Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

operacije moraju započeti već u decembru. Zapovjednik NATO‐a za Europu, Amerikanac John Jones, dajeuspostaviti izravnu osiguranu liniju u uredu Carle del Ponte. On se također obavezuje da će olakšati prijenosdokumenata koje je NATO zaplijenio u Karadžićevoj okolini, a koje je ICTY uzaludno tražio mjesecima, ponekadi godinama. Budući da svaka operacija velikog zamaha zahtijeva razrađen komunikacijski plan, u Tribunal stižuamerički vojni stručnjaci da bi o njezinim pojedinostima raspravili sa suradnicima Carle Del Ponte. Jer, ističuoni, neophodno je da od sada ICTY i NATO zajedničkim glasom uvjere bosansko stanovništvo da je Karadžić umišolovci. Nikada drugi kat Tužiteljstva nije upoznao takvo vrenje. Konačno se uspostavlja sve ono što semoralo napraviti prije deset godina. Podjela zadataka činila je uređena kao po notama. Godina 2006. ulijevalaje mnogo nade. Ohrabrena, Carla del Ponte odlazi tjedan dana na odmor.Nakon njezina povratka, deset dana prije sastanka Vijeća sigurnosti, nacrt njena govora bio je samo blijedakopija početnog plana. Nema više „optužujem", nego jednostavno nabrajanje, uobičajenim izrazima, grešaka inefunkcioniranja koji gotovo da opravdavaju neuspjeh velikih sila u hvatanju Karadžića. Dolasci diplomatasada su postali suzdržaniji, gotovo nevidljivi. Politički savjetnici upozoravaju Carlu del Ponte da je Amerikance iEngleze „udarila kap" kad su pročitali odlomke govora koji im je bio dostavljen. Ona se čudi, toliko joj je tekstizgledao bezazlen. Preporučuje neke ispravke koji će dati malo smisla toj verbalnoj melasi koju samo diplomatimogu dešifrirati. Parabola o mački i mišu, koja je došla na kraju da ukrasi zaključak, bit će jedini eksplicitniodlomak njezina govora, jedini koji su mediji razumjeli: „Već deset godina međunarodna zajednica igra semačke i miša s Karadžićem i Mladićem... Mačke su odlučile zavezati oči, međusobno se grepsti i dopustiti mišuda trči od jedne do druge rupe." Carla del Ponte mora ponovno progutati svoje razočaranje. Pušta da je uvjerekako su prijestolnice primile upozorenje, a da pritom sasvim novi program zajedničkih operacija s NATO‐omnije ugrožen.NATO‐ova prividna odlučnost trajala je samo nekoliko tjedana, u vidu sastanaka između stručnjaka iAtlantskog saveza, koliko je bilo potrebno da se osigura da je Carla del Ponte odustala od svojih prijetnji.Karadžić i Mladić i dalje su na slobodi i sve češće dijele istu mrežu zaštite, naročito kad Karadžić dođe sklonitise u Srbiju. Američka i europska popustljivost samo je pojačala otpor Beograda prema suradnji s Tribunalom.U februaru 2006. Europska unija predomislila se i zaprijetila Beogradu da će prekinuti tek započeti procespregovaranja ako Mladić ne bude izručen do kraja marta.„Ako ne budu u potpunosti surađivale s Haškim tribunalom i ne izruče mu optužene zločince, zemlje poputSrbije ne mogu očekivati punu suradnju s Europskom unijom", inzistira Britanac Jack Straw. RavnodušnostBeograda prema tim opomenama ujedinjuje Dvadesetpetoricu. Početkom maja Bruxelles prekida pregovore,uvjetujući njihovo nastavljanje Mladićevim uhićenjem. Ali ovo neočekivano buđenje Europe ne traje dugo.Početkom ljeta složnost je napukla. Zatim se ujesen rascijepila. Ali još prije Europske unije, popušta Atlantskisavez. Na sastanku na vrhu u Rigi 29. novembra 2006. njegove zemlje članice odlučuju Srbiji i Bosni otvoritivrata Partnerstva za mir, predvorja NATO‐a, iako su se od 2004. zalagale da ona ostanu zatvorena dokle godKaradžić i Mladić ne budu predani ICTY‐u. „Inicijativa je potekla od predsjednika Busha, to je odlučio uposljednjem času", objašnjavaju američke vlasti Carli del Ponte nekoliko sati prije službene objave te odluke.Međutim, američko se gledište promijenilo već početkom mjeseca, nakon posjeta Washingtonu srpskogministra obrane, Mladićeva prijatelja Zorana Stankovića, koji je prihvatio da zauzvrat za ovu popustljivostpošalje u Irak i u Afganistan nove srpske trupe. 93 Sjedinjenim Američkim Državama nije teško pridobiti svojeeuropske partnere. Jacques Chirac i Tonv Blair isto tako žele poslati znak otvaranja prema Srbiji uoči nastavkapregovora o konačnom statusu Kosova čije je određivanje, svaki put odgađano93 Srpske novinske agencije: Beta ili Tanjug, 7. novembra 2006.zbog otezanja Beograda, predviđeno do kraja 2007.