Početkom 2002. g. međunarodni tisak dolazi u Hag povodom početka sudskog postupka protiv Miloševića.Unatoč drugim novostima, Haški sud uvijek potiče zanimanje medija. Američka vlada to koristi kako bi izvelapro‐tunapad. Ali ovaj put neprijateljstvo je otvoreno objavljeno. Dvadeset osmog februara 2002., samo dvatjedna nakon početka postupka protiv Miloševića, Prosperov žučljivi napad pred američkim Kongresom izazivareakciju s ove strane Atlantika. Nekadašnji tužitelj u Arushi, koji je 1998. g. postigao prvu presudu zboggenocida u povijesti, u „predmetu Jean‐Paul Akayesua", sad omalovažava Međunarodni sud govoreći da jeskup, nedjelotvoran, previše spor i udaljen od naroda na koje se odnosi i žrtava. Optužuje oba Suda zakorupciju zbog prakse nedavno otkrivene podjele honorara između branitelja i tuženika. 107Riječ je onedopustivoj zloporabi koja nema mnogo veze sa samim vođenjem sudova. Međutim, Prosper blatimeđunarodne kaznene sudove kako bi diskreditirao međunarodno pravosuđe koje se upravo počelodokazivati i čiji će će novi oblik ‐stalni Međunarodni kazneni sud (ICC) ‐uskoro otvoriti svoja vrata. On ne želida se ICTY proslavi postupkom protiv Miloševića koji će postati oglednim. „Međunarodni sudovi nisu i nesmiju biti oni sudovi kojima se prvo obraćamo, nego tek posljednje sredstvo. Kad nije moguće postići pravduna lokalnoj razini, međunarodna zajednica može djelovati preko Vijeća sigurnosti ili ad hoc dogovora. Politika(američke; op. a.) administracije sastoji se u poticanju država da stvore pravosuđe koje uživa kredibilitet, a neda se odreknu svoje odgovornosti." Da bude jasno, ICTY nema više smisao postojanja, nego treba što prijepredati palicu unutarnjem pravosuđu. Washington kaže da je spreman pomoći vladama da reformirajui svojesudske sustave i da osposobe sudove za suđenje ratnih zločina. Međutim, njihov poticaj nekoj vrsti sudskognacionalizma više svjedoči o njihovoj želji da zauzdaju međunarodno pravo, nego o poticaju državama da sudeu svojim sporovima kako bi pomogli narodnom pomirenju. Vijeće Europe kritizira taj poziv „da ratnimzločincima sude sami krvnici".Kampanja protiv međunarodnih sudova pripremila je teren proračunskim smanjenjima. U glavnom sjedištuUN‐a u New Yorku sve delegacije koje sudjeluju u radu Povjerenstva za proračune bile su usklađene:„Amerikanci su nam dali na znanje da se troškovi povećavaju i da nitko ne može utjecati na konačan ishod." Ukuloarima Staklene zgrade na East Riveru sada se smatra da su međunarodni sudovi najskuplji u ovoj ustanovii da se najteže kontroliraju. Proračun za Sud još nije izglasan. Hans Correl koji vodi pravne poslove UN‐apriznaje da kruže sulude vijesti o Sudu. Nicolas Rostow, pravni savjetnik američke delegacije u UN‐u u NewYorku, vodi klevetničku kampanju. Otvoreno govori Carli del Ponte prilikom posjeta 20. marta 2001. g.: „Nitkone želi održati te sudove iz pukog zadovoljstva da omogući neograničeno zapošljavanje, dok je Sudovimajedini interes da što dulje potraju, unatoč astronomskim troškovima."ICC ‐istinska pravna opasnost za Sjedinjene Američke DržaveNakon što su proračunskim pritiskom oslabile ICTY, Sjedinjene Američke Države mogu bolje nadzirati njegovudjelatnost. Ali Washington tu u prvom redu vidi priliku da mu nametne svoju volju. Osamnaestog martaProsper ponavlja u Ministarstvu vanjskih poslova zahtjeve svoje vlade: „Morate uspostaviti prioritetnu listuosumnjičenika. Voljeli bismo da uzmognete s povjerenjem predvidjeti prijenos poslova na regiju." Pravosuđe uzemljama bivše Ju goslavije tada je bilo u jadnu stanju i daleko je od toga da može voditi pravedne ivjerodostojne sporove o ratnim zločinima ili jamčiti sigurnost svjedoka. Kada je riječ o žrtavama, one nisuspremne svjedočiti pred sudovima svojih krvnika. Ali Prosperu se žuri zatvoriti Sudove u107 Dva međunarodna kaznena suda ovlaštena su imenovati svaki po jednog istražitelja stručnjaka za financijskemalverzacije koji bi otkrivao zloporabe. Istražujući na terenu, oni imaju zadatak provjeriti i stvarno financijsko stanjeoptuženih koji su se proglasili siromašnima i koji se koriste besplatnu obranom koju plaćaju Ujedinjeni narodi.
