Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Charles Kavonga, zapovjednik stožera kopnene vojske. Ruanda je odmah prekinula diplomatske odnose sFrancuskom koju je optužila da želi zanijekati genocid i prikriti svoju ulogu u obuci ruandskih vojnika upletenihu pokolje. Francuska je bila saveznik vlasti Hutua koja je pripremila i provela genocid 1994. godine.Devetnaestog aprila 2007. g. Ruanda je podigla tužbu protiv Francuske pred Međunarodnim sudom pravde(ICJ) optuživši je da krši međunarodno pravo želeći progoniti predsjednika Paula Kagamea i neke njegovesuradnike.bjegunce koji su se sklonili na njihov teritorij. Njihovi postupci dokaz su kakva je američka podrška dvamaMeđunarodnim kaznenim sudovima, a rezultat su joj samo tri uhićenja od dvadeset četiri optuženaRuanđanina koji su bijegu.Međunarodni kazneni sudovi percipirani su samo kao prepreke uređenju poslijeratnog razdoblja, kaopreskupa pravda koja nema učinak koji se može kvantificirati i čije djelovanje destabilizira, kako u Ruandi takoi u zemljama bivše Jugoslavije. Amerikanci i Europljani se slažu kako treba pustiti Sudove da vode sudskepostupke do 2008. g., ali upozoravaju Tužiteljstvo da okonča istrage do kraja 2004. g. Kako bi nametnuli svojuvolju, oni izglasavaju smanjenja proračuna koja u prvom redu pogađaju Tužiteljstvo. Pritisnuta uza zid Carladel Ponte mora smanjiti svoj program kaznenih progona. Popis od sto pedeset osumnjičenih tijekom 2000.godine sveden je krajem 2001. na sto osam prioritetnih osumnjičenika. Ali i njihovo suđenje potrajalo bi do2015. godine. Do kraja 2002. popis se razdvojio u dvije kategorije. S jedne su stra ne procesi koji se moguvoditi samo pred međunarodnim sudom. S druge su strane oni koji bi se mogli prepustiti lokalnom pravosuđu.Timovi Tužiteljstva odsad će se usredotočiti na prvi popis. Istrage koje se odnose na pedesetak osumnjičenih izdruge kategorije zamrznute su. Ako vrijeme to dopusti, bit će upotpunjene prije nego što budu uručeneTužiteljstvima zemalja biv‐se Jugoslavije. Carla del Ponte ne želi ih napustiti jer lokalni sudovi zasad još nisusposobni jamčiti vjerodostojnost pravde. Kako ih ne bi odvratila od svake suradnje, Del Ponte odbija javnoobjaviti drastične rezove koje je upravo izvela.Tridesetog oktobra 2002. g. Carla del Ponte nastoji uvjeriti Vijeće sigurnosti kako ne smije dopustiti dastrategija okončanja bude provedena nau‐štrb pravde. Ako ono naredi Tužiteljstvu da smanji broj kaznenihprogona, a sucima da pripreme premještaj suđenja, mora usporedno s time dati Bosni i Hercegovini takvosudstvo koje će biti u stanju preuzeti smjenu. Nadalje, mora vršiti pritisak potreban za uhićenje bjegunaca iomogućavanje pristu‐pa arhivima i svjedocima što Beograd, ali i Zagreb odbijaju. „Neophodno je da visokopozicionirane civilne i vojne osobe budu bez odgode uhićene te da se osnuje specijalni sud bez čega neće bitimoguće poštovati rokove... Jedino pod tim uvjetom ICTY može zamisliti okončanje misije sa sigurnošću da jeostvario pravdu", objašnjava Carla del Ponte. Iako je 10. oktobra predsjednik Međunarodnog suda službenopodnio izvještaj o nedovoljnoj suradnji Beograda, Vijeće sigurnosti odbija rezolucijom naložiti Srbiji da uhitibjegunce i da prestane sprečavati rad međunarodne pravde. Međutim, Mladić se nalazi u Beogradu podzaštitom vojske, a uz pristanak šefa države ‐Koštunice. Srbijanski premjer Zoran Đinđić nema dovoljno moći daga uhiti. Obavezujuća rezolucija Vijeća sigurnosti mogla je pomoći da se urazume srbijanski političari. PierreRichard Prosper umiruje Carlu del Ponte. Financijska pomoć koja se svake godine dodjeljuje Beograduuvjetovana je uhićenjem bjegunaca: neće biti uplaćena ako Mladić ne bude uhićen do proljeća 2003. g.Obećanje neće biti održano.Prosper se oglušio o preporuke Haškog suda. Početkom 2003. g. otvorenije nego ikad ističe američku volju dapodvrgne Sud političkom vođenju izlazne strategije. Za vrijeme posjeta Beogradu u januaru predlaže vlastimada uhite četiri optužena od dvadesetorice bjegunaca koji žive u Srbiji: Karadžića i Mladića, kao i Šljivančanina iRadića koji se kazneno progone po predmetu Vukovar. Zauzvrat im obećava prekid istraga koje su u tijeku, akoje prijete da na optuženičku klupu pošalju dobar dio srpskog vodstva u doba rata u Bosni i na Kosovu, čiji suneki članovi još uvijek na položajima. Beogradski tisak odmah uočava da američka velesila napušta Haški sud.Većina naslova izražava veselje te u američkom postupku vidi znakove volje da ne dopusti ICTY‐u upravljanjesudbinom bivše Jugoslavije i vezivanje ruku političarima. Carla del Ponte traži od Amerikanaca da todemantiraju. Prosper na to pristaje nekoliko tjedana poslije, na konferenciji za novinare u Hagu. Ali na terenunastavlja tajne pregovore kojima postiže odvraćanje lokalnih vlasti od suradnje s IC‐TYem jer su one svjesneda se njihovi manevri odgađanja mogu isplatiti.