vojnim analitičarima i dokazao Miloševićevu kaznenu odgovornost za genocid u Srebrenici. „Teško je dokazatiMiloševićevu odgovornost za genocid u Srebrenici. Čak i da su pokolji bili eventualno predvidljivi, Miloševićnije pokazao posebnu namjeru", dodaju drugi pravnici ovoga tima. I zaključuju: „Previše problema i premalovremena!"Peter McCloskey koji koordinira sedamnaest predmeta o Srebrenici 35 ne voli da se njegove optuženike spuštana razinu izvršitelja kojima kao marionetama zapovijeda Milošević. „To slabi moju sposobnost dokazivanjakrivnje mojih optuženika na skorašnjem procesu o Srebrenici." Za američkog tužitelja veliki redatelj genocida uSrebrenici jest Mladić i nitko drugi. A pokolj u Srebrenici, simbol mučeništva bosanskih Muslimana samo jeMladićev ,,luđački čin": „Pokolj se nije mogao predvidjeti, a nije uvjerljivo da je Milošević imamo vlast nadvojskom bosanskih Srba. Ne postoji povezanost. Apsurdno je tvrditi da je Milošević na bilo koji način umiješanu pokolj u Srebrenici." Peter McCloskey se vara, ali ne želi to ni pomisliti, toliko su vojni analitičari u uredu skojima radi od prvih dana izričiti: slučaj pokolja u Srebrenici „ne prelazi granice Bosne". I nisu uvjerili samozamjenika, nego cijeli tim zadužen za „predmet Srebrenica", najbolji tim u Tužiteljstvu. U to vrijemeTužiteljstvo nema još u rukama sve dijelove slagalice, a oni koje ima nisu još ozbiljno poslagani. Brojne ključneinformacije u posjedu Tužiteljstva, prešućene su. Katkada namjerno, katkada zbog zaslijepljenosti. Sve zajednoipak su tvorile skup elemenata dovoljno podudarnih da se iz njih izvuče zaključak o sudjelovanju Beograda uoperacijama protiv Srebrenice. Više svjedoka insidera koje je prije nekoliko godina ispitao tim za Srebrenicu,spominjalo je te veze. Jedan od njih, srpski general, isticao je da je Milošević sazvao u maju 1995. Mladića iPerišića da pripremi zauzimanje te enklave. Jedan drugi opisivao je mehanizme uspostavljene da ne ostanenikakav pisani trag o zapovijedima koji se odnose na dolaske i odlaske jedinica iz Srbije u Bosnu, i da se odmeđunarodne zajednice sakrije to aktivno i neprestano sudjelovanje u uspostavljanju etnički čistog, ageografski kompaktnog srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Ukazivao je da je pri svakoj ofenzivi protivenklave u Srebrenici u julu 1995., a već i od 1993., Beograd slao kao pojačanje svoje specijalne jedinice vojskei policije. Ali te su svjedoke sustavno diskvalificirali vojni analitičari. Da bi pobili činjenice koje su željeli sakriti,članovi MAT‐a proglasili bi da svjedok ili nezgodni dijelovi njegova svjedočenja nisu vjerodostojni. To je biovrhunski izgovor da se odbace cijeli komadi onoga što je moglo biti istina i da se obeshrabri svaka daljnjaistraga. Te pobijene indicije nisu se unosile u banku podataka Tužiteljstva, koja je svakom timu omogućivalada pomoću ključnih riječi identificira već postojeće dokumente koji mogu poslužiti u drugim istragama.Anglosaksonski vojni analitičari (nije bilo francuskih) 36 svjesno su i sustavno prikrivali izravnu Miloševićevuodgovornost za zločine u Bosni, Posebno u Srebrenici. U službi svojih vlada, oni su dugo oblikovalirazumijevanje spisa kako su htjeli i izbjegavali da Tribunal, stvoren da prikrije njihovu političku nemoć,slučajno ne otkrije podlost velikih sila za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji.Nedostatak suradnje velikih silaTužiteljstvo je izgubilo mnogo vremena zbog unutarnje sabotaže i zadržavanja informacija što su činilezapadne sile. Amerikanci, Britanci i Francuzi nisu prenosili informacije koje su imali, a koje bi omogućile da seu jednom mahu otkloni svaka sumnja. To su odbijali do samog kraja. Velike sile nisu time nastojalepoštedjeti Miloševića. Pokušavale su zaštititi same sebe od istine koju bi ICTY, čak i da je nije tražio, na koncuizvukao rekonstruirajući Miloševićevo zločinačko djelovanje kroz cijelo trajanje sukoba. Od prvog časa znale35 Sedamnaest bosanski Srba, medu kojima Karadžić i Mladić, optuženo je za pokolje u Srebrenici. Više njih su običniizvršitelji, drugi predstavljaju srednje ili više karike u lokalnom lancu zapovijedanja.36 Military Analyst Team nije uključivao ni jednog Francuza, tako da autorica ne može go‐voriti o Francuskoj. Ipak,pogrešne teze koje su anglosaksonski vojni analitičari pokušavali zametnuti tužiteljstvu ICTY‐a ne razlikuju se nimalo odonih koje je do sada branio Pariz.
