međunarodnom, iako su tada djelovali u službi svojih država. Pariz nije iznimka. Anglosaksonski političkidužnosnici žale se na „uplitanje Haga" i priznaju da Sud „znatno komplicira situaciju".Protesti Louise Arbour smetaju. Odbijanje da pridonesu lovu na ratne zločince šteti vjerodostojnostimeđunarodnih snaga. Amerikanci, Britanci, Francuzi, Nizozemci i Nijemci pokušavaju naći neko rješenje.Stvorena je jedna radna skupina koja u prvom polugodištu 1997. razmišlja ,,o pravnim aspektima službe, orazmjerima snage, o broju operacija koje bi ona zahtijevala, o potencijalnim metama, o količini potrebnihobavijesti, o trajanju misije i o ulozi koju će tužitelj biti pozvan igrati u okviru ovog procesa". Rođena jekoalicija Amber Star. 76 Postupno, neke vlade shvaćaju interes koji bi mogle imati od sudjelovanja u uhićenjima.Posebno onemogućujući malim lokalnim gospodarima rata, koji se često protive primjenjivanju mirovnihsporazuma, da štete. Onaj kojega se Louise Arbour sprema okriviti za genocid nalazi se na mjestuzapovjednika policije u Prijedoru. To je Simo Drljača, čovjek koji uzrokuje ozbiljne probleme britanskimtrupama, poslanima u sjeverozapadni sektor Bosne. Sredinom marta Louise Arbour daje im nalog za uhićenjekoji nije javno objavila, suprotno uobičajenoj proceduri, kako bi ostavila NATO‐u vremena da se organizira.Reakcija je žestoka. Više vlada traži od glavne tužiteljice da povuče potez. Madeleine Albright, upravoimenovana na čelo američkog State Departmenta, pokušava je urazumiti 28. maja. Louise Arbour ne želi ničuti i prijeti da će iznijeti stvar na vidjelo.Devetog jula 1997. na sastanku na vrhu u Madridu, zemlje NATO‐a ovlastile su trupe raspoređene u Bosni dapristupe uhićenju. Odmah je potpisan protokol između Glavnog stožera NATO‐a u Europi (SHAPE) i Uredatužitelja ICTY‐a. Desetog jula 1997. britanske trupe provode prvu operaciju uhićenja po nalogu ICTY‐a. U tojoperaciji Simo Drljača pogiba. Uhićen je Milan Kovačević, zajedno s njim optužen i kazneno progonjen zagenocid. Stvorena je određena dinamika. U devet godina misije NATO‐a na Balkanu bit će uhvaćeno i poslanou Hag tridesetak optuženih. 77 Ali to se nije odnosilo na Radovana Karadžića i Ratka Mladića. 78Ratko Mladić je u međuvremenu napustio Bosnu i Hercegovinu. Sedamnaestog marta 1997., upravo onogdana kad je novi ICTY‐ev nalog predan NATO‐u, on je nestao iz svojeg glavnog štaba u Crnoj Rijeci, kod HanPijeska, u američkom sektoru, i stigao u Beograd. Najvjerniji članovi Mladićeve vojne pratnje zaduženi zanjegovu osobnu sigurnost slijedili su ga u Srbiju. On će se samo povremeno vraćati u Bosnu, na nekolikokratkih boravaka, da posjeti svoju obitelj u rodnom kraju u Kalinoviku ili na pogreb brata Milivoja, 24.juna2001., što neće izazvati nikakvo djelovanje NATO‐ovih snaga. U toku su i intenzivni pregovori kako bi sepostigao odlazak Radovana Karadžića.Dvadesetog marta 1997. Radovan Karadžić obaviješten je o trenutačnim raspravama koje se vode u krugukoalicije Amber Star. Jedan francuski časnik otkrio mu je pojedinosti. Od svojeg dolaska u Bosnu 1995.zapovjednik Herve Gourmelon održavao je veze s tim ratnim zločincem. Nakon dolaska NAT0‐snaga francuskavojna obavještajna služba odlučila je iskoristiti tu vezu. Od tada se Gourmelon po zadatku redovito viđa sKaradžićem na Palama, s ciljem da ga uvjeri da se preda Sudu. Znajući već neko vrijeme za to, Amerikancinadziru francuskog časnika. Ulovili su ga u zamku istog dana kad, prema njegovim iskazima, pokušava odvestiKaradžića da se preda francuskim vojnicima. Amerikanci žele preuzeti od Francuza inicijativu pregovaranja sKaradžićem. Izbori u decembru 1996. osigurali su Clintonu drugi mandat. Washington se ponovno počeopotpuno angažirati u Bosni i Hercegovini. Ako Karadžić odluči jednog dana otputovati u Hag, oni žele imatiglavnu riječ u pregovorima. No Gourmelonova prisutnost smeta Amerikancima jer Karadžić previše govori.Bjegunac je, naime, povjerio francuskom oficiru da je dobio od američkih vlasti obećanje da neće biti poslan uHag ako ne bude kršio Dejtonski sporazum. Karadžić je čak pripremio filmski intervju, snimljen u januaru 1997.na Palama, koji je njegova rodbina strogo čuvala, u76 Amber Star bit će preimenovan, u novembru 1998, u Fervent Archer, i zatim proširen na još dvije zemlje Italiju iŠpanjolsku, a broj njezinih članova na sedam. 77 U decembru 2004. snage NATO‐a zamijenjene su europskim snagama.78 Holbrooke Richard, ibid, str. 338.
