nikada imati potvrdu važnosti arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO), s pečatom „državna tajna ‐strogopovjerljivo", za utvrđivanje odgovornosti ovog optuženika za zločine.
Milošević je po svoj prilici umro u snu, oko 7.45 sati, od srčanog udara. U utorak prije njegove smrti, Miloševićje od ICTY‐a primio izvještaj s rezultatima analize krvi koja je pokazivala da je sam uzimao rifampicin, antibiotiksa sekundarnim djelovanjem neutraliziranja lijekova protiv visokog krvnog tlaka, od čega je patio. Kutija togalijeka, proizvedena u Srbiji, nađena je početkom godine među njegovim stvarima u pritvoru. Dan uoči njegovesmrti, u petak 10. marta, Milošević je predao svojem pravnom pomoćniku, Zdenku Tornanoviću, pismoupućeno ruskim vlastima, u kojemu kaže da mu prijeti trovanje. Kao dokaz navodi rezultate analize kojaotkriva prisutnost visoke doze antibiotika koji se obično uzima u liječenju gube ili tuberkuloze. Budući daautopsija i toksikološke pretrage nisu pokazale prisutnost sumnjivih tvari, ICTY je zaključio da je riječ oprirodnoj smrti. Ali Milošević nije oklijevao u mnogo navrata dovesti svoj život u opasnost: neke druge analizeu prošlosti pokazale su da ne uzima lijekove propisane za krvni tlak, zatim, kad je bio prisiljen uzimati ih predstražarom, nabavio je rifampicin da neutralizira njihov učinak. Ovaj rijetki antibiotik poznat je po tome štoostavlja trag u krvi samo dva ili tri sata poslije uzimanja. Već više mjeseci Milošević se koristio svojimzdravstvenim stanjem kako bi uvjerio suce da ga puste na liječenje u Rusiju, gdje su mu živjeli žena, sin i brat.Suci su odbacili njegove molbe. Kako se proces bližio kraju, Milošević je očajnički tražio izlaz prije presude.U februaru 2004. Tužiteljstvo je već imalo poteškoća. Za završetak akuzatorne faze procesa, sprema se pozvatičetiri vrlo važna svjedoka insidera. Ali Milošević se posljednjih deset dana vodi kao bolestan. Za vrijemeprekida rasprave predsjednik Sudskog vijeća, Richard May, također se razbolio. Nakon nekoliko mjeseci umireod progresivnog tumora. 46 Zbog odsutnosti jednoga od trojice sudaca Tužiteljstvu je odobreno samo pet dana,umjesto deset, da završi raspravu. Geoffrey Nice odluči završiti ispitivanje svjedoka koje je u tijeku, i prisiljavaDermota Groomea, koji s njim predstavlja dio o Bosni, da odustane od insidera koji su trebali baciti novosvjetlo na izravnu Miloševićevu odgovornost za zločine u Bosni. Akuzatorna faza zatvorena je 25. februara2004.Optužba tereti za genocidZa nekoliko mjeseci doći će red na Miloševića da odgovara na optužbe iznesene protiv njega. U međuvremenuanglosaksonska procedura odobrava Obrani da traži obustavu postupka zbog nedostatka dokaza za cijeluoptužnicu ili njezin dio. Pravni savjetnici Slobodana Miloševića tako i postupaju. U debelom podneskupredanom 5. marta 2004. tačku po tačku ruše rad optužbe od otvaranja procesa. Tužiteljstvo mora na toodgovoriti prije nego što suci donesu odluku. To je prilika za novi sukob između Carle del Ponte i GoffreyjaNicea. Pod cijenu novih razdora unutar svojeg tima, Nice preporučuje da se udovolji zahtjevu za obustavupostupka i odustane od svih optužbi za genocid. U nedostatku cjeline zapisnika sjednica Vrhovnog savjetaobrane (VSO) za vrijeme rata u Bosni, „optužba ga u najboljem slučaju može teretiti za sudioništvo u genociduu Bosni i Hercegovini", dopušta Nice bez drugih objašnjenja. Carla del Ponte ne želi se predati bez borbe:„Odluka je na sucima. Pustimo onda suce da o tome odluče." U Hag je stiglo nekoliko malobrojnih stručnjakaprekaljenih u Arushi na pitanju genocida u Ruandi. Švicarka ih nameće Geoffreyju Niceu i njegovu timu. Prijestvaranja Međunarodnih kaznenih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, Konvencija o46 Suca Richarda Maya iz Velike Britanije zamijenio je drugi britanski sudac, Iain Bonomy, koji preuzima njegove funkcije1. juna 2004., upravo prije početka obrane.
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9: najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11: Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13: šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15: predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17: Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19: opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21: Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23: Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25: njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27: Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29: vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31: Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33: II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35: Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37: Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39: osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41: savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43: postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45: ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47: Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49: dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51: vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53: Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55: Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57: Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109:
predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111:
zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113:
Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115:
vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117:
Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119:
aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121:
Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123:
sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125:
Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127:
Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129:
Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131:
Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133:
kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135:
da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137:
sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139:
onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141:
Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142:
oni američki ili ne, uvijek će vi
Change language