Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

srpskog entiteta zamijenila Biljana Plavšić. Karadžić nije nikad nestao iz službenih popisa: njegovi administrativnidokumenti redovito se ažuriraju, a liječnička komora izdaje mu svake godine profesionalnu iskaznicu.Konačno, za svih ovih dvanaest godina bijega Karadžić nije nikada prestao utjecati na politički i ekonomskiživot srpskog entiteta u Bosni. „Nemojte zamišljati da se on skriva u nekoj rupi kao Sadam Husein. On seslobodno kreće, piše, viđa svoju obitelj", često nas podsjeća Carla del Ponte ne otkrivajući da on ima vremenačak i za primanje svojih ljubavnica. Nakon povratka u Bosnu bjegunac se prestao služiti telefonom. Od tada sasvojim bližnjima komunicira porukama ili pismima. Njegova brojna pisma koja je NATO uhvatio svjedoče oKaradžićevoj djelatnosti na svim područjima. On komentira političke događaje i aktualnosti, savjetujefinancijske operacije i kupovanje zemljišta, raspravlja o održavanju obiteljskog imutka, prenosi političkesmjernice, daje zapovijedi u vezi sa svojom obranom. Čini se da je Karadžić prvih godina ozbiljno sumnjao usvoju nekažnjivost, tako da se bavio pripremanjem svoje obrane i osiguravanjem da na njoj rade međunarodniodvjetnici i da za to budu plaćeni. Pisma pokazuju da nema nikakvih teškoća u komuniciranju s bliskimosobama i da je nastavio održavati izravne kontakte sa svojom obitelji. Svakog januara, na dan svojegakrštenja, sastaje se sa svojima. Mnoga od tih pisama omogućuju da se upoznaju njegove navike i da sepredvide neka njegova premještanja. Ona su također mogla dovesti do njegova hvatanja. Ali, svaki put kad seneki kontingent NATO‐a domogao dokumenata, predao biih svojim nacionalnim vlastima, koje bi ih proglasile tajnama obrane. ICTY je dobio samo vrlo mali dio,nekoliko godina poslije, kad informacije što su ih sadržavala nisu više imale nikakve vrijednosti. Ujesen 2005.,kad je Carla del Ponte prijetila da će otkriti istinu o hajki na Karadžića, iznenadno joj je dostavljeno desetakfascikala koji su sadržavali pisma i druge osobne dokumente što su pripadali bjeguncu. Ti su dokumentinaknadno objasnili funkcioniranje mreža Karadžićeve zaštite.Nova i posljednja smrtonosna kampanja Slobodana Miloševića na Kosovu u ljeto 1998. odvraća pažnju s Bosnei Hercegovine. NATO se sprema intervenirati protiv Miloševićevih snaga i više se ne nastoji čak niti pretvaratida hvata Radovana Karadžića. Očajna, Louise Arbour odlučuje, samo nekoliko tjedana nakon što je optužilaSlobodana Miloševića, pokušati uvjeriti Karadžića da se preda. Ona zadužuje člana svojeg ureda, AmerikancaPaula Nella, da stupi u kontakt s Radovanom Karadžićem. Došlo je do nekoliko tajnih susreta, ali bez rezultata.Događali su se između Trebinja i Bileće, u blizini jezera, zatim zapadnije, u manastiru na putu koji vodi uStolac, zatim u području Foča ‐Višegrad, u hotelu u blizini Kule Banje i, napokon, u Crnoj Gori, na visovimaplanine Žabljak. Pri svakom premještanju, istražitelju su povezali oči, njegovi pratioci mijenjaju rute i nekolikoputa mijenjaju vozilo. Za vrijeme njihova posljednjeg susreta, Radovan Karadžić ponovno podsjeća nasporazum s Richardom Holbrookeom, iz novembra 1995. U izvještaju o svojoj misiji Paul Nell sažimaKaradžićeve riječi: „Malo prije Daytona, američki diplomat mu je obećao da nikada neće biti uhićen ako sebude držao postrani."Ured Louise Arbour traži od NATO‐ova zapovjednika u Bosni, generala Meigsa, da se dogovore o načinimaKaradžićeva prebacivanja u Hag. On javlja da treba dobiti zeleno svjetlo osobno od Clintona prije nego što sepoduzme bilo kakva akcija koja uključuje Karadžića. Louise Arbour napušta svoje mjesto povjeravajući tajprojekt Carli del Ponte koja je stigla u Hag 14. septembra 1999.Sretna je okolnost što je nova tužiteljica Švicarka, a Karadžić je razmatrao mogućnost da se preda bašu Švicarsku. Optuženik ne želi izgledati kao kukavica i traži da njegova predaja bude prikazana kaouhićenje. No, nema nimalo povjerenja u NATO i boji se za svoj život. Za vrijeme posljednjeg susreta sizaslanikom Louise Arbour, početkom septembra 1999., Karadžić do u potankosti raspravlja o načinusvoje predaje. Ponovno traži da početak suđenja čeka u kućnom pritvoru i tristo hiljada njemačkihmaraka kako bi osigurao svoju zaštitu. Nova tužiteljica željela bi iskoristiti sljedeći susret, ako se budeodržavao u Bosni, da ga prijetnjom neposrednog uhićenja prisili na predaju. Dvadeset drugogseptembra 1999. ona traži pomoć generala Meigsa koji potvrđuje da je potrebna Clintonovasuglasnost za bilo kakvu akciju protiv Radovana Karadžića ako se događa u američkom sektoru.General Meigs, međutim, preporučuje da se savjetuju s Parizom jer će Karadžić vjerovatno biti ufrancuskom sektoru. Carla del Ponte primljena je 29. februara 2000. u Elizejskoj palači. Chirac bez