaka. Ured Carle delPonte upravo je skupio sredstva, 150 000 eura, za financiranje hajke na Karadžića kako ne bi više ovisio ozapadnjacima. Prvi dio je već bio uplaćen Alibabiću da plati svoje doušnike. Britanci i Amerikanci dočuli su zataj tajni sporazum. Bez sumnje zbog curenja u krilu Tribunala gdje je jedan broj osoba iz Tužiteljstva ili izadministracije bio upućen u stvar kako bi se vrlo transparentno upravljalo posebnim fondovima iprebacivanjem novca u Bosnu. Mjesec dana poslije Paddv Ashdovvn neizravno priznaje vezu izmeđuAlibabićeva otpuštanja i hajke na Karadžića. „Ja sam ga opozvao jer je radio za francuske službe i odbijao jesuradivati s britanskim službama", povjerava joj u Sarajevu 19. novembra 2002. I nadodao je da bi to potvrdio:„Nije vam mogao pomoći jer (general, op. a.) Rondot 90 i njegovi uvijek, pa i u novije vrijeme, ruše sve pokušajehvatanja Ra‐dovana Karadžića." Teško je tužitelju ICTY‐a u tom gnijezdu prepredenjakaprepoznati svoje saveznike.Unatoč glasu dobrog poznavaoca Balkana, učinkovitog i vrlo moralnog čovjeka, koji je stekao tijekom godinaoptužujući najodgovornije za svojih putovanja u vrijeme rata u Bosni i na Kosovu i zatim nekoliko godinaposlije kad je dolazio svjedočiti za optužbu na mnogim suđenjima pred ICTY‐em (Blaškić, Milošević, Brđanin),Paddv Ashdown odredio je sebi ciljeve koji su u sukobu s misijom Tribunala. On vuče konce, igra se političkihsaveza među lokalnim nacionalistima i prima samo u staklenom kavezu, smještenom u prizemlju90 General Philippe Rondot bio je savjetnik za obavještavanje i specijalne operacije pri francuskom ministarstvu Obraneod 1997. do 2005. U tom ga je svojstvu predsjednik Chirac 1998. zadužio za lov na ratne zločince.
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9:
najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11:
Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13:
šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15:
predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17:
Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19:
opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21:
Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23:
Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25:
njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27:
Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29:
vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31:
Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33:
II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35:
Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37:
Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39:
osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41:
savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43:
postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45: ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47: Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49: dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51: vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53: Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55: Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57: Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59: nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109: predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111: zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113: Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115: vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117: Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119: aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121: Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123: sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125: Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127: Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129: Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131: Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133: kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135: da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137: sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139: onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141: Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142: oni američki ili ne, uvijek će vi