Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

se naći na optuženičkoj klupi izražen je i za vrijeme NATO‐ovih operacija na Kosovu. Nadležnost ICTY‐ageografski je ograničena na bivšu Jugoslaviju, ali nije ograničena ni na jednu snagu u sukobu. Atlantski savez jedakle pod njegovom nadležnošću u slučaju ratnih zločina. Usred intervencije savezničkih snaga, 17. maja1999., Jamie Shea, glasnogovornik NATO‐a, savršeno sažima misao velikih sila kad kaže tisku: „Mislim damoramo razlikovati teoriju od prakse. Kad tužiteljica Arbour otvara istragu (o zločinima na Kosovu; op. a.), točini zato što smo joj to dopustili. Nije joj Milošević dao vizu da ide na Kosovo istraživati. Ako njezinu sudu, kaošto želimo, bude dopušten pristup, bit će to zahvaljujući NATO‐u. NATO je dakle prijatelj Tribunala. Zemlječlanice NATO‐saveza su te koje su dale potrebna financijska sredstva za pokretanje tog suda. Budite sigurni dasmo mi i Tribunal jedno te isto, želimo da se ratnim zločincima sudi i siguran sam da će Louise Arbour, kadotiđe na Kosovo i razmotri činjenice, optužiti samo osobe jugoslavenske nacionalnosti i nikoga drugog."Prije nego što je otišla sa svojih funkcija, Louise Arbour je ipak otvorila preliminarnu istragu namijenjenuispitivanju žalbi protiv NATO‐a, potaknutih bombardiranjem koje je prouzročilo velike civilne žrtve. NATOodgovara javnim prijetnjama. Iza kulisa, velike sile pojačavaju pritiske koji svjedoče da odbijaju prihvatitiuniverzalno pravno pravilo prema kojemu su odgovorne Sudu u slučaju kršenja Ženevskih konvencija kadvojno interveniraju. Kažu da ne razumiju kako se može „staviti na istu razinu pravedan rat i represivan rat setničkim čišćenjem". U junu 2000. doneseni su zaključci u kojima se kaže da nema potrebe otvarati istragu jerNATO‐ove greške nisu bile namjerne. Prosvjedovalo je više nevladinih udruga, medu kojima i AmnestyInternational. Ali Tribunal nije toliko kriv zbog nazočnosti koliko je žrtva zbog svoje nemoći da dobije pomoćdržava kad one to odbijaju. Ni Srbija, koja je tako spremna optužiti Atlantski savez za ratne zločine, ni NATO nedaju Sudu dokaze bez kojih ICTY ne može utvrditi činjenice i djelovati. Ovisnost ICTY‐a o velikim silama neizražava se, suprotno najčešćem mišljenju, uzajamnim ustupcima. ICTY, a posebno Tužiteljstvo, zna da bi izgubiosvaki kredibilitet, a osobito da bi žrtvovao svoju jedinu snagu, koja počiva upravo na njegovojneovisnosti. Međutim, nema načina da se bori protiv zadržavanja informacija ili prikrivanja dokaza kad to činevelike sile, jer samo Vijeće sigurnosti ima moć osuditi odbijanje država da pruže pomoć ICTY‐u. Kad se Carladel Ponte namjeravala pozabaviti pitanjem navodnih ratnih zločina NATO‐a i kad je poslije Miloševićeva padapočela poticati srbijanske vlasti da joj daju elemente kojima raspolažu, Atlantski savez ponovo prijeti. NATO semeđutim nema čega bojati, jer Beograd predaje Hagu samo nekoliko uradaka koje potpisuju Miloševićevepropagandne službe.Politika se zaustavlja na vratima sudnice. Velike sile poštuju to pravilo, ali smatraju da im činjenica što pomažutužitelju daje pravo miješajti se u njegove izbore i odluke prije procesa. Tužitelji koji su se redali morali suvijugati u moru punom morskih pasa. Louise Arbour i Carla del Ponte bore se zubima i noktima protivpokušaja država da se miješaju u njihov rad. Ali nikada nisu imale sredstava da osujete političke namjere kadsu se izražavale drukčije nego preporukama ili upozorenjima. Međunarodno pravosuđe, još manje negonacionalno, ne može tačno procijeniti koliko su na njegov rad utjecali prikrivanje dokaza, zakulisne radnje,skrivene intervencije velikih sila, jer ono to najčešće nije ni znalo. A upravo u tome leži pitanje pristranostimeđunarodnog pravosuđa, pa dakle i ICTY‐a. Rijetko je to stav, slobodan izbor, a ne posljedica onoga što muse namjerno prikriva ili odbija. U toj namještenoj igri ovisnosti i neovisnosti u odnosu na države i njihoveodnose snaga, ICTY je izvrgnut teškom ispitu.Ni nemoćna ni svemoćna, međunarodna pravda nije prestala napredovati ni na čijoj zemlji ne znajući odakleće doći sljedeći pucanj ni s koje su joj strane linije saveznici. Zato treba uroniti u kulise ICTY‐a, sići u utrobuzvijeri da se vidi kakav je otrov pokušava paralizirati i uništiti.