dovoljno da se na 60% bosanskog teritorija niotkuda pojavi srpska država te da se postigne priključenje moćnejugoslavenske vojske (VJ) i velikog dijela srpskog stanovništva u Bosni, koje je Beograd bez posebnih namjeraopskrbljivao oružjem!
Posljedice ove manipulacije užasne su: poslije osam godina istraživanja, Tužiteljstvo još 2003. sumnja u značajtih informacija, ne usuđuje se zaći s onu stranu privida za koji je Milošević postao pravi majstor. Tužiteljstvoluta, gubi dragocjeno vrijeme. A već 1992., samo nekoliko mjeseci poslije početka rata u Bosni i Hercegovini,zapadne vlade već znaju da je Milošević taj koji vuče konce ove nove kampanje etničkog čišćenja. Zabrinjava ihkoličina zločina, njihova sustavnost i organiziranost tako da se pitaju ne događa li se genocid, što bi ih, premaKonvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, prisililo da sve poduzmu da ga spriječe. Odjel zaanaliziranje i obavještajni rad State Departmenta ispituje situaciju na svojim zaslonima i već od prvih tjedanarata piše izvještaje rijetko viđene preciznosti o napredovanju i načinu operacija srpskih jedinica, te o namjerida silom i nasiljem stvore srpsku državu u Bosni. 34Za njih je riječ o jasno planiranom procesu koji se potiče iz Beograda. Nekoliko dana prije stupanja na vlastBilla Clintona koji je na čelu demokrata pobijedio na predsjedničkim izborima, šef diplomacije u administracijiBusha (oca), Lawrence Eagleburger rekao je to skoro vrlo otvoreno na Međunarodnoj konferenciji o bivšojJugoslaviji 16. decembra 1992., koja se održavala u Ženevi: ,,S jedne strane imamo moralnu obavezu da se podrugi Put u ovom stoljeću ne izmaknemo kad jednom narodu prijeti nestajanje. Ali imamo i političku obavezujasno upozoriti narod u Srbiji kako se sada izlaže opasnosti da dijeli neizbježnu sudbinu onih koji u njegovo imeizvode etničko čišćenje. Srbi moraju dobro shvatiti da ih čeka drugi Nürnberg." Među najodgovornijimaEagleburger imenuje Miloševića, Karadžića, Mladića kao i dvojicu voda paravojnih formacija iz Srbije, Arkana iŠešelja.Dermot Groome, američki tužitelj za bosanski dio Miloševićeva predmete, pritječe u pomoć Geoffrevju Niceuna sastanku 16. januara 2003. ,,Povlačeći Sarajevo i Srebrenicu ne napuštamo ni jednu tačku optužnice, samosmanjujemo opseg sredstava dokazivanja (...) Imamo još samo sedamdeset dana za dokazeo Bosni. A samo za spis o Srebrenici treba nam dvadeset pet do trideset dana (rasprave; op. a.). Postoje dvanačina da pristupimo ovom pitanju: dokazati Miloševičevu odgovornost kroz Mladićevu, preko vojske i prekodogovornog zločinačkog pothvata, ako možemo dokazati da su u to vrijeme, 1995. godine, Milošević i njegovisaveznici još uvijek imali zajednički zločinački plan. No neki smatraju da su 1995. bosanski Srbi djelovali bezpristanka Beograda, posebno u slučaju srebreničkog pokolja. Može se razmotriti i mogućnost da pokažemoMiloševićevu odgovornost dokazujući prisutnost snaga iz Srbije u vrijeme pokolja u Srebrenici, ali za sadanemamo o tome nikakva dokaza." Dermot Groome je oprezan. Ne želi se suprotstaviti Geoffreyju Niceu. Ipakje, vidjevši brojne podudarne indicije, uvjeren u postojanje dokaza koji tada nedostaju, ali koje već traži i kojeće na koncu prikupiti.Glavni štab u Beogradu postavio je bez iznimke sve časnike koji zauzimaju položaje u srpskim snagama uBosni, uključene u zauzimanje Srebrenice i u pokolje koji su uslijedili, i Beograd ih nastavlja plaćati. Gotovodeset godina MAT je skrivao tu informaciju sprečavajući tako Tužiteljstvo da se pita o pravoj prirodi kontrolekoju je vršila središnja vlast u Beogradu nad kadrovima vojske bosanskih Srba u vrijeme događaja u Srebrenici.Oko deset godina vojni stručnjaci Tužiteljstva tvrdoglavo su isključivali svako moguće sudjelovanje specijalnihsnaga iz Srbije u pokolju iz jula 1995. u Srebrenici. A videosnimka koja prikazuje pogubljenje šest mladihBošnjaka iz Srebrenice, koje je počinila jedinica Škorpioni, prikazana na procesu 1. juna 2005. svjedoči upravoo izravnom sudjelovanju specijalaca srbijanskog Ministarstva unutarnjih poslova. Ali u januaru 2003.Tužiteljstvo još ne raspolaže tim dokazima koji mogu prevagnuti. Tim koji radi na „slučaju Milošević" mora sezadovoljiti prilično ograničenim skupom podudarnih pokazatelja da bi se suprotstavio34 Power Samantha, A Problem from Hell, America and the Age of Genocide, Perennial, New York, 2003, stranice247. ‐327.
- Page 1 and 2: Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4: NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7: odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9: najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11: Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13: šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15: predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17: Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19: opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21: Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23: Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25: njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27: Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29: vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31: Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33: II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35: Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37: Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39: osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41: savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43: postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45: ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47: Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 50 and 51: vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53: Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55: Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57: Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59: nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99:
februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101:
fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103:
Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105:
Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107:
jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109:
predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111:
zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113:
Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115:
vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117:
Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119:
aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121:
Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123:
sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125:
Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127:
Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129:
Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131:
Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133:
kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135:
da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137:
sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139:
onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141:
Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142:
oni američki ili ne, uvijek će vi
Change language