Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

oni američki ili ne, uvijek će vidjeti u međunarodnom pravosuđu zapreku za akciju. Pristalice čekanja, bili onieuropski ili ne, vidjet će u međunarodnom pravosuđu sredstvo opravdanja za svoje nedjelovanje. Da bi seizašlo iz te slijepe ulice, političari će morati naći sposobnost da usmjere u istom pravcu interese država iosnovne vrijednosti, a ne da ih suprotstavljaju ili postupaju kao da oni isključuju jedni druge.Misao da treba zaštititi čovjeka od njegovih najsurovijih težnji potječe iz XVIII. stoljeća. XX. stoljeće ipak jeobilježeno „dehumanizacijom", nemjerljivom ravnodušnošću prema ljudskim bićima. Krvarenje u Prvomsvjetskom ratu, holokaust, pustošenje totalitarizma u Staljinovu SSSR‐u, kineska i sje‐vernokorejska kulturnarevolucija među najsnažnijim su primjerima onoga što je Therese Delpech tako tačno nazvala„podivljanjem". 121 XXI. stoljeće započelo je i gromoglasnim izrazom negacije vrijednosti života 11. septembra2001. Jer je prošlo stoljeće otišlo predaleko u ljudskoj patnji i razaranju čovječnosti, međunarodne konvencijepokazale su se neophodnima da se otkloni nevjerovatna regresija suvremenog svijeta. Svijet se danas ne smijeodreći odredaba koje je donio u poletu mudrosti izazvanom najmračnijim stranicama naše povijesti i prezretisredstva kojima se konačno opskrbio da bi potisnuo barbarstvo. Zato je potrebno žurno postavitipreživljavanje naroda za načelo međunarodnih odnosa, kako to zapovijeda Povelja Ujedinjenih naroda.Potrebno je vratiti ljudsko biće i njegovo preživljavanje u središte zaokupljenosti i shvatiti zaštitu državaponajprije kao zaštitu naroda, a red i sigurnost svijeta kao neodvojive od pravde i poštovanja pravila jer sepreživljavanje država ne smije događati pod cijenu ugrožavanja cijelih populacija. Mora se stati na stranunaroda umjesto da se produžava njihova agonija da bi se, u ime ravnoteže i odnosa snaga, spašavale državekoje gaze univerzalne vrijednosti koje bi svaka od njih morala braniti. Dok god vrijednosti, koje su kataklizmeXX. stoljeća nametnule kao nužnost, budu oslabljene nedostatkom podrške država, svijet će i dalje stvaratipatnje. Ako zaštita ljudskog života i čovjekove ljudskosti uspije postati središnjom preokupacijom država umeđunarodnim odnosima, tada će i međunarodna pravda naći mjesto koje joj je namijenjeno.121 Delpech Therese, L'Ensauvagement, Le retour a la barbarie au XXIe siecle (Podivljanje, Povratak u barbarstvo uXXI. stoljeću), Grasset, Pariz, 2005.