Milošević zna nanjušiti moć i zna kako njome manipulirati. Prema svjedocima‐žrtvama, seljanima koje jenekada zahvatio njegov ratni stroj, a sada uznemirenima tim susretom oči u oči bez posrednika, on koji je sampreuzeo svoju obranu, pokazuje prezir, koristi se strahom koji još izaziva, čak i sad kad je ostao bez vlasti islobode, tako da će neki odstupiti iz sudnice. Sa svojim bivšim suradnicima koji dolaze svjedočiti protiv njegaizmjenjuje obraćanje s „vi" i „ti", ovisno o položaju koji su nekada zauzimali i o njihovoj sposobnosti da munaštete, ovisno o tome želi li ih ponovo postaviti u niži položaj da bi ih lakše podredio ili ih naprotiv želipripitomiti postavljajući ih u ravnopravan položaj. 55 Predsjednika Sudskog vijeća Milošević uvijek oslovljava s„gospodine", nikad s „predsjedniče" ili „časni sude", kao što ni ovaj njemu ne priznaje bivši naslov šefa države.Milošević procjenjuje svoje protivnike i, kao veliki majstor manipulacije, prilagodava svoje držanje ovisno o tojprocjeni. Čak i u pritvoru ICTY‐a nije se prestao ponašati obazrivo prema osoblju, pitajući za zdravlje njihovihobitelji, čime će zavrijediti pažljivije postupanje. Od drugih zatvorenika traži da ga oslovljavaju s „gospodinepredsjedniče".Pravi Milošević nalazi se drugdje, iza nekih drugih zatvorenih vrata, u kulisama njegove vlasti, tamo gdje ga nijavnost ni diplomati nisu mogli vidjeti. Prisluškivani telefonski razgovori, prikazani na procesu 2004., pokazujugrubog čovjeka bez grižnje savjesti. To nije ni Milošević kakvog su obožavali srpski nacionalisti, ni staloženičovjek o kakvom pričaju njegovi međunarodni sugovornici, nego čovjek krajnosti. Kao 11. jula 1991., kadtelefonski prepričao susret s njemačkim diplomatom: „Onda me taj veleposlanik pita kako to da Srbi uHrvatskoj imaju oružje. Odgovaram mu: 'Čekaj čovječe, Srbi su uvijek imali oružje, mi kao narod ne ostajemonikada razoružani.' (Smijeh) A taj bezvezni peder, znaš što mi kaže? 'Da, ali čini se da imaju i minobacače. (...)Što taj majmun očekuje od mene? Da mu kažem da sam im ih ja dao? Ha, ha, ha..." Psovka u svakoj rečenici,to je Slobodan Milošević, tada predsjednik Srbije, svemoćni poticatelj rata koji će donijeti oko dvije stotinehiljada mrtvih usred Europe, u kojoj je upravo pao Berlinski zid i koja je vjerovala u ponovo pronađeni mir. Nadrugom kraju linije, Radovan Karadžić koji ga, kako nalaže podređeni položaj, oslovljava s „vi", izbjegavapsovke i, iz poštovanja, pokazuje neuobičajenu suzdržanost. Slobodan Milošević je prost i ciničan, hladan igrub. Udaljeni redatelj drame koji se ne zadovoljava davanjem implicitnih naređenja, ponekad i eksplicitnonaručuje zločine. Kao kad zapovijeda ubojstvo svojih protivnika u samoj Srbiji. Krajem augusta 2000. tijelobivšeg predsjednika Srbije, Ivana Stambolića, koji ga je uveo u politiku, zalili su u živo vapno njegovi osobničuvari. „Milošević mi je više puta rekao da je opozicija stado protuha koje treba dići u zrak eksplozivom nanekom mitingu (...) da treba ukloniti Stambolića jer predstavlja opasnost. Zatim je taj zadatak povjerioMiloradu Ulemeku‐Legiji koji je došao u moj ured da mi kaže da ga je Milošević zadužio da ukloniStambolića." 56 U martu 1999. osobno je naredio tajno prenošenje već istrunulih tijela svojih albanskih žrtava sKosova u okolicu Beograda, a onaj koji organizira njihovo iskapanje nije nitko drugi nego Zdravko Tolimir kojije ujesen 1995. već upravljao prikrivanjem tijela bošnjačkih žrtava iz Srebrenice, raspršenih po stotinamanaknadnih grobnica uz rijeku Drinu. Ali zapadna diplomacija nastavila je gledati Miloševića u prvom redu kaoPosrednika. On joj je postao glavnim savjetnikom. Prema jednom istražitelju lCTY‐a koji je prikupiosvjedočenja većine diplomata i vojnika koji su se redali u Miloševićevu kabinetu u julu 1995., Milošević jeviđen kao „jedina osoba kojoj se može okrenuti međunarodna zajednica da zatraži pomoć i savjete kako dautječe na bosanske Srbe". Carl Bildt, koji se susreo s Miloševićem 14. jula 1995., upravo nakon izlaska Mladićaiz njegova ureda i dok se nastavljaju Pokolji u Srebrenici, sjeća se: „Milošević je pokušavao pomoći, da jeMilošević imao spoznaje o ubojstvima koja su se upravo događala, bio bi zgrožen, ne mogu vjerovati da je bioumiješan u taj pokolj."55 Izvještaji s rasprave na engleskom izbrisali su ovu igru s «vi» i «ti» koju je Milošević izvodio, a francuska,e verzija,naprotiv, nije promijenila kao ni prijevod na srpskom koji postoji na siteu beogradske nevladine udruge Centar zahumanitarno pravo, www.hlc.org.yu56 Svjedočenje Rade Markovića, šefa Službe državne bezbednosti Srbije 1999. pred beogradskim istražnim sucem 11.aprila 2003. Član Crvenih beretki, Milorad Ulemek‐Legija osuđen je u Beogradu na četrdeset godina zatvora za ubojstvoZorana Đindića, srpskog premijera, 12. marta 2003.
