Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Povijest obiluje takvim slučajevima. Tim više što pitanje ratnih zločinaca, prebačenih u sferu nezgodnih tema,zauzima tek nekoliko redaka u Dejtonskom ugovoru. Sve su strane strogo opomenute da „u cijelosti surađuju"s Haškim sudom, kako u prikupljanju dokaza tako i u uhićenju optuženih. Ali dogovor prije svega određuje daosobe koje ICTY optuži budu „isključene iz političkog života". A međunarodne snage, koje će uskoro podzastavom NATO‐a biti poslane da „promatraju i bdiju" nad provođenjem dogovora, imaju „ovlasti, ali nikako iobavezu" da uhite ratne zločince. Izgleda da su se potvrdila Eagleburgerova predviđanja.U Parizu, 14. decembra, za vrijeme službenog potpisivanja mirovnih ugovora sklopljenih u Daytonu, BillaClintona zabrinjava činjenica da Karadžić i Mladić mogu štetiti jer su još uvijek na vlasti i žestoko se protivemiru ugovorenom bez njihove privole. No njihovo pristajanje na mirovne ugovore neophodno je zaneposredno slanje šezdeset hiljada NATO‐ovih vojnika. On tada podsjeća Miloševića da je on jamac dogovora ida je obavezan nastaviti vršiti sve potrebne pritiske kako bi osigurao pristanak dvojice optuženih. Upozoravaga: „Ja vas smatram odgovornim za sigurnost mojih dvadeset hiljada marinaca." Ali Clinton daje prioritetKaradžićevu i Mladićevu svrgavanju s vlasti i u Parizu se zalaže za brzo organiziranje izbora u Bosni iHercegovini. Ni Washington ni njegovi partneri ne pomišljaju tada na uhićenje.Sjedinjene Američke Države nisu jedine koje misle da bi uhićenje Karadžića ili Mladića dovelo u opasnostnjihove trupe. Svi zahtijevaju mandat koji maksimalno ograničava opasnosti. A za većinu vojnika uhićenjeratnih zločinaca značilo bi „opredjeljivanje u sukobu". Vojske nerado provode akcije sudske policije. One nežele biti shvaćene kao pomoćnici međunarodne pravde. U slučaju uhićenja, boje se „odmazde, uzimanjatalaca ili pobune nacionalističkih Srba, što bi izazvalo opasnost rušenja mirovnog dogovora". Haški sud nemože, dakle, poput suda u Nürnbergu računati na pomoć savezničkih vojnih snaga u izručivanju optuženika idokaza.Kad se šezdeset hiljada NATO‐ovih vojnika početkom 1996. raspoređuje po Bosni i Hercegovini, najmoćnijavojska svijeta nema pravo provoditi ofenzivne akcije kako bi uhvatila jednog okrivljenika u bijegu. RatkoMladić, još uvijek glavni zapovjednik snaga bosanskih Srba, ruga se pristanku da se „ništa ne učini". On umartu 1996. odlazi na jedan dan skijanja na sarajevskim brdima i potvrđuje pred televizijskim kamerama da senimalo ne boji uhićenja. Radovan Karadžić živi na Palama kao slobodan čovjek. Svakog dana iz svoje vile odlaziu ured, pred ravnodušnim pogledima NATO‐ovih patrola. On je još uvijek predsjednik srpskog entiteta u Bosni.Nastavlja političko djelovanje, prisustvuje zasjedanju Skupštine bosanskih Srba i sjednicama svoje stranke čijije također predsjednik. Tajni ugovor od 5. novembra, ako je uopće autentičan, do tada nije bio ispoštovan.Uoči prvih poslijeratnih izbora, predviđenih za 14. septembra 1996., Karadžić i Mladić daleko su od toga dabudu neutralizirani, kao što je tražio Clinton. Dio Bosne i Hercegovine dodijeljen Srbima prekriven je plakatimas Karadžićevim likom. Optuženik se želi kandidirati i ima sve izglede da pobijedi. Koristi se televizijom imedijima koje još uvijek kontrolira kako bi spriječio svaki oblik pomirenja. Dejtonski proces na putu je dazastrani. Washin‐gton, u panici, nastoji udaljiti Karadžića iz politike i iz Bosne. Amerikanci tada pokazuju velikudiplomatsku domišljatost kako bi neutralizirali Karadžića, a da se ne moraju služiti sredstvima prinude kojima,naime, raspolažu. Jer uhićenje ne dolazi u obzir.Potkraj proljeća 1996., Amerikanci djeluju na dvjema frontama. State Department šalje nekoliko puta uBeograd svojeg pomoćnika zaduženog za europske poslove Johna Kornbluma da od Miloševića dobijeKaradžićevo povlačenje iz političkog života. Ali Milošević se oglušuje na to. Amerikanci se tada, istodobno,pokušavaju približiti Karadžiću. Jedan od načina da ga uklone bilo bi uvjeriti ga da svojevoljno otiđe u Hag.Vrijeme pritišće jer Sud za 26. juna najavljuje otvaranje javne sudbene rasprave o „predmetu Karadžić iMladić" na kojoj bi u osnovnim crtama trebale biti iznesene optužbe koje ih terete. 70 U zamjenu za70 ICTY nije bio ovlašten suditi u odsutnosti, ovo zasjedanje, organizirano primjenom članka 61., Pravilnika o postupku,prije svega ima namjeru obavijestiti javnost o pojedinostima zločina za koje se optuženi progone. Ono se održava uočiprve godišnjice pokolja u Srebrenici.