Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Milošević zna nanjušiti moć i zna kako njome manipulirati. Prema svjedocima‐žrtvama, seljanima koje jenekada zahvatio njegov ratni stroj, a sada uznemirenima tim susretom oči u oči bez posrednika, on koji je sampreuzeo svoju obranu, pokazuje prezir, koristi se strahom koji još izaziva, čak i sad kad je ostao bez vlasti islobode, tako da će neki odstupiti iz sudnice. Sa svojim bivšim suradnicima koji dolaze svjedočiti protiv njegaizmjenjuje obraćanje s „vi" i „ti", ovisno o položaju koji su nekada zauzimali i o njihovoj sposobnosti da munaštete, ovisno o tome želi li ih ponovo postaviti u niži položaj da bi ih lakše podredio ili ih naprotiv želipripitomiti postavljajući ih u ravnopravan položaj. 55 Predsjednika Sudskog vijeća Milošević uvijek oslovljava s„gospodine", nikad s „predsjedniče" ili „časni sude", kao što ni ovaj njemu ne priznaje bivši naslov šefa države.Milošević procjenjuje svoje protivnike i, kao veliki majstor manipulacije, prilagodava svoje držanje ovisno o tojprocjeni. Čak i u pritvoru ICTY‐a nije se prestao ponašati obazrivo prema osoblju, pitajući za zdravlje njihovihobitelji, čime će zavrijediti pažljivije postupanje. Od drugih zatvorenika traži da ga oslovljavaju s „gospodinepredsjedniče".Pravi Milošević nalazi se drugdje, iza nekih drugih zatvorenih vrata, u kulisama njegove vlasti, tamo gdje ga nijavnost ni diplomati nisu mogli vidjeti. Prisluškivani telefonski razgovori, prikazani na procesu 2004., pokazujugrubog čovjeka bez grižnje savjesti. To nije ni Milošević kakvog su obožavali srpski nacionalisti, ni staloženičovjek o kakvom pričaju njegovi međunarodni sugovornici, nego čovjek krajnosti. Kao 11. jula 1991., kadtelefonski prepričao susret s njemačkim diplomatom: „Onda me taj veleposlanik pita kako to da Srbi uHrvatskoj imaju oružje. Odgovaram mu: 'Čekaj čovječe, Srbi su uvijek imali oružje, mi kao narod ne ostajemonikada razoružani.' (Smijeh) A taj bezvezni peder, znaš što mi kaže? 'Da, ali čini se da imaju i minobacače. (...)Što taj majmun očekuje od mene? Da mu kažem da sam im ih ja dao? Ha, ha, ha..." Psovka u svakoj rečenici,to je Slobodan Milošević, tada predsjednik Srbije, svemoćni poticatelj rata koji će donijeti oko dvije stotinehiljada mrtvih usred Europe, u kojoj je upravo pao Berlinski zid i koja je vjerovala u ponovo pronađeni mir. Nadrugom kraju linije, Radovan Karadžić koji ga, kako nalaže podređeni položaj, oslovljava s „vi", izbjegavapsovke i, iz poštovanja, pokazuje neuobičajenu suzdržanost. Slobodan Milošević je prost i ciničan, hladan igrub. Udaljeni redatelj drame koji se ne zadovoljava davanjem implicitnih naređenja, ponekad i eksplicitnonaručuje zločine. Kao kad zapovijeda ubojstvo svojih protivnika u samoj Srbiji. Krajem augusta 2000. tijelobivšeg predsjednika Srbije, Ivana Stambolića, koji ga je uveo u politiku, zalili su u živo vapno njegovi osobničuvari. „Milošević mi je više puta rekao da je opozicija stado protuha koje treba dići u zrak eksplozivom nanekom mitingu (...) da treba ukloniti Stambolića jer predstavlja opasnost. Zatim je taj zadatak povjerioMiloradu Ulemeku‐Legiji koji je došao u moj ured da mi kaže da ga je Milošević zadužio da ukloniStambolića." 56 U martu 1999. osobno je naredio tajno prenošenje već istrunulih tijela svojih albanskih žrtava sKosova u okolicu Beograda, a onaj koji organizira njihovo iskapanje nije nitko drugi nego Zdravko Tolimir kojije ujesen 1995. već upravljao prikrivanjem tijela bošnjačkih žrtava iz Srebrenice, raspršenih po stotinamanaknadnih grobnica uz rijeku Drinu. Ali zapadna diplomacija nastavila je gledati Miloševića u prvom redu kaoPosrednika. On joj je postao glavnim savjetnikom. Prema jednom istražitelju lCTY‐a koji je prikupiosvjedočenja većine diplomata i vojnika koji su se redali u Miloševićevu kabinetu u julu 1995., Milošević jeviđen kao „jedina osoba kojoj se može okrenuti međunarodna zajednica da zatraži pomoć i savjete kako dautječe na bosanske Srbe". Carl Bildt, koji se susreo s Miloševićem 14. jula 1995., upravo nakon izlaska Mladićaiz njegova ureda i dok se nastavljaju Pokolji u Srebrenici, sjeća se: „Milošević je pokušavao pomoći, da jeMilošević imao spoznaje o ubojstvima koja su se upravo događala, bio bi zgrožen, ne mogu vjerovati da je bioumiješan u taj pokolj."55 Izvještaji s rasprave na engleskom izbrisali su ovu igru s «vi» i «ti» koju je Milošević izvodio, a francuska,e verzija,naprotiv, nije promijenila kao ni prijevod na srpskom koji postoji na siteu beogradske nevladine udruge Centar zahumanitarno pravo, www.hlc.org.yu56 Svjedočenje Rade Markovića, šefa Službe državne bezbednosti Srbije 1999. pred beogradskim istražnim sucem 11.aprila 2003. Član Crvenih beretki, Milorad Ulemek‐Legija osuđen je u Beogradu na četrdeset godina zatvora za ubojstvoZorana Đindića, srpskog premijera, 12. marta 2003.