Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Britanci će braniti zahtjeve pravde jednako djelotvorno kao i kad su im se opirali i prisilit će Hrvatsku da izručiGotovinu sucima ICTY‐a. Zagreb je započeo proces približavanja Europskoj uniji i uskoro će moći otvoritipregovore za kandidaturu. Na poticaj Velike Britanije, Europa uvjetuje otvaranje tog procesa punomsuradnjom s ICTY‐em. Početkom 2004. Zagreb predaje bez odlaganja osam novih optuženika, dva hrvatskagenerala i šest Hrvata iz Bosne koji žive u Hrvatskoj. Kad je 14. aprila 2004. Bruxelles zatražio njezino mišljenje,Carla del Ponte mogla je samo pozdraviti napore Zagreba, žaleći ipak što nije uhićen Gotovina. Ovo povoljnomišljenje omogućit će otvaranje pregovora. Carla del Ponte se nada da će ta zaslužena pomoć olakšatiizručivanje Gotovine. Dvadeset minuta poslije britanski veleposlanik u Hagu stiže u ured Carle Del Ponte da jojizrazi duboko neslaganje Londona. Sat poslije stiže savjetnik američkog veleposlanstva da i on osudi „držanje"tužiteljice u jednom europskom predmetu koji se zapravo ne tiče Washingtona. Američki diplomat bezobzirnoje optužuje da će takvim ponašanjem upropastiti svaki napor da se postigne Karadžićevo i Mladićevo uhićenje.Tvrdi da njezina gesta prema Hrvatskoj prijeti odvraćanjem Beograda od suradnje. London ne uspijevablokirati otvaranje pregovora. Ali uspijeva naprotiv spriječiti njihov ishod, kandidaturu Hrvatske za Europskuuniju, sve do kraja 2005. i do uhićenja Ante Gotovine na Kanarskim otocima.Očit nesklad politike Londona, koji je za druge optuženike spreman na zakulisne nagodbe, a manje odlučan daprekine nekažnjenost Karadžića i Mladića nego Gotovine, potakao je mnoga pitanja. Ona su ostala bezodgovora. Mediji sugeriraju, ali nisu uvjereni, da je riječ o starom sporu oko isporuke oružja iz Hrvatske IRA‐i,u čemu je Gotovina mogao sudjelovati, a koje je 2000. godine korišteno u atentatu na prostorije MI6 uEngleskoj. Veze hrvatskog generala i IRA‐e međutim potvrđene su: irski plaćenici borili su se uz njega 1991. uratu u Hrvatskoj. Ali i zahtjev za pravdom bez sumnje je također pružio Velikoj Britaniji priliku da zapriječi naneko vrijeme put prema ulasku Hrvatske u Europsku uniju i da tako pruži priliku Srbiji da nadoknadi kašnjenje,kako bi omogućila Europi da razmotri mogućnost zajedničkog ulaska dviju susjeda iz bivše Jugoslavije u EU.Još dva hrvatska generala neko su se vrijeme nadala da će izmaći pravdi. Optužbe protiv Mladena Markača iIvana Čermaka, kazneno progonjenih za isti slučaj kao i Ante Gotovina, ostala su nekoliko mjeseci na stolusuca Me‐rona. Kad ih je primio u decembru 2003., predsjednik ICTY‐a igra na kartu skorašnjeg usvajanja noverezolucije koja će mu dati ovlast da ih odbaci, i on odbija odrediti suca za potvrdu. U februaru 2004. njegovaopstrukcija prijeti izazivanjem skandala u ICTY‐u. Prisiljen je predati sucima te dvije optužnice, koje su konačnoovjerene 8. marta 2004.Staviti Carlu del Ponte pod nadzorSredinom marta, na poticaj Britanaca, novi prijedlog Rezolucije ima izgleda da ga svi odobre. Na zahtjevRusije, nužnost suđenja Karadžiću i Mladiću u Hagu, čak i nakon utvrđenih rokova, opet je povučena.Francuska je izborila novo slabljenje članka koji sugerira tužitelju da više ne podiže optužnice. Jedan pridjevmanje, izbačen je dio rečenice, pa sada u Rezoluciji stoji: „Napominjući sa zabrinutošću pokazatelje iznesene9. oktobra prema kojima bi moglo biti nemoguće provesti strategije okončanja, utvrđene Rezolucijom 1503(2003.)." Pariz je također uspio nametnuti spominjanje „specijalnih istraga" protiv članova Ruandskepatriotske vojske kojima Kigali mora pružiti pomoć.Pobijeđeni su decembarski otpori Britanaca. Umjesto od predsjednika, konačno se traži od „Suda", što jeneodređena kompromisna formula, da osigurava sukladnost novih optužnica s kriterijima zadanima u augustu2003. Kad bude glasovala, 26. marta 2004. u prilog Rezoluciji 1534, Francuska, koja predsjedava Vijećemsigurnosti, sigurna je da je neutralizirala američku gorljivu želju da preuzme kontrolu nad dva Međunarodnakaznena suda. U tom smislu sastavlja pismo u kojem precizira da ta nova rezolucija „ne može ni u kojemslučaju biti protumačena tako da dopušta promjenu mandata ili pravila postupka".