Geoffrey Nice ne polaže oružje. U aneksu nove optužnice dodao je pismo upućeno sucima. ,,U svjetluvremenskog ograničenja i zbog drugih razloga nastalih zbog složenosti ovog predmeta, mogle bi se pokazatipotrebnima dodatne promjene, vodeći računa o dužini optužbi koje se odnose na Srebrenicu i Sarajevo. Zatobi se dokazi o ova dva mjesta morali izvoditi tek na kraju predstavljanja spisa optužbe. Sigurno će optuženikubiti korisno znati da ne mora odmah pripremati dokumente koji se odnose na ova dva spisa. Tužiteljstvo ćeobavijestiti sve strane kao i Sudsko vijeće ako odluči donijeti naknadne izmjene optužnice." Carli del Pontekoja traži objašnjenje Geoffrey Nice još jednom odvraća da je potrebno „pripremiti javno mnijenje". „Ljudi ćebolje razumjeti kad se povuče Sarajevo i Srebrenica ako ih se unaprijed upozori", domeće Gavin Ruxton. Kaopravni savjetnik u Upravi Tužiteljstva, on sugerira objavljivanje službenog izvješća kako bi se tisak uvjerio uopravdanost namjera optužbe. Nemoguće je, međutim, pred hiljadama žrtava opravdati da samo zbognedostatka vremena Tribunal odustaje od utvrđivanja istine o Miloševićevoj odgovornosti u te dvijenajupečatljivije epizode rata u Bosni. Također je nemoguće uvjeriti tisak da argument vremena može sam zasebe motivirati takvu odluku. Čini se da to ne uznemiruje Geoffrevja Nicea, možda zato što su unutar samogTužiteljstva rijetki oni koji se pitaju o njegovim pravim motivima ili o njegovim vezama s Foreign Officeom.Carla del Ponte, koja je upravo pobijedila u prvoj rundi, ne traži povlačenje pisma upućenog sucima, negozahtijeva da ono ostane povjerljivo.Neuspjeh Geoffrevja Nicea omogućio je nadvladavanje otpora vojnih analitičara. Nova optužba protiv Mladićamorala se slagati s Miloševićevom. Potpisana je istom prilikom. Kao ni Milošević, ni ratni voda bosanskih Srbane progoni se jer je zapovjedio pretjerano bombardiranje prijestolnice u kojoj se skrivalo nekoliko topovaArmije BiH, što spada u kršenja pravila i običaja rata (jedne od najlakših optužbi na ljestvici barbarstva), negoupravo za kampanju terora protiv sarajevskih civila, što je zločin protiv čovječnosti.No, Geoffrey Nice ne popušta. U decembru 2002. Tužiteljstvo završava iznošenje dokaza u dijelu o Hrvatskoj.Dio o Bosni predviđen je za sredinu februara 2003. To je prilika za ovog Britanca da započne novu ofenzivu.Krajem decembra najavljuje Carli del Ponte da se sprema još jednom tražiti napuštanje optužbi za Sarajevo.Smatra da ne postoje veze između Miloševića i Mladića i da će biti potrebno mnogo vremena da se dokažekako je zločine omogućila logistička potpora Beograda srpskim snagama koje drže Sarajevo u okruženju.„Nećemo povući tačku optužnice samo zato što nam nedostaje vremena. Ne možemo smanjivati zločinačkuodgovornost jednog optuženika zbog vremenskih ograničenja", ponovo mu odlučno odvraća Švicarka.Šesnaestog januara 2003. u konferencijskoj dvorani na drugom katu Tužiteljstva Geoffrey Nice je uporan: „Nemožemo si dopustiti luksuz da utrošimo dvadeset dana rasprave kako bismo postigli oslobađanje optuženogaod optužbi za Sarajevo." Pred opiranjem Carle del Ponte nadodaje: „Budimo realisti. Suci nam neće dati viševremena. A imamo isti problem sa Srebrenicom. Ako raspršimo snage na Sarajevo i Srebrenicu, oslabit ćemočvrste tačke predmeta protiv Miloševića."Glavni odvjetnik tvrdi da ima više dokaza obrane nego optužbe, da Milo‐jević nikada nije propustio predmeđunarodnim sugovornicima osuditi opsadu Sarajeva i da je u više navrata intervenirao u koristobustavljanja bombardiranja bosanske prijestolnice. Nice odmahujući rukom odbacuje misao da je Miloševićpred zapadnim izaslanicima izigravao miritelja i da njegova sposobnost da postigne dvadesetčetverosatni iličetrdesetosmosatni prekid bombardiranja, baš naprotiv, potvrđuje njegov stvarni utjecaj na snage koje suopkoljavale grad, što skup podudarnih pojedinosti već omogućava da se dokaže. Čini se da on ne razumijecinizam ovog palikuće koji iz svojega beogradskog ureda povlači konce rata prikazanog kao neizbježnog ibratoubilačkog pretvarajući se pritom da pruža dobre usluge međunarodnoj zajednici koja uživa u vlastitojnaivnosti.Motivi za povlačenje Sarajeva i Srebrenice iz spisa o Miloševiću nisu ni vrijeme ni nedostatak dokaza, negoporicanje činjenica. Namjerno poricanje onih koji su po nalogu neprestano poticali tu pogrešnu analizudogađaja, koju je dugo vremena širila zapadna diplomacija. Poricanje iz zadovoljstva ili iz nesposobnostidrugih koji su uz to pristajali.
