Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Dvanaestog marta 1993. Milošević obavještava članove Vrhovnog savjeta obrane o uputama koje je daoKaradžiću: „Rekao sam Radovanu da učini radikalne ustupke da bi sačuvao teritorij na lijevoj obali Drine ikoridor na sjeveru radije nego da se kvači za svaki četvorni metar sarajevskog kraja." Milošević je kontroliraoMladića i Karadžića. Unatoč njihovim nesuglasicama, posebno za pregovaračkim stolom gdje je Karadžićodbijao svaki kompromis vezan uz teritorij, Milošević je i dalje, sve do 1995. vršio utjecaj na tu dvojicu vodabosanskih Srba. Dokazi prikazani na procesu otkrivaju podređenost Mladića Miloševiću. Gospodar u Beogradunadzirao je de facto sve snage srpskih vojski: vojsku Beograda i njezine produžetke u Bosni i Hrvatskoj. ZaBeograd, ove su tri vojske bile jedna te ista vojska, zadužena da ostvari politiku etničkog čišćenja. Financiranesu iz istog proračuna i ovisile su o istoj političkoj vlasti koja je odlučivala o financiranju, isplati dohodaka,unapređenjima, premještanju kadrova, logističkoj potpori i strateškim planovima. No ta vrhovna vlast nijenitko drugi nego Vrhovni savjet obrane (VSO) smješten u središtu vlasti u Beogradu. Vladajući položajMiloševića u VSO‐u činio ga je glavnim Mladićevim šefom. Mladić i članovi njegova stožera i sami su običavalireći: „Ne primamo naređenja od Karadžića." A komandant Generalštaba u Beogradu, Momčilo Perišić,potvrdio je to u aprilu 1995., uoči pokolja u Srebrenici: „Mi imamo više utjecaja na njih nego Karadžić čiji je ciljprogurati što više oficira koji su članovi njegove stranke, SDS‐a, da bi imao utjecaja na vojsku. A Mladić upravoto želi spriječiti." Ali Karadžić je bio prijeko potreban da izrazi genocidne namjere, da potpiše direktive ipreuzme de jure ulogu vrhovnog zapovjednika nad snagama koje de facto ne kontrolira, i tako omogućiBeogradu da skine sa sebe svaku pravnu odgovornost. Ipak, baš je u štabu u Uzicama, vojnom središtu nazapadu srednje Srbije, planirana i pripremljena ofenziva na Srebrenicu, u koordinaciji između Ratka Mladića iMomčila Perišića, prema direktivama političkih vlasti iz Beograda. Odatle golema odgovornost Miloševićevedržave za genocid u Srebrenici.Osim vojske, Milošević je de jure nadzirao glavne policijske snage Srbije, redovite i specijalne, koje su takođersudjelovale u zločinima u Bosni. Na Miloševićev zahtjev neke specijalne jedinice opskrbljene su izvanrednimfinancijskim i logističkim sredstvima, primjerice, poznate Crvene beretke, pravi eskadroni smrti u službiMiloševića i njegova zločinačkog projekta. Video‐zapis snimljen u njihovu zatvorenom taboru u Kuli, sjevernood Beograda, 4. rnaja 1997., prigodom šeste godišnjice osnutka te po zlu poznate jedinice, pokazujezapovjednika Živojina Ivanovića kako drži zdravicu u čast Miloševića koji je došao održati smotru svojih trupa:,,U službi šefa države!" Zatim Jovica Stanišić, šef Službe državne sigurnosti, 50 Miloševićeva desna ruka za prljaveposlove, dodaje: „Gospodine predsjedniče, sve što smo dosad napravili, napravili smo uz Vaš pristanak iobavještavajući Vas." 9. jula 1995., kad Karadžić kaže Miroslavu Deronjiću da svi srebrenički Muslimani kojistignu u njegovu općinu poslije zauzimanja te enklave moraju biti ubijeni, bio je na izlasku sa sastanka sJovicom Stanišićem kojega je Milošević poslao srpskom vodstvu u Bosni. Dan prije i Stanišićev pomoćnik,Franko Šimatović, bio je u Bosni, u Vlasenici, Generalštabu srpskih snaga koje su dva dana prije pokrenuleofenzivu na Srebrenicu. 13. jula, u jeku pokolja, zapovjednik jugoslavenske vojske Momčilo Perišić potpisujenaredbu kojom zapovijeda tridesetorici svojih časnika da krenu u Bosnu. Petnaestog jula oni su stigli u zonuSrebrenice i stavili se u službu Mladiću. Opet je Beograd pripremio i omogućio izvršenje plana osiguravši seprethodno da njegovi ljudi, u vrijeme kad budu sudjelovali u zločinima, budu pod nadležnošću bosanskih Srba,tako da mogu nijekati bilo kakvu umiješanost Srbije i njezina svemoćnog šefa.Da bi uvjerilo u izravnu Miloševićevu umiješanost u genocidni plan, a posebno u njegovo izvršenje uSrebrenici, tužiteljstvo još nema jednu drugu vi‐deosnimku, koja će biti prikazana na raspravi 1. juna 2005., akoja pokazuje Škorpione, drugi eskadron smrti, koji je stvorila Služba državne sigurnosti Srbije, raspoređen uokolici Srebrenice za vrijeme pokolja, kako pogubljuje jednoga po jednoga šest mladih Muslimana iz teenklave. 51 Dokazi do kojih su početkom 2005. došli istražitelji ICTY‐a, potvrđuju pripadnost Škorpiona50 Zapravo Služba državne bezbednosti (op. ur.) 51 Žrtve, stanovnici Srebrenice, bili su Juso Delić (16 godina), AzmirAlispahić (17 godina),