su da je Milošević palikuća Balkana. Ipak su od njega napravile povlaštenog sugovornika znajući da će takopuhati u žar umjesto da gase vatru.Zapadnjačke obavještajne službe špijunirale su djela i pokrete srpske vojske u Bosni, a posebno njezinukomunikaciju s Beogradom. Te informacije dokazuju Miloševićevu upletenost, više nego što se itko nadao. Od2002. Carla del Ponte traži od Washingtona da joj preda snimke razgovora iz proljeća 1995. Iako je GeoffreyNice negodovao, zatražila je od svojeg voditelja Ureda za istrage da pripremi taj zahtjev, ali ga je američkavlada, kao i sve sljedeće, zanemarila. Rezultat: godinama poslije događaja Srebrenica se još uvijek doživljavakao „poseban slučaj", kao „luđački čin", u skladu s verzijom koju brane sve vlade od 1995. To je savršena tezaza velike sile jer, surov koliko i nepredvidiv, luđački čin nije moguće spriječiti.Krajem ljeta 1995. američka administracija poslala je u svoje službe da kruži memorandum u kojem se tačnonavodi na koji način treba odgovarati tisku o Srebrenici. Tako američki dužnosnici moraju tvrditi da oni, kao niUjedinjeni narodi, nisu znali da su Srbi planirali osvojiti enklavu i da nisu imali informacija o pomacima trupabosanskih Srba. O predvidivosti zvjerstava američki dužnosnici moraju dogovarati: „Nismo imali nikakveinformacije o bilo kakvoj namjeri da se počine zvjerstva protiv muslimanskih branitelja ili protiv stanovništvaSrebrenice. Znali smo da takva djela nisu nemoguća imajući na umu povijest genocida ietničkog čišćenja na Balkanu." 37 U Washingtonu, Parizu ili Londonu priča se nije mijenjala. Čak i deset godinaposlije tih događaja, velike sile ne žele priznati da su informacije kojima su raspolagale jasno najavljivaleprijetnju koja se nadvila nad muslimanskim stanovništvom ako enklava padne u ruke Mladića i njegove vojske.One ne bi mogle opravdati što nisu, unatoč diplomatskim i vojnim sredstvima, poduzele ništa da se izbjegnudogađaji koji su se naslućivali. Bez sumnje nisu znale da će ubijanje doći do paroksizma. Ali znale su, naprotiv,da Mladić neće oklijevati. Svi muškarci dovoljno stari da nose oružje u mnogo su navrata bili stigmatizirani, aMladić i njegove trupe najavljivali su, još od neuspjeha u zauzimanju enklave 1993., volju da se osvete,prijetnju koju su ponovili uoči pokolja. Velike sile suzdržale su se od djelovanja, posebno zračnim napadima,kako su to radile u drugim situacijama kad razmjeri zločina nisu bili ni usporedivi, kao 29. maja 1995. nakonšto je granata ubila sedamdesetak ljudi u središtu Tuzle. Od straha da tim propustom ne otkriju svojuodgovornost, otada se skrivaju iza tobožnje nepredvidivosti ovog pokolja unatoč činjenicama i međunarodnimsvjedočanstvima koja su već tada davala naslutiti suprotno, a danas to dokazuju.Budući da su bili bolje opremljeni od svojih saveznika, Amerikancima je najneugodnije u toj aferi. U to suvrijeme raspolagali mogućnostima prisluškivanja, ali i s pet satelita u pogonu koji su proizvodili oko pet hiljadaslika dnevno. Pomoćnica državnog tajnika za obavještajne poslove i istraživanja za vrijeme Clintonovamandata Toby Gati priznaje: „Ovaj neuspjeh nije bio neuspjeh obavještajnih sposobnosti. (...) Našoj politicietničko čišćenje nije bilo prioritet. Kad se od početka odlučite da nećete odgovoriti ako se tako nešto dogodi,onda se, nažalost, takve stvari na kraju i dogode." 38Mladić se ipak zabrinuo zbog reakcije Zapada i nezadovoljava se umirujućim riječima iz Beograda. Telefonska prisluškivanja za vrijeme pokolja pokazuju da je ontražio vlastite kontakte u inozemstvu da mu potvrde kako velike sile odbijaju intervenirati. Među njima bio je ijedan novinar iz Beograda kao i jedan srpsko‐američki lobist Miloš Kostić, pukovnik američke vojske umirovini, koji je nekad radio za vojnu obavještajnu službu. 3937 Power Samantha, navedeno djelo, str. 420.38 Power Samantha, ibid., str. 420. O obavještajnim mogućnostima i nadzoru, Momir Bulatovioć, predsjednik CrneGore od 1990. do 1998. izjavljuje u intervjuu objavljenom 26. aprila 2007. u hrvatskim dnevnim novinama Večernji listda je 1995. Richard Holbrooke pokazao satelitske slike na kojima se vide kamioni‐cisterne kako prelaze iz Srbije uBosnu, budući da je Milošević tvrdio da prevoze mlijeko, Holbrooke mu je tada dao spektroskopsku analizu koja jedokazivala da je riječ o dizel‐gorivu.39 Malić Gordan, Globus, Zagreb, januar 2006. Prevedeno na engleski na: http://srebrenica
- Page 1 and 2: Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4: NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7: odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9: najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11: Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13: šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15: predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17: Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19: opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21: Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23: Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25: njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27: Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29: vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31: Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33: II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35: Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37: Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39: osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41: savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43: postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45: ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47: Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49: dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 52 and 53: Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55: Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57: Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59: nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101:
fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103:
Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105:
Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107:
jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109:
predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111:
zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113:
Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115:
vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117:
Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119:
aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121:
Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123:
sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125:
Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127:
Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129:
Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131:
Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133:
kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135:
da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137:
sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139:
onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141:
Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142:
oni američki ili ne, uvijek će vi