Sarajevo i Srebrenica: teška potraga za dokazimaVojni analitičari, pozvani na sjednicu kao pojačanje, tvrde unatoč očiglednosti da Sarajevo nije dio ciljevasmišljenog plana u Bosni i Hercegovini, nego Predstavlja poseban projekt s obzirom na to da se Mladićevavojska radije zadovoljila time da ugrabi teritorije oko grada nego da ga zauzme. Znaju, međutim, podokumentima koje posjeduju, da podjela Sarajeva stoji među šest "strateških ciljeva" što ih je RadovanKaradžić oblikovao 12. maja 1992. pred Skupštinom bosanskih Srba. Pobijaju k tome zločinačku narav opsadeSarajeva: „Možda je bila vojno legitimna zbog prijetnje koju je predstavljala bošnjačka vojska" čiji se Glavnistožer nalazio u glavnom gradu. Rasprava je, doduše, Pravnička, ali tvrdoglavo odbija sagledati činjenice.Hiljade sarajevskih civilnih žrtava, najčešće mete srpskih snaga, tako su pretvorene u tek kolateralne štete.Umiješao se Bill Fendrik, kanadski oficir i stručnjak za ratno pravo: ,,Sarajevo je legalna vojna akcija u kojoj supočinjena nelegalna djela."Optužba još ne raspolaže dokumentima koji dokazuju stvaran Miloševi‐ćev utjecaj na vojsku bosanskih Srba.Kad su tijekom 2003. dobiveni ovi dokumenti, pokazali su unutarnje veze između srpske vojske u Bosni iBeograda. Mladićeva vojska u njima ne pokazuje se kao atom koji se otkinuo od središnje strukture, nego kaoprodužetak beogradske vojske, privjesak čiji Glavni stožer i svi njegovi kadrovi pripadaju glavnini koja je podsredišnjom vlašću Beograda. Pod političkom vlašću u Miloševićevim rukama koji, kako će to pokazati ovidokumenti, formulira strateške ciljeve zajedničkog plana. Ali krajem 2002. Tužiteljstvo već može dokazati da jeMilošević svojim saveznicima, bosanskim Srbima stavio na raspolaganje ratni stroj koji im je omogućio dapočine zločine, posebno u Sarajevu. Može dokazati da je Milošević nastavio financirati ratni napor, davatilogističku i stratešku podršku šaljući za pojačanje vojne stručnjake i jedinice specijalne policije, svaki put kadsu snage bosanskih Srba imale poteškoća u održavanju opsade ili u uklanjanju nesrpskog stanovništva izgradskih četvrti koje bi prešle pod njihovu kontrolu. Opsada Sarajeva predstavlja, dakle, nedjeljiv dio planakojemu je cilj bio trajno rastaviti etničke zajednice u Bosni.Nekoliko stručnjaka tima pokušalo je upozoriti Geoffrevja Nicea na opasnost da se oslabi cjelinu optužnogspisa povlačeći iz njega Sarajevo. Bit će teško uvjeriti suce u Miloševićevu presudnu ulogu u zajedničkomzločinačkom pothvatu u Bosni bez dokazivanja da je sudjelovao u svim velikim etapama tog dogovorenogplana. Ali glavni odvjetnik nije ih ni čuo niti pozvao na sastanak. Izabrao je, naprotiv, osloniti se na britanske iameričke vojne analitičare, koji su stalno poricali svaku povezanost između Mladića i Beograda, izmeđuBeograda i Srebrenice ili Sarajeva, između vojske bosanskih Srba i vojske u Beogradu, između paravojnihjedinica i središnje srpske vlasti. Ovi su se analitičari godinama nastojali suprotstaviti svakome tko je iznosiotakve pretpostavke, i to takvom žestinom da je ona postajala sumnjivom. Nisu se zalagali za oprez, nisupoticali na produbljenje tragova, jednostavno su priječili. Sve što je moglo rasvijetliti ove veze odbacivalo se,održavajući dugo godina Tužiteljstvo u iluziji da Beograd nema „ništa s ratom u Bosni", a još manje s pokoljemu Srebrenici. Prikrivajući tako istinu koja se već nazirala u svakom dokazu spisa, sudjelovali su kako uMiloševićevu poricanju, tako i u onom zapadne diplomacije. Oni su dugo vremena vodili igru.Bez pristupa vojnim srpskim arhivima, bez pomoći zapadnih vlada koje odbijaju podijeliti svoje spoznaje i linijezapovijedanja koje su njihove obavještajne službe odavno rekonstruirale, Tužiteljstvo je bilo lak plijen. Vojnianalitičari, okupljeni u Military Analyst Teamu, MAT u žargonu Haškog