Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Ashdown ne uspijeva uvjeriti Karadžića da napusti regiju ni da se preda. MI6 pokuša sljedećih mjeseci izvršitipritisak na njegove najbliže saveznike. Ali uhićenje je uvijek isključeno. Međutim, početkom 2004. javljaju setri nove zlatne prilike. Početkom januara, predsjednik srpskog entiteta Dragan Čavić i predsjednik Skupštinebosanskih Srba Dragan Kalinić, obojica u upravi SDS‐a, srpske nacionalističke stranke koju je Karadžić osnovaouoči rata, prepiru se o tome kakvu politiku treba voditi. Kalinić, koji ne uspijeva urazumiti Cavića, napominje:,Ja ću govoriti s Radovanom jer on je još uvijek šef." Kalinić tada kontaktira jednog od svojih bivših tjelesnihčuvara koji je prešao u Karadžićevu službu. Bata Tešić obično služi kao glasnik i nalazi se na Palama. Bijesan,Čavić obavještava o tome snage NATO‐a. Amerikanci ne razmatraju stavljanje Tešića pod nadzor kako bi ihdoveo do Karadžića. Oni 10. januara na Palama uhićuju Tešića. Operacija je medijima prikazana kao pokušajKaradžićeva uhićenja, doduše neuspjela, ali koji je omogućio stezanje mreže: Tešića su ispitali i Karadžić ćeuskoro biti uhićen. Gledane izvana, velike sile izgledaju napokon povezane. Sve veći pritisak koji vrše kako biuvjerile ICTY da što prije zatvori svoja vrata izgleda kao da naglašava hitnost Karadžićeva uhićenja.No to nije tako. Jer Karadžić je tada u Beogradu. I upravo je u društvu Dragana Kalinića prije nekoliko danaprešao granicu. Karadžić se, naime, morao podvrgnuti kirurškoj intervenciji. Njegov dolazak uznemiruje onekoji su obećali da će braniti naslijeđe Đinđića, ubijenog dok je radio na izgradnji europske budućnosti svojezemlje. Oni žele uhititi Karadžića prije nego što ustupe mjesto Vojislavu Koštunici koji se priprema formirativladu sa strankama Miloševića i Šešelja, obojice na suđenju u Hagu. Mladić je pod vojnom zaštitom i nitko neželi preuzeti rizik sukobljavanja s vojskom. Ali oni još nekoliko tjedana kontroliraju policiju i mogu uhititiKaradžića. Dvadeset osmog januara 2004. Carla del Ponte je obaviještena o stavljanju Karadžića pod policijskinadzor i o njegovu skorom uhićenju, vjerovatno prije konca dana. Srbi pozivaju u pomoć Francusku da osiguraprijevoz do Haga. Na veliko nezadovoljstvo Amerikanaca koji interveniraju kod Srba da obustave operaciju.Između te dvije zemlje dolazi do nesuglasica nakon protivljenja Francuske američkoj intervenciji u Iraku. Alinitko uistinu ne zna jesu li ta suparništva bila razlog napuštanja operacije ili samo izgovor. Pierre RichardProsper dolazi sutradan u Hag. On to čak i ne spominje. Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država uBeogradu već je obavijestilo Carlu del Ponte da je ta priča potpuno izmišljena, da je srpsku inicijativu pustio uoptjecaj jedan visoki dužnosnik pod utjecajem alkohola! Prosper tvrdi da se obruč steže u Bosni. Ni riječi oKaradžićevoj prisutnosti u Beogradu. Carla del Ponte pritišće ga u razgovoru u četiri oka. „Snađite se dauhvatite Mladića i Karadžića. Ja ne želim znati što se jučer dogodilo jer mi svi lažu. Ali ja želim obojicu. Karadžićje još uvijek u Beogradu, nije prekasno da se djeluje." Prosper zahtijeva da se savjetuje sa svojom vladom. IzWashingtona poziva Carlu del Ponte 31. januara 2004. da joj kaže kako je dobio podršku. No Amerikanci se nepokreću. Drugog februara veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu William Montgomervuvjerava u srpskim medijima da je njegova vlada zadovoljna suradnjom Beograda s ICTY‐em koja će se, kažeon, „završiti Mladićevim i Karadžićevim izručivanjem". Carla del Ponte ide još dalje 9. februara u Bruxellesukad izjavljujuje novinarima da je Karadžić u Beogradu. Solana uzvraća: „Ako je to istina, imamo ozbiljanproblem." Amerikanci joj ne opraštaju taj indirektni pritisak preko medije. Nekoliko tjedana prekidaju svakukomunikaciju sa Švicarkom i njezinim uredom.Dvadesetog februara 2004. uhode Carle Del Ponte ponovno su našle Karadžićeve tragove u Bosni. Otišao je izBeograda i provodi nekoliko dana oporavljajući se u kući smještenoj na samo nekoliko kilometara od granicesa Srbijom, u selu Zaovine. Poznato im je ime vlasnika i znaju da će bjegunac tamo provesti noć. Ta je obavijestodmah prenesena zapovjedniku SFOR‐a u Sarajevu. Nekoliko sati poslije helikopter nadlijeće to područjeupozoravajući tako Karadžića.Tijekom cijele jedne godine, Carla del Ponte potpuno gubi trag Karadžiću. Potkraj decembra 2004. SFOR sepovlači iz Bosne. Njega zamjenjuju europske snage, EUFOR. Sveden na sedam hiljada ljudi, EUFOR nenasljeđuje ovlasti za uhićenje optuženika u bijegu. Europljani su odbili preuzeti smjenu radije prepuštajućiNATO‐u odgovornost za njegov neuspjeh. Službeno, Atlantski savez je još uvijek zadužen za uhićenje haškihoptuženika. On drži u Bosni dvjesto pedeset ljudi, samo Amerikanaca. Sjedinjene Američke Države požurile supovlačenje NATO‐a iz Bosne, ali ipak nisu odustale od operacija nadziranja teritorija za koje se pretpostavljada bi moglo poslužiti ekstremnim islamistima kao ulazna vrata prema Europi. Ostavši pod zastavom NATO‐a,na američkim vojnicima ostaje, dakle, odgovornost za ovu pretešku misiju koje bi se svi htjeli riješiti ‐hajku naratne zločince. „Prijenos vlasti neće se izvršiti na štetu ICTY‐a i pravde", obećali su visoki dužnosnici NATO‐a u