Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

u inozemstvo, u prostorije stalnog Međunarodnog kaznenog suda (ICC) u Hagu. Amerikancinagovaraju ICTY da potpiše s ICC‐om protokol o sporazumu da bi se nakon zatvaranja ad hocTribunala za bivšu Jugoslaviju, logistika stalnog Međunarodnog kaznenog suda mogla koristiti zasuđenje Karadžiću i Mladiću. Ali taj plan, koji bi omogućio velikim silama da uz minimalne troškovespase obraz, izostavlja jednu bitnu tačku: dugi niz godina za kojih su mogli uživati u svojojnekažnjenosti, Karadžić i Mladić nisu bili ni nedostupni ni neuhvatljivi. Odbijanjem da ih uhiti ili daprimjenom prisile, kojom je raspolagalo, postigne njihovo uhićenje, Vijeće sigurnosti je dosadasprečavalo da budu privedeni pred ICTY. U tim uvjetima bilo bi u najmanju ruku naivno misliti da ćeoni jednog dana biti izručeni ICTY‐u ili bilo kojoj drugoj zamjenskoj strukturi. U najboljem slučaju, bitće lišeni starog sna, koji je 2004. javno formulirala Ljiljana Karadžić, da proslave svoju slobodu,konačno opet pronađenu danom zatvaranja ICTY‐a.Uvođenje mehanizama s ciljem da produže valjanost optužnice i naloga za uhićenje koji je izdao ICTYnakon njegova zatvaranja, zahtijeva uostalom i prihvaćanje nove rezolucije Vijeća sigurnosti. Rusija,koja ima pravo veta, dosad se sustavno protivila svakom obvezivanju da se zadrži djelovanje ICTY‐adok Radovan Karadžić i Ratko Mladić ne budu osuđeni, a da je Sjedinjene Američke Države,Francuska i Velika Britanija nisu stvarno ni pokušale odvratiti. U aprilu, a zatim u junu 2007. Moskvaje ponovno potvrdila svoju volju da traži od Vijeća sigurnosti da 2010. raspusti ICTY. I upozorava:„Ako Mladić, Karadžić i ostali optuženi ne budu uhićeni nakon isteka mandata (ICTY‐a), to nećepredstavljati, samo po sebi, dovoljan razlog za produljenje rada Suda." „Ako sud bude zatvoren,njegovi nalozi za Karadžićevo i Mladićevo uhićenje neće više biti valjani", već je upozorila i Carla delPonte početkom 2007. Zločin za genocid i zločini protiv čovječnosti ne zastarijevaju. Ako bi optužbeICTY‐a zatvaranjem Suda postale nevažeće bez da Vijeće sigurnosti prihvati mehanizam kojim će ihučini trajnima, sve bi zemlje u kojima Mladić i Karadžić budu živjeli morale pred svojim sudovimazapočeti novi progon i izdati nove naloge za uhićenje. Suditi dvojici glavnih krivaca za genocid uSrebrenici pred lokalnim instancama u Beogradu, Sarajevu ili drugdje otvaralo bi vrata mogućempreoblikovanju postojećih optužbi, uz rizik da se odbaci i prešuti sve što je nezgodno: pitanjepredvidljivosti rata u Bosni i pokolja u Srebrenici kao i sve ostale vidove toga predmeta koji su izazvalitoliko otpora jer bi mogli dopustiti da isplivaju nedostaci, greške i nekadašnje sramotne nagodbevelikih sila. Prema modelu koji se dokazao: suđenje Sadamu Huseinu pred Specijalnim iračkim sudom koji jevođen pod strogim nadzorom Sjedinjenih Američkih Država.Unatoč njihovim obećanjima da će odgovoriti „na agoniju, mučeništvo i žeđ žrtava za pravdom", danima uvrijeme stvaranja Tribunala 1993., velike demokracije napokon su pokazale da one ne teže za drugačijimsankcijama nego što je optužnica koja bi one koji su Bosnu pretvorili u golemu zajedničku raku prisilila da sepriklone miru. Bruce Jackson, moćni republikanski lobist kojeg nazivaju „veleposlanikom Bijele kuće", povjerioje to bez okolišanja u novembru 2004.: „Je li nam doista u interesu da s Karadžićem i Mladićem započnemosuđenje nalik onom Miloševićevu? Neka stvari budu jasne: obojica su kriva i zaslužuju da trunu u zatvoru dokraja života. Ali tko danas želi trošiti toliko energije da bi došao do zaključka koji već znamo?" Brojni zapadnidiplomati priznali su to iza zatvorenih vrata kojima se često štiti međunarodna politika. U njihovim očima,žrtve bi se morale zadovoljiti znajući da su Karadžić i Mladić osuđeni živjeti kao progonjeni ljudi do krajaživota, na taj način simbolički lišeni svoje pune slobode i kažnjeni žigom sramote.Žeđ za pravdom neodvojiva je od žeđi za istinom. Mežutim ta žeđ koja izranja iz ove zemlje izmrcvarenegenocidom jednog europskog naroda u Srebrenici ne potvrđuje priznavanje pretrpljenih patnji niodgovornosti onih koji su ih nanijeli. Ona ne nosi u sebi klice trajnog mira. Za jedne, Karadžić i Mladić uvijek ćeostati legende, za druge nekažnjeni krvnici. Bez zajedničkog pamćenja, ma kako ono bilo bolno, Bosna se nećemoći nesmetano obnoviti. Ona će živjeti pod stalnom prijetnjom novih ciklusa nasilja.Vrijednost ove fiktivne hajke na koju su utrošeni milioni dolara daleko je nadmašila troškove suđenja u Hagu.Zašto rasporediti toliko snaga za zavaravanje žrtava, ICTY‐a i javnog mnijenja iluzijom da će ova dva zločinca