Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

dobrovoljnu predaju, obećavaju mu neke povlastice i reviziju optužnice. Njihov je izaslanik Bili Stuebner, agentameričke vojne obavještajne službe koji je među prvima stigao na Sud gdje je postao glavni savjetnik glavnogtužitelja Richarda Goldstona. Da bi izvršio svoju tajnu misiju, Stuebner nekoliko mjeseci napušta ICTY ipridružuje se, početkom proljeća 1966. misiji OSCE‐a, zaduženoj da pripremi prve poslijeratne izbore u Bosni.U to ime, on se više puta tokom maja susreće s Karadžićem. Da bi postigao svoje ciljeve, Amerikanac uvjeravaKaradžića da mu prijeti opasnost i nastupa kao jamac njegova fizičkog integriteta u slučaju dogovora. Čini seda je Karadžić zagrizao mamac. U pismu upućenom svojoj djeci u junu 1996., povjerava imsvoje strahove da će ga, ako ga NATO uhiti, ubiti jedan od njegovih tjelesnih čuvara za kojeg pretpostavlja daje plaćenik Slobodana Miloševića. Stuebner se bez sumnje nije morao truditi kako bi ga uvjerio da bi gaMilošević radije ubio nego ga pustio da ode u Hag otkriti njihove tajne. Jer Karadžić bi mogao biti štetan kakobi se obranio od optužbi koje ga terete, a osobito onih za genocid zbog pokolja u Srebrenici, on bi mogaotvrditi i potruditi se dokazati da je on samo potpisao i preuzeo na sebe odluku donesenu u Beogradu, a čije jeizvršenje povjereno vojsci.Ali Karadžić nema namjeru govoriti jer on se ne namjerava predati ako u optužbi ostane optužba za genocid. Aima i drugih zahtjeva. U očekivanju svojeg procesa, želi stanovati u hotelu u Hagu i imati kontakt s tiskom.Umjesto hotela, ozbiljno se proučavala mogućnost kućnog pritvora, ali je na kraju odbačena zbog troškova iodbijanja Nizozemaca da preuzmu brigu o sigurnosti. Karadžiću je zatim predloženo da se smjesti u jednoj odNATO‐ovih baza gdje bi mogao, u očekivanju suđenja, pripremati svoju obranu. Ako su Amerikanci preuzeliinicijativu pregovaranja, njihovi su saveznici također raspoloženi razmotriti sve formule koje bi im omogućileda izbjegnu rizičnu operaciju uhićenja. Ali Karadžić odugovlači. Nije uvjeren da je usred američke izbornegodine stvarno izložen mogućnosti uhićenja. A posebno je uvjeren da se nikome ne žuri da on ode u Hagiznijeti svoju verziju o Srebrenici i odgovornosti u tom genocidu.Za vrijeme svojih pregovora s Karadžićem Stuebner, potkraj maja, šalje poruku predsjedniku Suda AntonijuCasseseu predlažući mu da dođe na Pale susresti se s odvjetnikom optuženoga. Da bi pripremio svoju obranu,Karadžić angažira njujorškog odvjetnika koji sebe naziva Aaronom Richardom ili čudnije ‐GospodinomGolubom. Talijanski sudac odbija taj susret. Ne želi dopustiti da bude ulovljen u zamku i nađe se pred jednimbjeguncem. Cassese 5. juna 1996. započinje službeni, već odavno predviđen dvodnevni posjet Sarajevu. Čim jepredvečer stigao u hotel, prima u svojoj sobi poziv američkog potpukovnika da dođe na Pale kako bi se susreos Karadžićevim odvjetnikom. Obećava mu NATO‐ovu pratnju i nagovara ga da krene odmah ili ujutro. Ca‐sseseodbija poziv. Inzistirajući, američki oficir ponovno zove poslije navečer. Cassese obećava da će seposavjetovati sa Stuebnerom. Sutradan ujutro isto zahtijeva i Stuebner. Predsjednik ICTY‐a napokon popušta.On ni trenutka ne sumnja da se Amerikancima žuri djelovati prije održavanja sudske rasprave o „slučajuKaradžić", koju su suci sazvali upravo kako bi na svoj način obilježili prvu godišnjicu tragedije u Srebrenici ipodsjetili svijet da takvi zločini ne mogu ostati nekažnjeni. Međutim, ako se rasprava koja je trebala trajati doU. jula održi, bit će im teško prisiliti Sud na neke nagodbe u cilju revizije optužnice. Cassese je prihvatio da sesusretne s odvjetnikom pod uvjetom da susret ostane tajan i da se organizira na sigurnome mjestu, unazočnosti dvaju svjedoka. Malo prije podneva, 6. juna, odlazi u Glavni stožer Međunarodnih snaga (IFOR).Američki odvjetnik ga čeka, ali zahtijeva susret u četiri oka. Cassese upozorava da on nije došao pregovarati,nego izložiti funkcioniranje Suda i uvjeriti ga da nije riječ o protusrpskoj ustanovi. Odvjetnik strpljivo slušatalijanskog suca. Na kraju sastanka, postavlja pitanje: „Postoji li mogućnost da tužitelj odbaci optužbe? Postojili mogućnost da Sud odgodi početak postupka 61 koji se odnosi na slučaj Karadžića i Mladića?" Casseseodgovara: „Ne, ne postoji ta mogućnost. Sud je već odredio datum i nitko se ne može uplitati u njegovuodluku."Gospodin Golub obavještava da želi prisustvovati raspravi. Antonio Cassese mu objašnjava da sigurno možedobiti mjesto u galeriji za javnost. A Golub dodaje: „Je li Sud raspoložen voditi računa o dobrotvornimakcijama jednoga vođe koji je u jednom tjednu pustio na slobodu dvije hiljade osoba?"Predsjednik ICTY‐a potvrđuje da bi suci, doista, mogli voditi računa o olakšavajućim okolnostima u procjenikazne, u slučaju da bude osuđen. Golub se raspituje o izgledima da njegov klijent postigne puštanje naprivremenu slobodu u očekivanju procesa. Cassese odvraća: „Ne, optuženik mora biti zadržan u zatvoru zavrijeme cijele pripremne faze procesa, koliko god ona trajala." Zatim ukazuje da je formula nadziranog