Američki potpredsjednik za vrijeme mandata Billa Clintona Al Gore prisiljen je upozoriti bivšeg švedskogpremijera, koji je postao posrednikom Europske unije i koji ne želi vidjeti ništa doli Miloševićevo licenamijenjeno za javnost. Na jednom sastanku u Bijeloj kući, prvih dana augusta 1995., manje od tri tjednanakon pokolja u Srebrenici, Carl Bildt i Al Gore imaju vrlo žestoku razmjenu mišljenja. Šveđanin preporučujeAmerikancima da se pouzdaju u Miloševića koji ga je krajem jula uvjeravao u svoju volju da doprinesemirovnom dogovoru u Bosni i Hercegovini: „Milošević je bio glavni srpski saveznik (međunarodne zajednice;op. a.) u svim pravim naporima za postizanje mira u posljednje dvije godine." Umjesto odgovora Al Gore mu jepročitao ulomak američkih transkripata prisluškivanih telefonskih razgovora u kojemu Milošević izdajeMladiću naređenja za vrijeme operacija u Srebrenici. „Zaboravite ovo, ali znajte da Milošević uopće nijeprijatelj Zapada", zaključuje američki dužnosnik. 57 Zapadnjaci nisu prevareni, ali više vole nijekati. Sve do kraja.Tužiteljstvo uzalud traži originalni zapisnik s toga sastanka u Bijeloj kući. Ni Al Gore, ni Carl Bildt, ni MichaelSteiner, njemački pregovarač, niti Francuz Alain Dejammet, niti Britanka Pauline Neville‐Jones koji su biliprisutni ne prihvaćaju svjedočiti pred ICTY‐em. Al Gore nije dobio zeleno svjetlo od američkih vlasti, Europljanitvrde da se ne sjećaju! Od januara 2002. Carla del Ponte moli Amerikance da joj daju snimke prisluškivanihrazgovora između Beograda i vođa bosanskih Srba za vrijeme događaja u Srebrenici, koje su u njihovomposjedu. Zna da te snimke postoje. Clintonova administracija, nesklona vojnim intervencijama poslijeSomalije, želi zadržati položaj supersile na međunarodnoj pozornici i razvija suradničke odnose. Na Balkanumogućnost prisluškivanja daje nekim lokalnim službama. Početkom 1995. CIA opskrbljuje dvije tajne baze uHrvatskoj, odakle se mogu hvatati telefonske komunikacije na velikom dijelu teritorija bivše Jugoslavije. 58 AliWashington ne reagira i zahtjevi ostaju neuslišani. Carla del Ponte okreće se Parizu. General Jean Heinrichspomenuo je 2001. postojanje snimki telefonskih razgovora pred misijom francuske parlamentarne istrage oSrebrenici. „Imali smo na licu mjesta sredstva prisluškivanja, različita tehnička sredstva na samom tompodručju, izvan njega, okolo (...) Raspolagali smo letjelicama koje su također prisluškivale i brodovima, dakleistodobno na moru, u zraku i na zemlji" objasnio je tada. 59 Ministarstvo obrane teško može demantiratinekadašnjeg šefa Vojno‐obavještajne uprave (DRM). Prilikom posjeta Parizu6. juna 2003. Carli del Ponte su njezini francuski sugovornici odgovorili da „budući da je korist od snimki kojesadrže strateške informacije, neposredna, Ministarstvo ih ne čuva". „Možete zamisliti koliki bismo toga trebaličuvati", ističu oni. Ministrica obrane Michele Alliot‐Marie prekida ih i obećava da će provjeriti. Pariz nećeispuniti tu molbu.Jedna od država nastalih raspadom Jugoslavije dat će dio snimaka ICTY‐u. Iz opreza, ili pod prisilom, neće datione iz tjedna od 11. jula 1995. i vjerovatno je probrala one koje se odnose na pripremu operacije Srebrenica.Dobiveni transkripti ipak svjedoče o redovitim kontaktima između najviših vlasti u Beogradu i Mladića, prije iposlije, dakle, bez sumnje i za vrijeme operacije rotiv Srebrenice i pokolja. Mladić u prvom redu razgovara sMomčilom Perišićem, imenovanim 1993. za komandanta Generalštaba vojske u Beogradu, i to naMiloševićevu preporuku. Ali one povezuju i Mladića s Miloševićem i Mliloševića s Perišićem.57 Nove činjenice koje se odnose na ovaj susret prikupila je autorica. Do sada je samo navedeni navod o Alu Goreu biospomenut u: Srebrenica, zona «sigurnosti», Aneks II, poglavlje 5, odlomak 5, Izvještaj Nizozemskog instituta za ratnudokumentaciju, NIOD, Amsterdam, 1"' aprila 2002.58 Malić Gordan, CIA prisluškuje Mladica, Globus, Zagreb, 6.januara 2006.59 "Srebrenica, izvještaj o pokolju", Dokumenti francuskog Parlamenta, br. 3413, svezak II (Preslušanja) str. 183, Pariz,2001.
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9:
najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11:
Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13:
šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15:
predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17:
Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19: opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21: Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23: Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25: njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27: Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29: vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31: Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33: II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35: Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37: Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39: osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41: savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43: postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45: ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47: Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49: dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51: vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53: Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55: Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57: Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59: nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109: predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111: zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113: Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115: vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117: Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119:
aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121:
Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123:
sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125:
Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127:
Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129:
Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131:
Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133:
kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135:
da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137:
sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139:
onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141:
Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142:
oni američki ili ne, uvijek će vi