Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Geoffrey Nice ne polaže oružje. U aneksu nove optužnice dodao je pismo upućeno sucima. ,,U svjetluvremenskog ograničenja i zbog drugih razloga nastalih zbog složenosti ovog predmeta, mogle bi se pokazatipotrebnima dodatne promjene, vodeći računa o dužini optužbi koje se odnose na Srebrenicu i Sarajevo. Zatobi se dokazi o ova dva mjesta morali izvoditi tek na kraju predstavljanja spisa optužbe. Sigurno će optuženikubiti korisno znati da ne mora odmah pripremati dokumente koji se odnose na ova dva spisa. Tužiteljstvo ćeobavijestiti sve strane kao i Sudsko vijeće ako odluči donijeti naknadne izmjene optužnice." Carli del Pontekoja traži objašnjenje Geoffrey Nice još jednom odvraća da je potrebno „pripremiti javno mnijenje". „Ljudi ćebolje razumjeti kad se povuče Sarajevo i Srebrenica ako ih se unaprijed upozori", domeće Gavin Ruxton. Kaopravni savjetnik u Upravi Tužiteljstva, on sugerira objavljivanje službenog izvješća kako bi se tisak uvjerio uopravdanost namjera optužbe. Nemoguće je, međutim, pred hiljadama žrtava opravdati da samo zbognedostatka vremena Tribunal odustaje od utvrđivanja istine o Miloševićevoj odgovornosti u te dvijenajupečatljivije epizode rata u Bosni. Također je nemoguće uvjeriti tisak da argument vremena može sam zasebe motivirati takvu odluku. Čini se da to ne uznemiruje Geoffrevja Nicea, možda zato što su unutar samogTužiteljstva rijetki oni koji se pitaju o njegovim pravim motivima ili o njegovim vezama s Foreign Officeom.Carla del Ponte, koja je upravo pobijedila u prvoj rundi, ne traži povlačenje pisma upućenog sucima, negozahtijeva da ono ostane povjerljivo.Neuspjeh Geoffrevja Nicea omogućio je nadvladavanje otpora vojnih analitičara. Nova optužba protiv Mladićamorala se slagati s Miloševićevom. Potpisana je istom prilikom. Kao ni Milošević, ni ratni voda bosanskih Srbane progoni se jer je zapovjedio pretjerano bombardiranje prijestolnice u kojoj se skrivalo nekoliko topovaArmije BiH, što spada u kršenja pravila i običaja rata (jedne od najlakših optužbi na ljestvici barbarstva), negoupravo za kampanju terora protiv sarajevskih civila, što je zločin protiv čovječnosti.No, Geoffrey Nice ne popušta. U decembru 2002. Tužiteljstvo završava iznošenje dokaza u dijelu o Hrvatskoj.Dio o Bosni predviđen je za sredinu februara 2003. To je prilika za ovog Britanca da započne novu ofenzivu.Krajem decembra najavljuje Carli del Ponte da se sprema još jednom tražiti napuštanje optužbi za Sarajevo.Smatra da ne postoje veze između Miloševića i Mladića i da će biti potrebno mnogo vremena da se dokažekako je zločine omogućila logistička potpora Beograda srpskim snagama koje drže Sarajevo u okruženju.„Nećemo povući tačku optužnice samo zato što nam nedostaje vremena. Ne možemo smanjivati zločinačkuodgovornost jednog optuženika zbog vremenskih ograničenja", ponovo mu odlučno odvraća Švicarka.Šesnaestog januara 2003. u konferencijskoj dvorani na drugom katu Tužiteljstva Geoffrey Nice je uporan: „Nemožemo si dopustiti luksuz da utrošimo dvadeset dana rasprave kako bismo postigli oslobađanje optuženogaod optužbi za Sarajevo." Pred opiranjem Carle del Ponte nadodaje: „Budimo realisti. Suci nam neće dati viševremena. A imamo isti problem sa Srebrenicom. Ako raspršimo snage na Sarajevo i Srebrenicu, oslabit ćemočvrste tačke predmeta protiv Miloševića."Glavni odvjetnik tvrdi da ima više dokaza obrane nego optužbe, da Milo‐jević nikada nije propustio predmeđunarodnim sugovornicima osuditi opsadu Sarajeva i da je u više navrata intervenirao u koristobustavljanja bombardiranja bosanske prijestolnice. Nice odmahujući rukom odbacuje misao da je Miloševićpred zapadnim izaslanicima izigravao miritelja i da njegova sposobnost da postigne dvadesetčetverosatni iličetrdesetosmosatni prekid bombardiranja, baš naprotiv, potvrđuje njegov stvarni utjecaj na snage koje suopkoljavale grad, što skup podudarnih pojedinosti već omogućava da se dokaže. Čini se da on ne razumijecinizam ovog palikuće koji iz svojega beogradskog ureda povlači konce rata prikazanog kao neizbježnog ibratoubilačkog pretvarajući se pritom da pruža dobre usluge međunarodnoj zajednici koja uživa u vlastitojnaivnosti.Motivi za povlačenje Sarajeva i Srebrenice iz spisa o Miloševiću nisu ni vrijeme ni nedostatak dokaza, negoporicanje činjenica. Namjerno poricanje onih koji su po nalogu neprestano poticali tu pogrešnu analizudogađaja, koju je dugo vremena širila zapadna diplomacija. Poricanje iz zadovoljstva ili iz nesposobnostidrugih koji su uz to pristajali.