Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

nedovoljno, ali da dokazi o Miloševićevoj odgovornosti u spisu o Sarajevu i Srebrenici postoje. „Samo ja i mojglavni istražitelj već dugo mislimo da su vojska bosanskih Srba i jugoslavenska vojska jedna te ista vojska.Mogu to dokazati, ali bili smo potpuno usamljeni unutar tima (koji tvrdi da su te dvije vojske odijeljene isamostalne; op. a.)." Poslije nekoliko dana Carla del Ponte, koja obnaša i funkciju glavnog tužitelja ICTR‐a,stiže u Arushu. Odmah obavještava Geoffreyja Nicea o svojoj volji da zadrži Sarajevo i Srebrenicu i da dodijelipojačanje timu koji radi na „slučaju Milošević" kako bi nastavio istragu. Nice prihvaća i obećava da ćeobavijestiti svoje suradnike. Nakon povratka u Hag Britanac saziva svoj tim. Ali ne obavještava ga o odluciCarle del Ponte ni o dolasku pojačanja. Naprotiv, daje im petnaest dana da prikupe nove dokaze u prilogispuštanja Sarajeva i Srebrenice. Na kraju sastanka Geoffrey Nice okomio se na dvojicu savjetnika Carle DelPonte: „Lako vam je dijeliti savjete tužiteljici, reći joj što treba raditi. Ali ja sam taj koji na kraju preuzima rizik.Znajte da neću staviti na kocku svoju reputaciju da bih zadovoljio ego Carle Del Ponte i branio spis bezdokaza." U kuloarima Tužiteljstva otada će one, koji neprestano upozoravaju Geoffreya Nicea i njegovookruženje da ne smiju promašiti istinu i da je nastave tražiti, nazivati „zavjerenicima".Trećeg februara Geoffrey Nice saziva različite stručnjake Tužiteljstva ne priopćavajući im dnevni red. Nada seda će ih zateći nespremne i navesti ih da ga podrže kako bi doveo Carlu del Ponte u manjinski položaj i prisilioje da poništi svoju odluku čim se vrati iz Arushe. Vojni analitičari za stolom malo‐brojniji su od stručnjaka zabivšu Jugoslaviju, od kojih su mnogi podrijetlom iz te regije. Oni prvi ostaju povučeni, očekujući u kojem ćesmjeru krenuti stvari. Previše je činjenica koje ukazuju na postojanje tijesnih veza između srpskih snaga uBosni i u Beogradu kružilo posljednjih tjedana u uredu da bi ih pobijali pred tako širokim skupom stručnjaka.Ovi drugi su jednodušni. Peti kotač, oni koje se uvijek poziva da analiziraju dokaze koje su prikupi‐u istražitelji,ali ih se nikada ne pita za savjet o strategijama istrage, članovi Leadership Research Teama, jedine skupinastručnjaka za bivšu Jugoslaviju u Tužiteljstvu, ugrabili su ovu rijetku priliku da izraze svoje mišljenje. Za njih jejednostavno neshvatljivo kako se Geoffrey Nice, glavni odvjetnik optužbe u slučaju Milošević", može pitati ovažnosti takva dva spisa kao što su oni o Sarajevu i Srebrenici. Tako okrnjiti Miloševićevu optužnicu zbilja jenezami‐slivo. To bi značilo „iskriviti smisao Miloševićeve odgovornosti", „unakaziti djelo". I oni mu, oslanjajućise na činjenice, objašnjavaju zašto. Geoffrey Nice je zbunjen njihovom prosudbom bez mogućnosti prigovora.Odlučuje se prihvatiti odluku Carle del Ponte, ali odbija ponuđena pojačanja zbog straha da će izgubitikontrolu nad Dermotom Groomeom i vođenjem dijela o Bosni, u slučaju „Milošević".Spisi o Srebrenici i Sarajevu, poslije mučnog natezanja, konačno su zadržani. Ali Geoffrey Nice prihvatio je toprotiv svoje volje, no on je taj koji svakodnevno upravlja procesom, a ne Carla del Ponte. U trenutku kadzapočinje predstavljanje posljednjeg dijela optužnice, dokaza optužbe o Bosni, Tužiteljstvo još nije utvrdilojasnu strategiju. Spis o Kosovu, koji je već pri otvaranju prikazao kanadski državni tužitelj Dirk Reyneveld, nijepredstavljao problem kada je riječ o Miloševićevoj ulozi u pokolju oko deset hiljada Albanaca i deportaciji jošnjih oko osam stotina hiljada jer je djelovao u okviru države kojom je predsjedavao. Spis (Predmet) oHrvatskoj, pod dirigentskom palicom njemačke državne tužiteljice Hildegard Uertz‐Retzlaff pokazao je učetrdeset dana rasprave, zahvaljujući dokumentima i naročito svjedočenju pokajnika, kao što je Milan Babić,da su pokolji i deportacije bili naručivani i vodeni iz Beograda. Međutim, kako će na raspravi reći Babić, bivšinacionalistički vođa Srba u Hrvatskoj, koji se branio priznavši krivnju za zločine protiv čovječnosti kao i svojuulogu u kampanji etničkog čišćenja u Hrvatskoj: „Beograd, to je Milošević." Tako se pokazalo da je Miloševićpravi gospodar jugoslavenske vojske koju je preobratio u vojsku u službi srpskog zločinačkog pothvata,gospodar policijskih snaga Srbije, paravojnih skupina i lokalnih srpskih vlasti koje su zajednički vodilekampanju terora s ciljem istjerivanja nesrpskog stanovništva s teritorija koje su željele priključiti srpskoj državi.Tužiteljstvu je ostalo još samo da nastavi dokazivanje o Bosni, drugoj od tri faze iste zločinačke politike,vodene smišljenim planom i ponekad zajedničkim sudionicima i sličnim, odnosno istim načinom djelovanja. AliGeoffrev Nice i Dermot Groome ne slažu se u tome koju strategiju treba slijediti.