da optužnica ostane zapečaćena (ne javna; op. a.) godinu dana kako bi se kasnije predao sudu." Umeđuvremenu Haradinaj se nada postati „ocem neovisnosti Kosova". Pregovori o konačnom statusu Kosovapred otvaranjem su. U početku se predviđalo da će završiti krajem 2005.Posljednji zamjenik tužitelja zadužen za taj slučaj Amerikanac je. Krajem novembra uvjeren je kako ima dostadokaza da optuži Haradinaja za izravnu odgovornost (članak 7.1.) i za odgovornost kao hijerarhijski nadređenaosoba (po članku 7.3. Statuta). Ali početkom decembra, tri tjedna prije roka nakon kojega Tužiteljstvo nemože izdati optužnicu, povlači se s tog slučaja. Ne želi sastaviti optužnicu koju tužitelj očekuje na stolu 8.decembra. Carla del Ponte osupnuta je tom promjenom stava u zadnji čas. Amerikanac se izvlači te i on mašeuobičajenom isprikom kako bi zaustavio kazneni progon: „Svjedoci nisu vjerodostojni." Carla del Ponte žurnoimenuje novog zamjenika. Nakon tri tjedna pomamnog pregledavanja svih dokaza u premetu, optužnica jekonačno gotova. To će biti posljednja koju će potpisati Carla del Ponte. Sudac ju je vrlo potanko pregledaokako bi pronašao i najmanju pogrešku zbog koje bi mogao odbiti njezino potvrđivanje i ovjerio ju je početkommarta 2005. Nalog za uhićenje odmah je predan NATO‐snagama. U međuvremenu je sredinom decembraRamush Haradinaj imenovan za kosovskog premijera uz pristanak međunarodne zajednice koja je bilaobaviještena o predstojećoj optužnici za zločine protiv čovječnosti. Poslije njegove ostavke i dobrovoljnepredaje Hagu početkom 2005. pušten je na slobodu u očekivanju procesa. Pismo podrške Robina Cooka,bivšeg šefa britanske diplomacije, uvjerilo je suce unatoč žestokom protivljenju Tužiteljstva koje je ukazivalona više slučajeva zastrašivanja svjedoka nasiljem. Do otvaranja njegova procesa 5. marta 2007. Haradinaj jeviše ili manje diskretno nastavio političko djelovanje na Kosovu uz podršku zapadnih saveznika unatoč zabranisudaca ICTY‐a. U sudnici 5. marta Carla del Ponte ističe da zločini koje je počinio onaj kojega naziva „ratnimvodom" nisu bili nimalo „plemeniti, junački, domoljubni ili časni". Dodala je: „Ipak, neke osobe nisu htjele ovuoptužnicu (a; op. a) malo njih podržavalo ju je, kako među strancima tako među domaćim ljudima." Ukazujućina nove prijetnje svjedocima koji još uvijek pristaju svjedočiti, upozorila je: „Ako se svjedoci ne pojave naSudu, bit ću prisiljena prekinuti kazneni progon." Ubojstvo barem dvojice ključnih svjedoka, smrt u sumnjivimuvjetima trećega, i odustajanje više njih već dopuštaju sumnje u osudu.Utrka s vremenom na štetu pravdeZavršetkom istraga velike sile ipak nisu riješile problem. Dvadeset optuženih još je uvijek u bijegu, previše dabi se nesmetano naložilo zatvaranje Suda u utvrđenim rokovima. Washington podiže ton protiv Beograda kojikonačno predaje petnaestak bjegunaca krajem 2004. i početkom 2005. Bruxelles se brine za Hrvatsku, koja udecembru 2005. predaje Antu Gotovinu. Karadžić, Mladić, Tolimir i još trojica srpskih optuženika jošnedostaju. Unatoč otvorenu odbijanju Beograda da preda zadnje optuženike u bijegu, velike sile popuštaju odkraja 2006. i postupno nastavljaju proces približavanja sa Srbijom. Nakon ulaska Srbije u NATO‐ovoPartnerstvo za mir, Europska unija najavljuje sredinom maja 2007. nastavak pregovora o kandidaturi Srbije.Beograd pozdravlja odustajanje Europljana od zahtjeva za Mladićevo uhićenje kao uvjeta, predajući im dvojicuoptuženika u bijegu: Zdravka Tolimira, uhićena krajem maja, nekadašnju Mladićeva desnu ruku koji je traženzbog genocida u Srebrenici i koji je godinama živio u Srbiji, a da nikada nije bio uznemira‐van. Krajem juna uCrnoj Gori uhićen je Vlastimir Đorđević uz pomoć tajnih službi Srbije. Bivši šef Miloševićeve policije za vrijemezločina na Kosovu pet se godina skrivao u Rusiji prije povratka u proljeće 2006. Opskrbljen lažnomputovnicom, izdanom u Beogradu na ime Novica Karadžić, otada je živio u Budvi, na crnogorskoj obali. PredVijećem sigurnosti, 18. juna 2007., Carla del Ponte čestita Srbiji na naporima. Par dana prije u Beogradusbijanske vlasti ponovo su joj obećale da će izručiti Mladića prije kraja godine. Tužiteljica se hvata za tu nadubodreći istovremeno Bruxelles da ne potpisuje ugovor o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom dok Mladić nebude predan Hagu. Ali njezini apeli nemaju odjeka. Kao uzvrat za priznavanje neovisnosti Kosovu, kojoj seBeograd i dalje protivi uz podršku Moskve, Europa obećava Srbiji status kandidata do kraja 2007.
