Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slobodanu MiloševićuPredmet IT‐02‐54: tužitelj protiv Slobodana Miloševića. U srijedu 3. jula 2001. britanski sudac Richard May,koji predsjeda vijeću sastavljenom od tri suca, otvara raspravu. Slobodan Milošević sjeda na optuženičkuklupu. Ulazeći u taj sterilni svijet visoke tehnike, nekoliko trenutaka prije instinktivno se uputio prema središtupozornice gdje obično sjede svjedoci. Trojica stra‐žara koji ga prate odmah mu pokazuju stolac, u lijevom krajudvorane, onaj namijenjen osumnjičenima za izvršenje ili poticanje zločina koji svojom težinom i masovnošćupotpadaju pod humanitarno međunarodno pravo. Milošević nije pozvan da predsjeda na govornici, kako jenavikao, nego da odgovara za svoja djela. Prvi put u povijesti jednom se bivšem šefu države predmeđunarodnim sudom sudi za njegovu zločinačku politiku. Za spone koje povezuju vladarsku palaču i poljasmrti.Stotine televizijskih kamera došle su zabilježiti taj povijesni trenutak. Ne nalaze uništenog čovjeka kojega jesustigla njegova najcrnja prošlost. Taj čovjek ne pokazuje ni najmanji znak skromnosti. Ponosno nosi kravatu ubojama Srbije i još uvijek ima gordo držanje šefa države ‐oholog i bahatog. U četvrtak 1. jula 2004. SadamHusein zauzima isti stav u prvom pojavljivanju pred iračkim sudom. Diktatori kao da se ne boje suočavanja spravdom. Odbijaju je, ističu nepriznavanje kao jedinu istinu. Sudac Richard May okreće se optuženome:„Gospodine Milošević, vidim da danas nemate odvjetnika. To je vaš izbor. Imate pravo braniti se sami, alirazmislite: je li to zbilja u vašem interesu? Postupak će biti dug i složen ... Možda biste mogli ponovo razmotritisvoju odluku. Treba li vam više vremena da odlučite?" Milošević odgovara na engleskome: „Smatram daje ovaj sud lažni sud, da je ova optužnica lažna optužnica. Ovaj je sud nezakonit, nije ga ustanovila Općaskupština Ujedinjenih naroda. Prema tome nemam nikakve potrebe da odredim odvjetnika pred tomnezakonitom instancom." Milošević se odbija očitovati o krivnji, draže mu je optuživati napade NATO‐snaga.Upušta se u žestoki napad na taj „tobožnji sud". Isključuju mu mikrofon. Britanski sudac ne traži čitanje optužnice.Žuri mu se i tako propušta odati počast žrtvama i prekida raspravu. Milošević zadovoljno gleda sat.Rasprava je trajala samo dvanaest minuta. Na povratku u pritvor raspituje se o efektu svoje predstave. TimuMac Faddenu, koji upravlja zatvorom, kaže: „Dobro odigrano, zar ne?"Pri dolasku u Hag Slobodan Milošević okrivljen je samo za zločine na Kosovu. Tužiteljstvo je u vremenskomtjesnacu. Od pada Miloševića u oktobru 2000. Carla del Ponte postavila je cijeli tim da radi puno radno vrijemena tom slučaju, sa zadatkom da prije ljeta završi istragu o Hrvatskoj i Bosni.Ali krajem marta, kad je svrgnuti voda uhićen u Beogradu, tim je još daleko od cilja. „Nije više upitna slutnjanego djelovanje. Milošević će stići prije kra‐ja godine. Dajem vam vremena do 1. oktobra da napišeteoptužnicu. Nacrt mora biti na mojem stolu najkasnije početkom septembra. U međuvremenu ćemo imatiredovite sastanke da, uz elemente dokaza, utvrdimo strategiju" progona. Nije vrijeme da krenete na odmor!"Carla del Ponte pokušava nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Da podrži te napore, ona jednom pravnikupočetkom aprila povjerava zadaću da vodi tim istražitelja i traži od njega da pojača redove ekipe koja radi na„slučaju Milošević". Puna povjerenja, povjerava tada tisku: „Kad stigne Milošević, protiv njega ćemo, bezsumnje, imati ne samoj optužnicu koja će obuhvaćati samo nedjela na Kosovu, zbog kojih je uhićen, nego ičinjenice kojima ga namjeravamo teretiti za njegovo djelovanje u Hr‐vatskoj i Bosni i Hercegovini."To očito kašnjenje progona izaziva neke kritike. Cherif Bassiouni, slavni profesor međunarodnog prava, koji jepredsjedao Istražnom komisijom Ujedinjenih naroda o kršenjima humanitarnog međunarodnog prava u bivšojJugoslaviji, stvorenom 1992. (Rezolucija 780 Vijeća sigurnosti), tuži se zbog toga. Najprije u bosanskom tiskukrajem maja 2001. zatim u pismu Carli del Ponte 6. juna 2001. „Ako ste odlučili stegnuti kaznenu strategijuoko najod‐govornijih, Milošević je morao biti optužen za zločine počinjene u Hrvatskoj i Bosni, osim ako teoptužbe već ne postoje, ali još nisu objavljene. No ako ne postoje, moramo se upitati o razlozima. Mnogisumnjaju u političku trgovi‐nu koja je vjerovatno vezana uz Dejtonski sporazum. Ali uvijek sam isticao danepostojanje optužnice ne odlučuje unaprijed o budućnosti, i da je tajming podložan političkim prosudbama