Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Kad se Mladić u proljeće 2001., a zatim 2002. liječio u Vojnoj bolnici u Beogradu, nije se koristio podzemnimulazom na razini garaža, nego je ulazio na glavna vrata. Isto tako, Mladić se pokazuje i na vjenčanju svojeg sinaDarka, a nazoči i svečanostima u Domu Armije, smještenom u srcu Beograda. Obilazi restorane u svojojčetvrti, ide na nogometne utakmice. Beograđani ga redovito susreću. Njegovo često pojavljivanje predstavljaizrugivanje međunarodnoj zajednici. Snage NATO‐a poslane u susjednu Bosnu i Hercegovinu ne mogudjelovati u Srbiji, čak i kad bi htjele. Na taj način mogu otkloniti ponudu Zorana Đinđića Carli del Ponte 28.juna 2001. Srpski premijer koji sredinom popodneva telefonira tužiteljici da je obavijesti o izručenjuSlobodana Miloševića na Sud, predlaže joj da u isti mah isporuči Mladića. „Ako NATO može djelovati bezodgode, u roku od četiri sata", sugerira on. Mladić je tada kod kuće u Beogradu.Mladić ubrzo postaje razlog neslaganja između Vojislava Koštunice, predsjednika Savezne Države Srbije i CrneGore, i Zorana Đinđića, srpskog premijera. Đinđić zna da njegova zemlja neće naći svoje mjesto nameđunarodnoj sceni ako daje utočište najodgovornijem za pokolj u Srebrenici, kojega traži međunarodnopravosuđe. Već prije nego što je izručio Miloševića Hagu, on traži od Koštunice da ukine zaštitu odobrenuMladiću koju financira savezni budžet te da ga umirovi.Mladić nije nikada prestao biti aktivan časnik jugoslavenske vojske, čak ni u vrijeme najžešćeg etničkogčišćenja. Za vrijeme rata kad je zapovijedao vojskom bosanskih Srba i činilo se da ovisi o samoproglašenompredsjedniku bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, Mladić je ostao pod pokroviteljstvom Beograda. Svako odnjegovih unapređenja, poput onog od 16. juna 1994. koje mu je pribavilo treću generalsku zvjezdicu,doneseno je odlukom potpisanom rukom predsjednika Savezne Države Srbije i Crne Gore. Mladić je i daljepripadao jugoslavenskoj vojsci, samo je dodijeljen Srbima u Bosni, kao i gotovo svi kadrovi njegove vojske kojisu sijali smrt u Bosni. Sedam godina poslije, 16. juna 2001., ponovno predsjednik države Vojislav Koštunicapotpisuje dekret ovlašćujući njegovo umirovljenje i povlačenje njegova dosjea iz službenih registara VojskeJugoslavije. Ali Koštunica, koji je to napravio pod pritiskom Đinđića, ne žuri. Administrativna proceduradovršena je tek godinu dana poslije, 29. maja 2002., nakon novih prijetnji srpskog premijera.„Zapanjuje spoznaja da Ratko Mladić može i dalje sasvim bezbrižno živjeti u Beogradu, pod službenomzaštitom Jugoslavenske armije, čiji je i dalje aktivni časnik", optužuje u novembru 2001. Carla del Ponte uParizu i u Washingtonu. I upozorava pred Vijećem sigurnosti 27. novembra: „Ako smo stvarno odlučniprimijeniti zakon protiv onih koji su počinili djela genocida ili zločine protiv čovječnosti ili terorizma i akoželimo uspostaviti trajnu stabilnost na Balkanu, jednostavno ne možemo dopustitu Radovanu Karadžiću iRatku Mladiću da izbjegnu pravdi i ne možemo konstruktivno razgovarati o dovršavanja mandata ICTY‐a doknjima ne budu suđeno u Hagu."Đindić je već obećao Carli del Ponte da će joj predati Mladića, ali je tražio malo vremena. „Mladić je u Srbiji imoram dobiti politički konsenzus za njegovo izručivanje Hagu. A to će biti teško, da ne kažem nemoguće.Koštunica je nerazuman i neće krenuti na Mladića. A uz to, on misli da su dani ICTY‐a i vaši odbrojani." Đinđićzna da bi sudjelovanje srpske policije u Mladićevu uhićenju izazvala odgovor vojske. On pokušava najprijeuvjeriti Koštunicu da se podčini međunarodnim pravilima i da što prije započne suradnju s ICTY‐em. SAD idalje uvjetuje svoju ekonomsku pomoć tom suradnjom, o tome ovisi sudbina Srbije. Dvadesetak optuženikakoji bježe od Haga bezbrižno živi u Srbiji. Đinđić se nada da će Koštunica ubrzo pristati da isporuči sitne ribe, azatim će se odlučiti isporučiti i Mladića. Ili da će Mladić, kad ga napusti vojska, otići iz Srbije.U januaru 2002. Đindić u New Yorku najavljuje Carli del Ponte svoj plan: „Tražio sam od Amerikanaca da mipomognu lokalizirati Mladića, ali oni kažu da ne znaju gdje se nalazi. Međutim, sklopili smo sporazum s CIAom.Ako Mladić bude izvan Srbije, CIA će djelovati. Nebojša Pavković (tadašnji komadant Generalštaba VojskeJugoslavije; op. a.) poslat će dvije stotine ljudi i postaviti mu ultimatum: ili napusti Srbiju, ili ćemo te uhapsiti.Nadamo se da će otići. Bit će ga lakše uhapsiti u Republici Srpskoj jer se tamo ne može, poput Karadžića,osloniti na široku mrežu podrške."Mladić nema nipošto namjeru predati se ili napustiti Srbiju, gdje se osjeća na sigurnome. Četvrtog juna 2002.u Beogradu on vlastoručno potpisuje svoje umirovljenje i imenuje tri opunomoćenika za primanje njegovepenzije: suprugu Bosiljku, sina Darka i šefa jedinice zadužene za njegovu sigurnost. Njegov položaj optuženika