Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

da zanemari pravu ulogu političkog i vojnog vodstva iz Beograda u pokoljima u Srebrenici i predvidivostubijanja, što bi optužba za genocid ili za sudjelovanje u genocidu nužno potakla.Samo nekoliko mjeseci poslije odluke sudaca iz juna 2004. da potvrdi tačku optužbe protiv Miloševića zagenocid odluke koja je nagradila napore sudionike suđenja u Arushi, Carla del Ponte je u februaru 2005.odustala od progona Perišića za genocid. Sukobila se s jednodušnom frontom svih zamjenika tužiteljauključenih u ovaj predmet: Geoffreyja Nicea, Marca Hammona i Alana Tiegera, dvojice američkih od vjetnikazaduženih za predmete koji se tiču voda bosanskih Srba, medu kojima i Karadžića i Mladića. Trojica zamjenikajednoglasno su zaključila da su dokazi koji potvrđuju da je Perišić dijelio genocidne namjere ili da je za njihznao nedostatni. Perišić je u optužnici ipak opisan kao „hijerarhijski nadređen bivšim članovima JNA koji su sepridružili redovima vojske Srba u BiH i Hrvatskoj", dakle i Mladiću. Napominje se da je Perišić morao „poduzetisve potrebne mjere da spriječi ili kazni zločine koje su počinili njegovi podčinjeni iz 30. i 40. Kadrovskog centraGeneralštaba Vojske Jugoslavije". U optužnici se navodi da je „Perišić imao spoznaje o tvrdnjama o zločinimakoje su počinili njegovi oficiri ili paravojne snage s kojima su oni surađivali" i da je „redovito primao kopijednevnih izvještaja o situaciji Vojske Republike Srpske i bio u izravnoj vezi s oficirima Vojske Republike Srpske,među kojima i s Ratkom Mladićem", posebno u vrijeme događaja u Srebrenici.Konačno se dodaje da je Perišić „dopustio časnicima Užičkog korpusa da pomognu u planiranju i pripremizauzimanja enklave Srebrenice", da je „upotrijebio svoj autoritet za tajno uvježbavanje članova 10. odreda zasabotažu u Srbiji (mart‐april 1995.), koji je izravno sudjelovao u mnogim ubojstvima" Muslimana iz Srebreniceu julu 1995. i, konačno, da je „upotrijebio svoje ovlasti u očuvanju granica između Srbije i Bosne na područjuSrebrenice kako bi se, s jedne strane spriječilo Muslimane iz Srebrenice da bježe u Srbiju, a s druge strane dase one koji su prešli granicu prisili na povratak". Tužiteljstvo je iz toga moralo zaključiti da je Perišić mogao bitibarem sudionik u genocidu jer je znao za sustavna ubojstva i progone i jer ih je olakšao dopuštajućiMladićevim snagama korištenje ljudi i sredstava koji su bili pod zapovjedništvom njegova štaba u Beogradu.Zahvaljujući svojem utjecaju i hijerarhijskim ovlastima nad snagama uključenima u genocid u Srebrenici,Perišić je uz to dijelio i genocidnu namjeru svojih podređenih i snosi kaznenu odgovornost u tom zločinu jer nesamo da ga je propustio spriječiti i kazniti nego je pomagao u njegovu planiranju i poticao njegovo pokretanje.Ali Tužiteljstvo je svjesno izbjeglo pitanje odgovornosti vojne uprave u Beogradu za genocid u Srebrenici, i točak prije nego što je Tribunal bio prisiljen zatvoriti „slučaj Milošević" zbog njegove smrti. Tužiteljstvo takodovodi u pitanje napretke postignute u „slučaju Milošević", u kojem je zastupalo sudjelovanje Beograda uzločinačkom pothvatu, čiji su cilj i namjera bili uništiti dio muslimanskog stanovništva u Bosni, i vratilo se natezu koju je nekada branio Geoffrey Nice, da je riječ samo o podršci. Čini se da time Tužiteljstvo želi umanjitivažnost koju je prije pridavalo arhivu VSO‐a i drugim dokumentima zajedničkima u oba slučaja.Osim toga, Jovica Stanišić, desna ruka Slobodana Miloševića u uspostavnju mreže „malih pokretnih jedinica,neprimjetnih i ubojitih", koje su pustošile od Vukovara do Srebrenice, pa sve do Kosova, pušten je naprivremenu slobodu u očekivanju procesa, zahvaljujući pismu podrške CIA‐e s kojom je u prošlosti surađivao.Britanci i jedan Francuz, nekadašnji prefekt pokrajine Var u Francuskoj, Jean‐Charles Marchiani,također su hvalili njegove dobre usluge za vrijeme sukoba. 65 Stanišić se nada da nikada neće biti suđen jernjegov proces nije u planu prije 2009. godine, kada bi ICTY morao završiti prvostupanjske procedure. A upravoje na izlasku sa sastanka sa Stanišićem Karadžić dobacio Deronjiću da će muškarci koji budu uhvaćeni uSrebrenici svi morati biti poubijani". Stanišić je bio i zapovjednik Škorpiona, poslanih već krajem juna u okolicuSrebrenice, za izvršenje onoga što će uslijediti. Nije međutim optužen za genocid niti za suučesništvo ugenocidu.U junu 2006. Sudsko vijeće ICTY‐a ustanovila je članak 73. bis Pravilnika o proceduri i tako sama sebi dala65 Djelujući u Miloševićevo ime, Jovica Stanišić je odigrao odlučujuću ulogu u oslobađanju «plavihkaciga», srpskih talacau proljeće 1995., a zatim, nakon nekoliko mjeseci, u oslobađanju dvojice francuskih pilota čiji je avion srušen iznad Bosne.Jean‐Charles Marchiani, kojega je Jacques Chirac poslao u misiju, pregovarao je sa Stanišićem.