Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

Hagu i u Arushi.„Po mišljenju ovih ljudi ICTY je povezan sa stalnim Međunarodnim kaznenim sudom (ICC). Što više uspjehaimate, više presedana stvarate, ICC će imati više prilika funkcionirati", rezimirao je republikanski senatorMitch McConnell 19. marta 2002. g. za vrijeme susreta s Carlom del Ponte. I Sadam Husein će osjetitiposljedice toga. Bushova vlada, koja ozbiljno misli da će mu jednoga dana suditi, već isključuje mogućnostustanovljenja novog međunarodnog kaznenog suda za Irak, kako je to predložio Clinton u oktobru 1998.Prosper je pred Kongresom u februaru predložio stvaranje lokalnog iračkog suda. „Smatramo da SadamHusein i njegovi glavni pomagači moraju odgovarati za svoja djela (...). Naime, smatramo da su počinjenavelika zvjerstva i da ih treba istražiti. Već smo zapravo započeli skupljati obavijesti o tim zločinima. Ali da bi seprovela pravda dostojna tog imena, potrebna je promjena vlade u Iraku." Osamnaestog marta 2002. g. na zidProsperova ureda u središtu Ministarstva vanjskih poslova obješena je karta posuta crvenim zvjezdicama kojeukazuju na glavna mjesta zločina koje je naredio Sadam Husein. U studijima CNN‐a u Washingtonu ista takarta Iraka već visi na poleđini pokretnih panoa na kojima je karta Afganistana. Na američkim lokalnimtelevizijama nižu se rasprave o zvjerstvima počinjenim za vladavine diktatora, Washington želi silom svrgnutirežim Sadama Huseina i pretvoriti ,,otpadničku državu" u stabilnu demokraciju koja neće pomagatiteroristima. Washingtonu je to zasada humanitarni cilj i nada se da će moći sastaviti koaliciju poput one kojuje 1999. g. predvodio NATO u intervenciji na Kosovu. Na redu su, dakle, zločini koji su u nadležnostimeđunarodnog kaznenog prava, a ne oružja za masovno uništavanje.Bushova administracija ubrzo se odriče humanitarne argumentacije, Zamisao o suđenju Sadamu Huseinu nijenapuštena, ali Prosperova misija u Afganistanu prisiljava je na promjenu taktike. Na taj zaokret donekle utječei opasnost od početka rada ICC‐a. Washington šalje svojeg mladog veleposlanika zaduženog za pitanja ratnihzločina u Afganistanu da se pozabavi sa stvarnošću zločina počinjenih u vrijeme intervencije u oktobru inovembru 2001. g. koji sada počinju izlaziti na vidjelo. Prosper je potvrdio postojanje kosturnica i povredameđunarodnog humanitarnog prava što ih je počinio saveznik Sjedinjenih Američkih Država, uzbečki ratnivođa Abdul Rashid Do‐stum, koji je na čelu Sjevernog saveza. Međutim, ono što ga najviše brine jesu događajikoji su slijedili nakon pada Mazar‐i‐Šarifa, posljednje prepreke osvajanju Kabula. To su događaji od25. novembra 2001. g. u tvrđavi nadomak Ka‐lai Janghi kamo je odvedena skupina talibana koja je položilaoružje nakon pada Mazara. Zatvorenici, podvrgnuti okrutnom ispitivanju što su ga provodili agenati CIA‐e, kojisu ubrzo stigli na mjesto zbivanja, uvjereni suda: će biti smaknuti. Zato se bune i zauzimaju oružarnicu utvrđavici. Pobuna je ugušena u krvi uz pomoć američkih i britanskih snaga. Ubijeno je osam stotina ratnihzarobljenika. Samo nekoliko desetaka skrivenih u podrumu pronađeno je živo. Prosper se vraća iz svoje misijeuznemiren. Nekadašnji tužitelj shvaća da američki vojnici mogu biti optuženi za ratni zločin. ICC još nije počeodjelovati pa, dakle, nema ovlasti, ali u ratu protiv terorista koji je upravo započeo bauk međunarodnog suda suniverzalnim ovlastima predstavlja istinsku pravnu prijetnju Sjedinjenim Američkim Državama i njezinuosoblju na terenu. Prosper posprema svoje mape Iraka sa zvjezdicama. Šestoga maja Bushova administracijaponištava Clintonov potpis na Rimski sporazum o ICC‐u. Irak je na kraju osumnjičen da raspolaže oružjem zamasovno uništavanje. Pod pritiskom Washingtona i Londona Vijeće sigurnosti izglasava 8. novembra 2002. g.Rezoluciju kojom se u Iraku odobrava nadzorna misija UN‐a o naoružanju...Preskupi sudoviKampanja protiv međunarodnog pravosuđa uzela je maha s početkom rada stalnog Međunarodnogkaznenog suda (ICC) 1. jula 2002. g. Sjedinje Američke Države ne priznaju novu jurisdikciju i pokrećučitav pravni arsenal kako bi od nje izuzeli svoje osoblje zaposleno u inozemstvu. „Administracija sesvrstala s krive strane povijesti", optužuje Kenneth Roth, voditelj jedne od najmoćnijih nevladinihorganizacija ‐Human Rights Watcha. Za to i vrijeme Prosper putuje u Beograd i u Kigali kako biobećao skoro okončanje rada međunarodnih sudova i sugerirao moguća rješenja. Pogodba, kojupredlaže američki predstavnik bez znanja tužiteljice ICTY‐a, jednostavna je. Srbi‐ja se poziva na