Na traženje glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, Južnokoreanca Ban Ki‐muna, Carla del Ponte prihvatila jenastaviti svoj mandat, koji je trebao završiti 14. septembra, do kraja 2007. Posljednje mjesece na položajutužiteljice ICTY‐a posvetit će prisiljavanju kako Beograda tako i Bruxellesa da održe obećanja. Ma kakav bioishod tog okršaja, poruka velikih sila neće se promijeniti: Sud se mora zatvoriti u skladu s predviđenimrokovima, sa ili bez Karadžića i Mladića. Nasljedniku Carle del Ponte u januaru 2008, 115zadatak će bitipridonijeti zatvaranju Tribunala, uz rizik da odbjeglim optuženicima pruži nekažnjivost, a onima koji čekajuproces, izliku za izlaz. Obećanje da će se kad‐tad suditi Karadžiću i Mladiću pred ICTY‐em, koje su dalizapadnjaci 2004., više ne vrijedi. A baš njihovo suđenje bilo je u središtu misije Tribunala.Da bi se pokušalo na vrijeme završiti sudske postupke, Sud je preuredio sudnice. Sada može okupiti do sedamoptuženika u istom postupku. A i suci su ubrzali postupak. Ali ta utrka s vremenom ide na štetu pravde. Umartu 2007. obrana i optužba na suđenju hrvatskim vođama u Bosni i Hercegovini, koji se terete za zločinepočinjene u kraju oko Mostara 1993., udružile su se u prosvjedu protiv nepravednosti sustava koji je postao„rob" nametnutih rokova „ljudi u New Yorku". Obje strane predbacuju sucima da im više ne daju vremena niza ispitivanje svjedoka. U okviru ICTY‐eve strategije okončanja, članak 73. Pravilnika o postupku, koji jeprepravljen 2006., ovlašćuje sada suce da „skrate glavno ispitivanje nekih svjedoka" optužbe ili obrane. Udrugim predmetima čini se da suci nimalo ne drže do skorog zatvaranja Tribunala. U trećem procesu zaSrebrenicu, u predmetu koji okuplja sedam optuženih, suci su zahtijevali da optužba dokaže postojanjesrpskog zločinačkog projekta kojemu je od 1992. bio cilj etničkim čišćenjem uspostaviti srpsku državu u Bosni.A to su činjenice koje su toliko puta utvrđene i osuđene pred Tribunalom. Zbog takvog zahtjeva gubidragocjeno vrijeme, koje bi se moglo drukčije iskoristiti. Proces predviđen najprije za novembar 2006. protivVojislava Še‐šelja, ultranacionalista čije su paravojne jedinice sijale smrt u Bosni i Hrvatskoj, odgođen je sinedie. Optuženik zahtijeva prevođenje na srpski jezik svih dokumenata Tribunala koji spominju njegovo ime iplaćanje računa od 6 i pol miliona dolara za već napravljene troškove u okviru priprema njegove obrane.Odlučan u namjeri da paralizira ICTY i da se ruga pravilima, Vojislav Šešelj pobijedio je poslije natezanjaštrajkom glađu.ICTY neće biti u stanju suditi do kraja decembra 2008. svim optuženicima u pritvoru. U izvještaju Vijećusigurnosti u junu 2007., predsjednik ICTY‐a Fausto Pocar najavljuje namjeru da produži prvostupanjskasuđenja do polovine 2009., zakoračujući tako u fazu u načelu namijenjenu drugostupanjskim postupcima.Njegov program, na kojemu nije ni Karadžićevo ni Mladićevo, niti suđenje dvojice drugih bjegunaca, 116 ipak sečini nerealnim. Devet procesa protiv optuženika koji su već u pritvoru još nije ni počelo, a dva su odgođena.Velike sile morat će, dakle, birati između što bržeg gašenja ICTY‐a ili davanja još šest do dvanaest mjeseci kakobi se pokušali spasiti zadnji procesi u tijeku. Ali mogućnosti bi mogle biti ograničene. Politički vode, kojima se2003. i 2004. previše žurilo oduzeti tužitelju moć kaznenog progona, sami su sebi vezali ruke. Rezolucijom1534 iz marta 2004. nametnut je a priori nepromjenjiv kalendar. Produženje roka 2008. moralo bi zahtijevatiusvajanje nove rezolucije koju će zaustaviti Rusija. Za takvo produženje morao bi se također izglasati proračunza 2008./2009. u kojem bi bili prikazani dodatni troškovi koji proizlaze iz prekoračenja roka, proračun koji