kojem izjavljuje: „Prijestolnica Nizozemske neće imati povlasticu da me ugosti. Richard Holbrooke predložiomi je kompromis da se povučem u anonimnost u zamjenu za američku zaštitu od Haškog suda. Ja sampoštovao svoj dio, a do sada i Amerikanci svoj." 79 Gourmelonu je dopušteno da ostane u Sarajevu, ali poduvjetom da se prestane viđati s Karadžićem i da dijeli svoje informacije sa saveznicima. 80 Sada je američkimizaslanicima put slobodan.Dvadeset sedmog maja 1997. petnaest lidera Atlantskog saveza potpisuje u Parizu sporazum između NATO‐a iRusije, u prisutnosti Borisa Jeljcina. U vrtovima Elizejske palače Jacques Chirac, Bili Clinton, Helmut Kohl i novibritanski premijer Tonv Blair, susreću se zasebno. Chirac koji je postao predsjednik u proljeće 1995., uočigenocida u Srebrenici, nezadovoljan je što su mu dva francuska pilota, taoci Srba do decembra 1995., vraćenau lošem stanju i spreman je na borbu. Mladić se sklonio u Beograd, ali Karadžić je još uvijek na Palama. On jeosim toga upravo u aprilu dao intervju grčkoj televiziji. Svi znaju gdje se nalazi. Došao je trenutak njegovauhićenja. Clinton bodri Francuze da oni provedu operaciju. Chirac odbija da njegovi vojnici djeluju sami. Ontraži američko sudjelovanje i spreman je dozvoliti da marinci djeluju u francuskom sektoru kako bi se uhitioKaradžić. Clinton oklijeva zbog opasnosti za ljudske živote i naglašava da operacija ne može biti provedena, ada se ne obavijeste Rusi. Chirac se protivi ‐Moskva se dotad čvrsto suprotstavljala Karadžićevu uhićenju ipožurit će se upozoriti bjegunca. Clinton inzistira, a Tony Blair ga podržava. Chirac napokon popušta. Prijednom susretu, 29. februara 2000. u Elizejskoj palači, Jacques Chirac povjerava tužiteljici Carli dal Ponte:„Karadžić nije bio uhićen zbog protivljenja Rusa. (...) Boris Jeljcin mi je rekao: 'Karadžić zna previše stvari oMiloševiću.' (...) I upozorio me da će poslati avion da ga izvuče iz Bosne ako bude potrebno, ali da nikada nećedopustiti da Karadžić bude uhićen."Šefica američke diplomacije, Madeleine Albright, koja prati Clintona u Pa‐rizu, započinje sljedećih dana posjetBalkanu. Trideset prvog maja 1997. ona u Banja Luci susreće predsjednicu srpskog entiteta Biljanu Plavšić.Madeleine Albright traži od nje da uvjeri Radovana Karadžića „da zamijeni Bosnu za neko daleko izbjeglištvokao alternativu suđenju pred ICTY‐em". Neki tvrde da je državna tajnica predložila Indiju, Srbiju i Crnu Goru,Južnu Afriku, jednu od država bivšeg Sovjetskog Saveza ili čak Grčku. 81 Biljana Plavšić odlazi sutradan na Pale.Karadžić bjesni. On ne želi napustiti Bosnu i ostaviti Plavšićku da se izričito pokorava naredbama Amerikanaca.Optužuje je da iznevjerava srpsku stvar i isključuje je iz stranke. Početkom augusta 1997. Karadžić izazivaAmerikance. Dok je Holbrooke u posjetu Balkanu, on na Palama daje intervju minhenskim novinamaSiiddeutsche Zeitung, pod naslovom Ja nisam čudovište, u kojem kaže da je spreman podvrgnuti se suđenjupod uvjetom da se njegovo suđenje održava pred sudovima bosanskih Srba. Razgovor je objavljen 8. augusta,na dan kad je Holbrooke stigao u Beograd. Novi državni tajnik zadužen za europske poslove bijesan je.Karadžić je prepreka miru. On i njegov klan pokušavaju dovesti u manjinu one koji, u bosansko‐srpskomtaboru, podržavaju reforme, zbog čega se predviđa slab uspjeh na novim parlamentarnim izborimaraspisanima za sredinu oktobra. Prema mišljenju Washingtona, Karadžića treba definitivno neutralizirati.Devetog augusta 1997. Milošević je ponovno primio Holbrooka u Bijelom dvoru. Pridružio im se Krajišnik. Bezotezanja Holbrooke podnosi kopiju Karadžićevog intervjua dvojici najviših srpskih dužnosnika, koji mu priznajuočito kršenje odredaba dogovora od 18. jula 1996. „Takvi postupci povećavaju izglede za vojnom akcijom kakobi se Karadžića izvelo pred Sud", upozorava ih Amerikanac. Ali Milošević prijeti: „Ako vi budete djelovali, to ćebiti velika nesreća za sve. Vaš će se narod kajati." