Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

vojnim analitičarima i dokazao Miloševićevu kaznenu odgovornost za genocid u Srebrenici. „Teško je dokazatiMiloševićevu odgovornost za genocid u Srebrenici. Čak i da su pokolji bili eventualno predvidljivi, Miloševićnije pokazao posebnu namjeru", dodaju drugi pravnici ovoga tima. I zaključuju: „Previše problema i premalovremena!"Peter McCloskey koji koordinira sedamnaest predmeta o Srebrenici 35 ne voli da se njegove optuženike spuštana razinu izvršitelja kojima kao marionetama zapovijeda Milošević. „To slabi moju sposobnost dokazivanjakrivnje mojih optuženika na skorašnjem procesu o Srebrenici." Za američkog tužitelja veliki redatelj genocida uSrebrenici jest Mladić i nitko drugi. A pokolj u Srebrenici, simbol mučeništva bosanskih Muslimana samo jeMladićev ,,luđački čin": „Pokolj se nije mogao predvidjeti, a nije uvjerljivo da je Milošević imamo vlast nadvojskom bosanskih Srba. Ne postoji povezanost. Apsurdno je tvrditi da je Milošević na bilo koji način umiješanu pokolj u Srebrenici." Peter McCloskey se vara, ali ne želi to ni pomisliti, toliko su vojni analitičari u uredu skojima radi od prvih dana izričiti: slučaj pokolja u Srebrenici „ne prelazi granice Bosne". I nisu uvjerili samozamjenika, nego cijeli tim zadužen za „predmet Srebrenica", najbolji tim u Tužiteljstvu. U to vrijemeTužiteljstvo nema još u rukama sve dijelove slagalice, a oni koje ima nisu još ozbiljno poslagani. Brojne ključneinformacije u posjedu Tužiteljstva, prešućene su. Katkada namjerno, katkada zbog zaslijepljenosti. Sve zajednoipak su tvorile skup elemenata dovoljno podudarnih da se iz njih izvuče zaključak o sudjelovanju Beograda uoperacijama protiv Srebrenice. Više svjedoka insidera koje je prije nekoliko godina ispitao tim za Srebrenicu,spominjalo je te veze. Jedan od njih, srpski general, isticao je da je Milošević sazvao u maju 1995. Mladića iPerišića da pripremi zauzimanje te enklave. Jedan drugi opisivao je mehanizme uspostavljene da ne ostanenikakav pisani trag o zapovijedima koji se odnose na dolaske i odlaske jedinica iz Srbije u Bosnu, i da se odmeđunarodne zajednice sakrije to aktivno i neprestano sudjelovanje u uspostavljanju etnički čistog, ageografski kompaktnog srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Ukazivao je da je pri svakoj ofenzivi protivenklave u Srebrenici u julu 1995., a već i od 1993., Beograd slao kao pojačanje svoje specijalne jedinice vojskei policije. Ali te su svjedoke sustavno diskvalificirali vojni analitičari. Da bi pobili činjenice koje su željeli sakriti,članovi MAT‐a proglasili bi da svjedok ili nezgodni dijelovi njegova svjedočenja nisu vjerodostojni. To je biovrhunski izgovor da se odbace cijeli komadi onoga što je moglo biti istina i da se obeshrabri svaka daljnjaistraga. Te pobijene indicije nisu se unosile u banku podataka Tužiteljstva, koja je svakom timu omogućivalada pomoću ključnih riječi identificira već postojeće dokumente koji mogu poslužiti u drugim istragama.Anglosaksonski vojni analitičari (nije bilo francuskih) 36 svjesno su i sustavno prikrivali izravnu Miloševićevuodgovornost za zločine u Bosni, Posebno u Srebrenici. U službi svojih vlada, oni su dugo oblikovalirazumijevanje spisa kako su htjeli i izbjegavali da Tribunal, stvoren da prikrije njihovu političku nemoć,slučajno ne otkrije podlost velikih sila za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji.Nedostatak suradnje velikih silaTužiteljstvo je izgubilo mnogo vremena zbog unutarnje sabotaže i zadržavanja informacija što su činilezapadne sile. Amerikanci, Britanci i Francuzi nisu prenosili informacije koje su imali, a koje bi omogućile da seu jednom mahu otkloni svaka sumnja. To su odbijali do samog kraja. Velike sile nisu time nastojalepoštedjeti Miloševića. Pokušavale su zaštititi same sebe od istine koju bi ICTY, čak i da je nije tražio, na koncuizvukao rekonstruirajući Miloševićevo zločinačko djelovanje kroz cijelo trajanje sukoba. Od prvog časa znale35 Sedamnaest bosanski Srba, medu kojima Karadžić i Mladić, optuženo je za pokolje u Srebrenici. Više njih su običniizvršitelji, drugi predstavljaju srednje ili više karike u lokalnom lancu zapovijedanja.36 Military Analyst Team nije uključivao ni jednog Francuza, tako da autorica ne može go‐voriti o Francuskoj. Ipak,pogrešne teze koje su anglosaksonski vojni analitičari pokušavali zametnuti tužiteljstvu ICTY‐a ne razlikuju se nimalo odonih koje je do sada branio Pariz.