Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

ove trupe i za proces mira, koji je neko uhićenje moglo izazvati prvih mjeseci, dapače, prvih godina nakon rata,nije doveo do promjene strategije.Upozoren da mora postati nevidljiv, Karadžić se dosađuje u svojim brdi‐Ima, daleko od bliskih ljudi. Sve češćeprelazi na drugu stranu granice gdje lima mnogo saveznika i gdje je i dalje vrlo popularan. U Crnoj Gori,njegovoj rodnoj zemlji, gdje još živi njegova majka i najveći dio njegove rodbine, još uvijek nailazi nasusretljivost vlasti. Uz to, lokalno svećenstvo iskazuje mu svesrdno poštovanje i uvijek je spremno prihvatiti gau svojim nedostupnim manastirima u Crnoj Gori, kao i u Srbiji. Upravo pred silnom gomilom ! crkvenihdostojanstvenika i uzvanika, Karadžić je 1997. u crnogorskom manastiru Oštrog, proslavio krštenje svojegprvog unuka. Jednako je siguran i | u Srbiji. Miloševićeve tajne službe, koje su nadživjele izvlaštenje svojegšefa, pružaju mu dragocjenu pomoć. Tako Karadžić može redovito odlaziti u Beograd i prisustvovati rođenjudrugog unuka početkom augusta 2002. Posvuda i se može osloniti na mrežu odanih ljudi koja čini njegovutjelesnu stražu, rukovodi njegovom zaštitom i njegovim putovanjima. Ali ta je operacija skupa. Pogotovo otkadje napustio Pale, stoji stotine hiljada eura godišnje, prema zapadnim službama.Karadžić crpi iz blagajne Republike Srpske, srpskog entiteta u Bosni. Između 1998. i 1999. stavljeno mu je naraspolaganje više miliona eura. Slobodan Milošević mašio se za džep i pribavio mu milion eura. U martu 1998.,upravo nakon Karadžićeva povratka u Bosnu, Momčilo Krajišnik, jedan od njegovih bivših glavnih pomagača,traži, u pismu upućenom Nikoli Šainoviću, tada Miloševićevu zamjeniku premijera, milion eura kao udio u„sudskoj zaštiti" Radovana Karadžića pred „samoproglašenim sudom" u Hagu. Sljedećeg mjeseca, Beogradskabanka, bivša banka Slobodana Miloševića kojom upravlja njegova vjerna prijateljica Borka Vučić, uplaćuje tajiznos u obliku zajma namijenjenog „obnovi srpskog Sarajeva" Komercijalnoj banci „srpskogSarajeva", na ruke Karadžićeva bivšeg ministra pravde Momčila Mandića. 88 Novac nikada neće biti vraćen niuplaćen za rekonstrukciju dijela Sarajeva koji je ostao pod srpskom kontrolom. U dogovoru s predsjednikomVlade Republike Srpske, iznos je prebačen za zaštitu bjegunca.Cijela mreža javnih poduzeća usmjerava dio svojih prihoda u Karadžiće‐vu korist. Privatna su poduzeća istotako morala dati svoj prilog, ponekad silom, prinuđena plaćenicima iz Karadžićeve zaštićene mreže, podizgovorom da su, zahvaljujući pokroviteljstvu bivšeg vode za vrijeme rata mogli (nedopušteno) nagomilati svojkapital. Njegov prijatelj Dragomir Kojić, bivši šef njegove policije, bio je jedan od glavnih davatelja. On tadaupravlja Unipakom, poduzećem za razminiranje koje je nagomilalo milione dolara ugovorima o podzakupu sRoncom, američkim poduzećem iz Virginije, specijaliziranimza humanitarne operacije razminiravanja, a koje jesubvencionirao State Department, i s grčkim poduzećem kao što je IMI koje se koristilo europskimsubvencijama. 89Čini se da ovo kolanje novca nije privuklo pozornost međunarodnih usta‐nova koje su toj zemlji donosilesredstva neposredno nakon rata, i koje su mo‐rale strogo nadzirati ne samo političke vlasti nego i kretanje iupotrebu državnog novca. Velike sile, tako spremne neutralizirati Karadžićev utjecaj nakon mirovnihsporazuma, nimalo se nisu začudile vidjevši kako bliski suradnici Radovana Karadžića nadziru najveći dioekonomske moći srpskog entiteta u Bosni. Tek su se 2003., osam godina nakon njegove optužbe, zapadnjacipoče‐li zanimati za mrežu financijske podrške Radovanu Karadžiću. Ali bjegunac i dalje nastavlja dobivatimirovinu predsjednika srpskog entiteta koji je osnovao i kojim je upravljao za vrijeme etničkog čišćenja. I nitkomu ne osporava taj iznos. Međutim, središnji mirovinski fond izračunao je njegove godišnje prihode natemelju položaja u službi od 6. aprila 1992. do 10. novembra 2001, iako ga je 1996. na položaju predsjednika88 Momčila Krajišnika je 2006. ICTY osudio na dvadeset i sedam godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti u Bosni.Nikoli Šainoviču sudi se pred ICTY‐em za zločine protiv čovječnosti na Kosovu, a Momčila Mandića je bosansko pravosuđeoptužilo za zločine protiv čovječnosti. 89 Dragomir Kojić će se tek od sredine 2003. pojaviti na popisu osoba osumnjičenihda financiraju Karadžićev bijeg, a kojima je zabranjen ulazak u Europsku uniju i u SAD. Prije toga, Kojićevu učinkovitost uoperacijama razminiranja okolice Sarajeva više su puta pozdravljali predstavnici međunarodne zajednice, koji suzaboravljali da su Kojić i njegovi ljudi sami sudjelovali u miniranju kako bi održali opsadu bosanske prijestolnice.