Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Britanac namjerava dokazivati neosporan Miloševićev utjecaj na aktere ove nove etape etničkog čišćenja jerim šalje pomoć potrebnu za nastavak njihovih planova. Amerikanac želi dokazati da je Milošević velikikolovođa politike etničkog čišćenja u Bosni, kao i na Kosovu i u Hrvatskoj. Za jednoga je veliki rizničar kojiutječe na svoje saveznike, ali ih ne kontrolira uvijek. Za drugoga on je mozak bez kojega se ne bi dogodila nijedna epizoda velike bosanske tragedije. Dva zamjenika državnog tužitelja, koji će se izmjenjivati pri ispitivanjusvjedoka, spremaju se u februaru 2003. neusklađeni krenuti na raspravu braniti zadnji dio optužnice. U timuvjetima suđenje može promašiti istinu kojoj svaki sudski postupak teži, istinu, za koju ni vlasti u Beogradu nizapadnjaci ne žele da bude izložena na svjetlo dana.U traganju za nepobitnim dokazima: zapisnik Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 41Nalaženje novih činjeničnih dokaza omogućit će optužbi da spasi svoj ulog. Dat će joj nož da presiječe i doneseodluku između dviju interpretacija tužiteljskog spisa koji već posjeduje. Riječ je o originalnom zapisnikusjednica na najvišoj razini u Beogradu, ali i o svjedočenjima više pokajnika. Već skoro godinu dana GeoffreyNice vodi ogorčenu borbu. Pokušava se dokopati zapisnika ili izvještaja sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane(VSO) Miloševićeve krnje Jugoslavije. To je organ u kojemu zasjeda predsjednik savezne vlade, predsjednicidviju federalnih republika, Srbije i Crne Gore, kao i zapovjednik Vojske Jugoslavije. 42 Ali Beograd se odupireunatoč obavezi surađivanja s IC‐TY‐em jer ti arhivi sadrže najočitije dokaze uloge Miloševića i srpskog vodstvau ratovima u Hrvatskoj i Bosni. Da bi se izvukla iz slijepe ulice prije kraja faze optužbe u procesu, Carla delPonte se u pismu upućenom početkom maja 2003. ministru vanjskih poslova Goranu Svilanoviću obavezuje dase neće protiviti eventualnom zahtjevu da se neki dijelovi arhiva ne daju u javnost ako zaštitne mjere kojetraži Beograd ostanu „razumne" i sukladne pravilniku ICTY‐a. „Podrazumijeva se da se, u interesutransparentnosti procesa, takve mjere primjenjuju samo u iznimnim okolnostima i na ograničene dijelove",piše tada tužiteljica. Članak 54. bis (F) Pravilnika Tribunala o postupku i dokazima ovlašćuje, naime, države dazatraže zaštitne mjere nad dokumentima ili ulomcima dokumenata čije bi širenje dovelo u opasnost njihove„interese nacionalne sigurnosti". Beograd, umiren pismom Carle del Ponte, radi ustupak krajem maja 2003.Jednom stručnjaku Tužiteljstva ICTY‐a odobreno je da dođe dva dana pregledavati izbor iz arhiva Vrhovnogsavjeta obrane (VSO). No ne smije ništa kopirati, može samo praviti bilješke. Beograd, koji nije uhitio niMladića ni druge bjegunce, i koji se oglušio o naredbe sudaca da tužiteljstvu preda dokumente, strahuje daVijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda ne preuzme kazneni progon i ne prozove Beograd zbog kršenja zakonskihobaveza. Unatoč drakonskim uvjetima njegove misije, stručnjak je uspio utvrditi važnost dokumenata kojimaBeograd priječi pristup već skoro dvije godine: oni sadrže ključ svih zagonetki. Milošević nije bio samo suautorsmrtonosnog plana etničkog čišćenja i arhitekt rata, on je do kraja i njihov glavni ravnatelj. Potvrđujućisvjedočenje nekih pokajnika, dokumenti jasno Pokazuju podređenost srpskih voda u Bosni i Hrvatskoj i njihovevojske vlastima u Beogradu. Otkrivaju do tada neslućeno postojanje dviju službi unutar Generalštaba uBeogradu. Stvorene 15. novembra 1993. dekretom koji je ostao tajan, te su dvije službe zadužene upravljatiosobljem i fondovima koje je Beograd stavio naraspolaganje vojskama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. 43 Arhivi Vrhovnog savjeta obrane (VSO) otkrivaju i41 Radi se, zapravo, o Vrhovnom savetu odbrane Jugoslavije (VSOJ), koji ovdje kao i u ostatku knjige, donosimo u oblikuVrhovni savjet obrane (VSO). (op. ur)42 Za cijelo vrijeme rata, kad se Jugoslavija već raspala, Milošević je želio zadržati naziv Jugoslavija za državu koju susačinjavale Srbija i Crna Gora. Poslije njegova pada u oktobru 2000. nove vlasti promijenile su ime u Srbija i Crna Gora doodvajanja Crne Gore u proljeće 2005. 43 To su 30. i 40. Kadrovski centar Generalštaba Vojske Jugoslavije. 30. centar,zadužen za vojsku bosanskih Srba, omogućivao je da se učinkovitije upravlja s 8 miliona eura koje je Beograd godišnjedoznačivao Mladićevim trupama za plaće od 1992. godine, i to sve do 1995.