Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

kojem izjavljuje: „Prijestolnica Nizozemske neće imati povlasticu da me ugosti. Richard Holbrooke predložiomi je kompromis da se povučem u anonimnost u zamjenu za američku zaštitu od Haškog suda. Ja sampoštovao svoj dio, a do sada i Amerikanci svoj." 79 Gourmelonu je dopušteno da ostane u Sarajevu, ali poduvjetom da se prestane viđati s Karadžićem i da dijeli svoje informacije sa saveznicima. 80 Sada je američkimizaslanicima put slobodan.Dvadeset sedmog maja 1997. petnaest lidera Atlantskog saveza potpisuje u Parizu sporazum između NATO‐a iRusije, u prisutnosti Borisa Jeljcina. U vrtovima Elizejske palače Jacques Chirac, Bili Clinton, Helmut Kohl i novibritanski premijer Tonv Blair, susreću se zasebno. Chirac koji je postao predsjednik u proljeće 1995., uočigenocida u Srebrenici, nezadovoljan je što su mu dva francuska pilota, taoci Srba do decembra 1995., vraćenau lošem stanju i spreman je na borbu. Mladić se sklonio u Beograd, ali Karadžić je još uvijek na Palama. On jeosim toga upravo u aprilu dao intervju grčkoj televiziji. Svi znaju gdje se nalazi. Došao je trenutak njegovauhićenja. Clinton bodri Francuze da oni provedu operaciju. Chirac odbija da njegovi vojnici djeluju sami. Ontraži američko sudjelovanje i spreman je dozvoliti da marinci djeluju u francuskom sektoru kako bi se uhitioKaradžić. Clinton oklijeva zbog opasnosti za ljudske živote i naglašava da operacija ne može biti provedena, ada se ne obavijeste Rusi. Chirac se protivi ‐Moskva se dotad čvrsto suprotstavljala Karadžićevu uhićenju ipožurit će se upozoriti bjegunca. Clinton inzistira, a Tony Blair ga podržava. Chirac napokon popušta. Prijednom susretu, 29. februara 2000. u Elizejskoj palači, Jacques Chirac povjerava tužiteljici Carli dal Ponte:„Karadžić nije bio uhićen zbog protivljenja Rusa. (...) Boris Jeljcin mi je rekao: 'Karadžić zna previše stvari oMiloševiću.' (...) I upozorio me da će poslati avion da ga izvuče iz Bosne ako bude potrebno, ali da nikada nećedopustiti da Karadžić bude uhićen."Šefica američke diplomacije, Madeleine Albright, koja prati Clintona u Pa‐rizu, započinje sljedećih dana posjetBalkanu. Trideset prvog maja 1997. ona u Banja Luci susreće predsjednicu srpskog entiteta Biljanu Plavšić.Madeleine Albright traži od nje da uvjeri Radovana Karadžića „da zamijeni Bosnu za neko daleko izbjeglištvokao alternativu suđenju pred ICTY‐em". Neki tvrde da je državna tajnica predložila Indiju, Srbiju i Crnu Goru,Južnu Afriku, jednu od država bivšeg Sovjetskog Saveza ili čak Grčku. 81 Biljana Plavšić odlazi sutradan na Pale.Karadžić bjesni. On ne želi napustiti Bosnu i ostaviti Plavšićku da se izričito pokorava naredbama Amerikanaca.Optužuje je da iznevjerava srpsku stvar i isključuje je iz stranke. Početkom augusta 1997. Karadžić izazivaAmerikance. Dok je Holbrooke u posjetu Balkanu, on na Palama daje intervju minhenskim novinamaSiiddeutsche Zeitung, pod naslovom Ja nisam čudovište, u kojem kaže da je spreman podvrgnuti se suđenjupod uvjetom da se njegovo suđenje održava pred sudovima bosanskih Srba. Razgovor je objavljen 8. augusta,na dan kad je Holbrooke stigao u Beograd. Novi državni tajnik zadužen za europske poslove bijesan je.Karadžić je prepreka miru. On i njegov klan pokušavaju dovesti u manjinu one koji, u bosansko‐srpskomtaboru, podržavaju reforme, zbog čega se predviđa slab uspjeh na novim parlamentarnim izborimaraspisanima za sredinu oktobra. Prema mišljenju Washingtona, Karadžića treba definitivno neutralizirati.Devetog augusta 1997. Milošević je ponovno primio Holbrooka u Bijelom dvoru. Pridružio im se Krajišnik. Bezotezanja Holbrooke podnosi kopiju Karadžićevog intervjua dvojici najviših srpskih dužnosnika, koji mu priznajuočito kršenje odredaba dogovora od 18. jula 1996. „Takvi postupci povećavaju izglede za vojnom akcijom kakobi se Karadžića izvelo pred Sud", upozorava ih Amerikanac. Ali Milošević prijeti: „Ako vi budete djelovali, to ćebiti velika nesreća za sve. Vaš će se narod kajati." Holbrooke traži jamstvo da će se Karadžić izričito pridržavatiprošlogodišnjih dogovora. 82 „Karadžić bi mogao biti uhićen ako se ne bude držao daleko od bosansko‐srpskepolitike", izjavljuje Holbrooke na odlasku sa sastanka. Bijela kuća podiže ton nekoliko79 Naudet Jean‐Baptiste, Radovan Karadžić, les secrets d'une traaue (Radovan Karadžić, tajne jedne hajke), Le NouvelObservateur, br. 1951, 28. marta 2002.80 Masse Jacques, Nos chers criminels de guerre (Naši dragi ratni zločinci), Flammarion, 2006., str. 136.81 Prema javnim izjavama Biljane Plavšić s početka augusta 1997. Također i prema razgovoru s Miloradom Bjelicom utjedniku Slobodna Bosna, Sarajevo, 8. jula 2004, str. 23‐24.