Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

jednog dana biti izvedena pred međunarodni sud? Ako velike sile nastave u krajnjoj instanci odlučivati osudbini glavnih ratnih i terorističkih zločinaca, razlozi koji ih navode da de facto priznaju nekažnjivostKaradžiću i Mladiću i dalje su nejasni. I Charles Tavlor je također, u jednom trenutku, uživao popustljivostzapadnjaka. Željni učvrstiti mir koji je priveo kraju četrnaest godina građanskog rata u Liberiji i u susjednomSijera Leoneu, Amerikanci i Francuzi su 2003. bivšeg liberijskog predsjednika zaštitili od Suda nudeći mu zlatniazil u Nigeriji u zamjenu za obećanje da će napustiti sva politička rovarenja. Ali bivši gospodar rata ne poštujesvoje obaveze i nastavlja biti prijetnja stabilnosti regije. On je 30. marta 2006. uhićen i predan mješovitojjurisdikciji Sijera Leonea prije nego što je prebačen u Hag. U Karadžićevu i Mladićevu slučaju, velike sile nisusmatrale oportunim mijenjati svoju politiku, čak ni godinamanakon mirovnih sporazuma. Nikome nije poznatpravi razlog ove nevjerovatne tvrdoglavosti.Razlozi zbog kojih nije uhićen Osama Bin Laden, vođa Al‐Qaide, izgledaju manje tajnoviti. Njegovo uhićenje isuđenje pred američkim vojnim sudom izazvali bi takav val odmazda da je bez sumnje razboritije odustati.Američka vlada strahuje vjerovatno da ne raspolaže dovoljnim dokazima kako bi utvrdila njegovu individualnuodgovornost u atentatima koje izvode članovi mnogostruko razgranate mreže. Ni jedan od ovih argumenatane može se primijeniti na Karadžića i Mladića. Kao ni strahovanje da će se suđenje pretvoriti u tribinu zasrpsku propagandu. Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj pretekli su ih. Da bi se čuli njihovi glasovi, Karadžić iMladić raspolažu nekim dragim sredstvima i dovoljnim brojem pristaša.Godine 1991. na kraju prvog zaljevskog rata, Margaret Thatcher i George Bush stariji podsjećali su napotrebu da se sudi Sadamu Huseinu, a na kraju su odustali zbog nagodbi s tiraninom koje bi suđenje moglootkriti. 94Bush mlađi dijeli istu zabrinutost 2003. godine, ali odlučan postići osudu svrgnutog diktatora,osigurava zaleđe stvaranjem Iračkog specijalnog suda (TSI) i strogo nadzire sudski mehanizam kako bi izbjegaobilo kakvo neugodno iznenađenje. 95 Velike sile nisu nikada imale takvu moć miješanja u poslove IC‐TY‐a. Iako suse uvijek trudile zauzdati njegovu znatiželju, njihova se moć ipak zaustavljala na vratima sudnice. Međutim,mnogi naslućuju da Karadžić i Mladić poznaju tajne o ulozi međunarodne zajednicu za vrijeme rata, o naličjuDejtonskog sporazuma, o prepuštanju Srebrenice snagama generala koji je mnogo puta najavio sudbinu kojuje namijenio muslimanskom stanovništvu te enklave kad preuzme kontrolu nad njom. To su javne tajne, istotako poznate kao i one koje je znao Sadam Husein, ali možda još opasnije za zapadne vlade. Nagađanja se šire.No nitko nije uspio otkriti tajnu šutnje velikihsila, čak ni Carla del Ponte. Tužiteljica se ipak ozbiljno bavila timpitanjem između 2003. i 2005. Ona je propitivala Jacquesa Chiraca o ustupcima za oslobađanje njegovih„plavih kaciga" ili pilota, koji su, jedni za drugima bili srpski taoci, a on se zakleo da nije bila ugovorena nikakvanekažnjivost. Ispitivala je i Richarda Holbrookea, tražila od američke vlade sve informacije koje se odnose nasporazum sklopljen u julu 1996. s Karadžićem, i sve anekse sporazuma. Nije dobila ništa osim bijesa i ljutitogdemantija američke administracije.94 Riječ je posebno o političkoj podršci i masivnoj vojnoj pomoći, uključujući tu i kemijsko oružje, koje su mu davalizapadnjaci dok su se služili Sadamom Huseinom protiv Islamske republike Irana. Kad je u oktobru 2005. započelo njegovosuđenje, bio je progonjen samo zato što je 1982. naredio mučenje i smaknuće 148 Sijita iz sela Dujail u odmazdi zapokušaj njegova ubojstva. Tek je u aprilu 2006. optužen za genocid u selu Anfal i pokolj u Halabji, tragičnom simboluubijanja kurdskog stanovništva plinom po nalogu Sadama Huseina za vrijeme kojeg je poginulo više od 180 000 osoba. Alito je predmet odvojenog suđenja koje je započelo 21. augusta, nekoliko mjeseci prije njegove osude na smrt,5. novembra. Sadam Husein obješen je 30. decembra 2006., prije nego što je uspio započeti svoju obranu na tom drugomsuđenju. Suđenje je nastavljeno u nazočnosti njegovih suoptuženika. 95 Sjedinjene Američke Države dale su 138 milionadolara za uspostavljanje Iračkog specijalnog suda i priskrbile pedesetak američkih, ali isto tako i britanskih i australskihpravnika, istražitelja i arhivista, okupljenih u jednom uredu za vezu, Regime Crime Liaison Office, produljenom rukom FBIjaza koji se smatra da je stvarna moć koja se krije iza Suda. Sjedinjene Američke Države pomogle su pravosuđu u Iraku daskupi dokaze i predale mu tone dokumenata. Američki pečat bio je tako vidljiv da ga je Michael Scharf, američki profesormeđunarodnog prava zadužen od svoje zemlje da formira iračke suce Iračkog specijalnog suda, nazvao „Interniminternacionaliziranim sudom".