bitrebale razmotriti države članice UN‐a do jeseni 2007. Velike sile drže i „kesu" i sudbinu ICTY‐a u svojimrukama. Ali, trudeći se oslabiti međunarodnu pravdu do potpune nemoći, oslabile su i vlastitu moć djelovanjakao i vlastitu sposobnost da sude. Čak kad bi to i htjele, neće, bez115 Dva su kandidata: Serge Brammertz bio je pomoćnik tužitelja na stalnom Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) od2003. do 2007. U januaru 2006. imenovao ga je Kofi Annan na čelo Međunarodne istražne komisije za ubojstvo bivšeglibanonskog premijera Rafiqa Haririja. Taj mu je položaj produžen do januara 2008., a u ICTY bi morao stupiti početkom2008. Drugi je kandidat sadašnji pomoćnik Carle del Ponte, Amerikanac David Tolbert. 116 Četiri optuženika ICTY‐a kojisu u bijegu, osim Radovana Karadžića i Ratka Mladića (genocid) još su Goran Hadžić i Stojan Župljanin (zločini protivčovječnosti).
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9:
najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11:
Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13:
šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15:
predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17:
Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19:
opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21:
Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23:
Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25:
njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27:
Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29:
vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31:
Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33:
II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35:
Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37:
Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39:
osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41:
savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43:
postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45:
ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47:
Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49:
dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51:
vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53:
Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55:
Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57:
Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59:
nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61:
sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63:
U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65:
Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67:
već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69:
Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71:
Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73:
logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75:
mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77:
III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79:
Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81:
dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83:
osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109: predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111: zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113: Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115: vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117: Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119: aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121: Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123: sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125: Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127: Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129: Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131: Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133: kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 136 and 137: sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139: onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141: Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142: oni američki ili ne, uvijek će vi