Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. nikada nije primijenjena na nekoj sudskoj instanci. Aizmeđu teorije i prakse katkada postoji golem jaz. Ali vrijeme leti. Tim ima samo desetak dana da podnese svojodgovor.Ne trateći vrijeme, veterani iz Arushe iz mase dokaza, prikazanih na raspravi ili prihvaćenih od Sudskog vijeća,identificiraju i sastavljaju elemente koji otkrivaju genocidne ciljeve politike etničkog čišćenja da bi zatimdokazali sucima da je Milošević znao namjere ‐odnosno imao iste namjere ‐ne samo da se počine zločini negoda se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina, u ovom slučajubosanski Muslimani. Pravo nalaže da se za svaki zločin utvrdi kako zapovjedni lanac vodi do optuženoga,dakle, u Miloševićevu slučaju, do vrha države. Ali ne nalaže dobivanje eksplicitnog dokaza genocidne namjere.Nikada nije nađeno Hitle‐rovo izričito naređenje da se iskorijene Židovi iz Europe. Prema tome, pravo dopuštada se genocidna namjera izvede iz elemenata dokaza kad je moguće dokazati sustavnost zločina protiv nekeskupine, činjenicu da su određene žrtve sustavno na udaru zbog pripadnosti toj skupini, velike razmjerezvjerstava i učestalost ponavljanja destruktivnih djela i diskriminacije prema njima. Ipak, mora se dokazati dazločine vodi namjera fizičkog uništenja te skupine, a ne uništenje njihova identiteta. Važan je, dakle, ciljkojemu teži počinitelj, a to ne mora nužno biti potpuno uništenje skupine, nego uništenje njezina značajnog ilireprezentativnog dijela. Genocid se razlikuje od zločina protiv čovječnosti prije svega po naročitoj namjeriistrebljenja koja ga vodi. Djela počinjena u genocidu i djela koja čine zločine protiv čovječnosti, koja su takođersustavna ili proširena i planirana, isprepliću se: posebno ubojstva, istrebljenje ili deportacija ili prisilnopremještanje.Na poticaj stručnjaka iz Arushe Tužiteljstvo odlučuje, s odlučnošću koja je do tada nedostajala timu GeoffreyjaNicea, zastupati Miloševićevo sudjelovanje, uz Karadžića i Mladića, u „zajedničkom zločinačkom pothvatu" sciljem uništenja muslimanske etničke skupine u Bosni na dijelovima bosanskog teritorija koje su namjeravalipripojiti srpskoj državi. Na 16. skupštini bosanskih Srba, u maju 1992., na samom početku rata, usvojeno ješest ciljeva koji će voditi ujedinjenju Srba u sljedeće četiri godine. Među njima: razdvajanje bosanskih Srba odostalih dviju nacionalnih zajednica i to razdvajanje u od‐vojene države čiji su geografski obrisi već zacrtani, ali ipodjela Sarajeva na srpsku i muslimansku zonu. Nakon toga srpski su ekstremisti sustavno grabili teritorijekoje su željeli pripojiti toj srpskoj državi. Ali budući da su htjeli biti njezini jedini gospodari, cilj im je bioiskorijeniti svaku prisutnost ne‐Sr‐Provodili su, dakle, genocidnu politiku prema većinskoj skupini uspostavljajućineprestano razarajuće i diskriminirajuće mehanizme u odnosu na bosanske Muslimane. Dokazivanje jeuvjerljivo. Njime se razotkriva cijelo planiranje i pokretanje politike etničkog čišćenja. Svi komadi slagalice, kojisu za vrijeme cijelog procesa bacani na hrpu, zbog unutarnjih razmimoilaženja u timu i zbog isprekidaneanglosaksonske procedure, sada se sređuju da bi konačno stvorili čitljivu cjelinu ‐ispripovijedanu cjelinu kakvubi bez sumnje prikazao neki istražni sudac u kontinentalnom postupku. Sve se slaže, poklapa, ukrštava.Zasnovana na ukupnosti dokaza koje je predstavilo tužiteljstvo, javna je verzija očišćena od svih dijelova kojisu bili pod zaštitnim mjerama, bilo da je riječ o svjedočenjima iza zatvorenih vrata ili o dokumentima danimapod uvjetom da budu strogo povjerljivi. 47 Mirko Klarin, jedan od rijetkih novinara koji je u Hagu pratio svihdvjesto devedeset osam dana rasprave, odnosno nekih hiljadu sati predstavljanja optužbe (Tužiteljstvo jeukupno predstavilo 296 svjedoka) objašnjava onima koji ga kao dobrog poznavatelja pitaju za mišljenje oeventualnoj Miloševićevoj odgovornosti za genocid: „Samo sam u stanju shvatiti koliko mi nedostaju elementida izvučem ikakav zaključak. Osim svjedočenja iza zatvorenih vrata, što u konačnici predstavlja vrlo mali diorasprave, deseci hiljada stranica ubačeni su u spis kao elementi dokaza kojima javnost nema pristupa. Nemamelemenata da stvorim objektivno mišljenje."Kad neki optuženik podržava politiku s genocidnim namjerama, ta namjera mu se može pripisati već ako samusvoji tu politiku, bilo zbog praktičnih razloga, ili zbog ciničnijih razloga, kao, primjerice, da se održi na vlasti. AMilošević je znao vrlo vješto iskoristiti nacionalističku ideologiju kojoj je cilj bio zauvijek razdvojiti do47 Prosecution Response to Amici Curiae Motion for Judgement of Acquittal Pursuant to Rule 98 bis, javna verzija,ICTY, Hag, 3. maja 2004. Tekst samo na engleskom.