suda, bili su neizbježan put svakogpravnika ili istražitelja koji želi analizirati hijerarhijske strukture, secirati organizacijske sheme, identificiratione koji naređuju. Kao osjetljivo i zaštićeno mjesto u središtu sudskog stroja odmah pobuđuje lakomostvelikih sila. Ovaj zadatak, previše precizan i složen da bi se povjerio neiskusnim osobljem, dodijeljen je sasvimlogično stručnjacima. Amerikanci i Britanci požurili su se dati to visoko kvalificirano osoblje, koje omogućavanadziranje kaznenih strategija iz daljine. Vojni analitičari, koji su potekli iz najboljih obavještajnih službi i ostalivjerni svojim vladama, bili su bez sumnje među najkompetentnijim članovima ICTY‐a, ali su mu nametalipristranost. Godinama su obeshrabrivali svaki pokušaj progona pravih huškača etničkog čišćenja i utuvili većiniu Tužiteljstvu da Mladić i Karadžić djeluju na svoju ruku i da se ne može zamisliti dogovorna politiku Beogradai Pala, sjedišta srpskih ekstremista u Bosni. Kao da je samo mržnja protiv bosanskih Muslimana i njihova voljada u krvi raskomadaju Bosnu povezivala Karadžića i Mladića u toj gnusnoj pustolovini. Kao da je to bilo
- Page 1 and 2: Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4: NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7: odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9: najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11: Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13: šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15: predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17: Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19: opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21: Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23: Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25: njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27: Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29: vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31: Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33: II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35: Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37: Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39: osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41: savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43: postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45: ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 48 and 49: dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51: vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53: Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55: Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57: Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59: nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97:
zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99:
februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101:
fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103:
Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105:
Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107:
jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109:
predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111:
zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113:
Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115:
vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117:
Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119:
aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121:
Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123:
sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125:
Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127:
Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129:
Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131:
Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133:
kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135:
da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137:
sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139:
onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141:
Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142:
oni američki ili ne, uvijek će vi