Hagu i u Arushi.„Po mišljenju ovih ljudi ICTY je povezan sa stalnim Međunarodnim kaznenim sudom (ICC). Što više uspjehaimate, više presedana stvarate, ICC će imati više prilika funkcionirati", rezimirao je republikanski senatorMitch McConnell 19. marta 2002. g. za vrijeme susreta s Carlom del Ponte. I Sadam Husein će osjetitiposljedice toga. Bushova vlada, koja ozbiljno misli da će mu jednoga dana suditi, već isključuje mogućnostustanovljenja novog međunarodnog kaznenog suda za Irak, kako je to predložio Clinton u oktobru 1998.Prosper je pred Kongresom u februaru predložio stvaranje lokalnog iračkog suda. „Smatramo da SadamHusein i njegovi glavni pomagači moraju odgovarati za svoja djela (...). Naime, smatramo da su počinjenavelika zvjerstva i da ih treba istražiti. Već smo zapravo započeli skupljati obavijesti o tim zločinima. Ali da bi seprovela pravda dostojna tog imena, potrebna je promjena vlade u Iraku." Osamnaestog marta 2002. g. na zidProsperova ureda u središtu Ministarstva vanjskih poslova obješena je karta posuta crvenim zvjezdicama kojeukazuju na glavna mjesta zločina koje je naredio Sadam Husein. U studijima CNN‐a u Washingtonu ista takarta Iraka već visi na poleđini pokretnih panoa na kojima je karta Afganistana. Na američkim lokalnimtelevizijama nižu se rasprave o zvjerstvima počinjenim za vladavine diktatora, Washington želi silom svrgnutirežim Sadama Huseina i pretvoriti ,,otpadničku državu" u stabilnu demokraciju koja neće pomagatiteroristima. Washingtonu je to zasada humanitarni cilj i nada se da će moći sastaviti koaliciju poput one kojuje 1999. g. predvodio NATO u intervenciji na Kosovu. Na redu su, dakle, zločini koji su u nadležnostimeđunarodnog kaznenog prava, a ne oružja za masovno uništavanje.Bushova administracija ubrzo se odriče humanitarne argumentacije, Zamisao o suđenju Sadamu Huseinu nijenapuštena, ali Prosperova misija u Afganistanu prisiljava je na promjenu taktike. Na taj zaokret donekle utječei opasnost od početka rada ICC‐a. Washington šalje svojeg mladog veleposlanika zaduženog za pitanja ratnihzločina u Afganistanu da se pozabavi sa stvarnošću zločina počinjenih u vrijeme intervencije u oktobru inovembru 2001. g. koji sada počinju izlaziti na vidjelo. Prosper je potvrdio postojanje kosturnica i povredameđunarodnog humanitarnog prava što ih je počinio saveznik Sjedinjenih Američkih Država, uzbečki ratnivođa Abdul Rashid Do‐stum, koji je na čelu Sjevernog saveza. Međutim, ono što ga najviše brine jesu događajikoji su slijedili nakon pada Mazar‐i‐Šarifa, posljednje prepreke osvajanju Kabula. To su događaji od25. novembra 2001. g. u tvrđavi nadomak Ka‐lai Janghi kamo je odvedena skupina talibana koja je položilaoružje nakon pada Mazara. Zatvorenici, podvrgnuti okrutnom ispitivanju što su ga provodili agenati CIA‐e, kojisu ubrzo stigli na mjesto zbivanja, uvjereni suda: će biti smaknuti. Zato se bune i zauzimaju oružarnicu utvrđavici. Pobuna je ugušena u krvi uz pomoć američkih i britanskih snaga. Ubijeno je osam stotina ratnihzarobljenika. Samo nekoliko desetaka skrivenih u podrumu pronađeno je živo. Prosper se vraća iz svoje misijeuznemiren. Nekadašnji tužitelj shvaća da američki vojnici mogu biti optuženi za ratni zločin. ICC još nije počeodjelovati pa, dakle, nema ovlasti, ali u ratu protiv terorista koji je upravo započeo bauk međunarodnog suda suniverzalnim ovlastima predstavlja istinsku pravnu prijetnju Sjedinjenim Američkim Državama i njezinuosoblju na terenu. Prosper posprema svoje mape Iraka sa zvjezdicama. Šestoga maja Bushova administracijaponištava Clintonov potpis na Rimski sporazum o ICC‐u. Irak je na kraju osumnjičen da raspolaže oružjem zamasovno uništavanje. Pod pritiskom Washingtona i Londona Vijeće sigurnosti izglasava 8. novembra 2002. g.Rezoluciju kojom se u Iraku odobrava nadzorna misija UN‐a o naoružanju...Preskupi sudoviKampanja protiv međunarodnog pravosuđa uzela je maha s početkom rada stalnog Međunarodnogkaznenog suda (ICC) 1. jula 2002. g. Sjedinje Američke Države ne priznaju novu jurisdikciju i pokrećučitav pravni arsenal kako bi od nje izuzeli svoje osoblje zaposleno u inozemstvu. „Administracija sesvrstala s krive strane povijesti", optužuje Kenneth Roth, voditelj jedne od najmoćnijih nevladinihorganizacija ‐Human Rights Watcha. Za to i vrijeme Prosper putuje u Beograd i u Kigali kako biobećao skoro okončanje rada međunarodnih sudova i sugerirao moguća rješenja. Pogodba, kojupredlaže američki predstavnik bez znanja tužiteljice ICTY‐a, jednostavna je. Srbi‐ja se poziva na
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9:
najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11:
Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13:
šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15:
predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17:
Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19:
opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21:
Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23:
Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25:
njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27:
Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29:
vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31:
Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33:
II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35:
Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37:
Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39:
osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41:
savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43:
postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45:
ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47:
Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49:
dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51:
vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53:
Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55:
Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57:
Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59:
nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61:
sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63:
U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65:
Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109: predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111: zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113: Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115: vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 118 and 119: aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121: Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123: sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125: Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127: Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129: Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131: Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133: kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135: da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137: sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139: onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141: Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142: oni američki ili ne, uvijek će vi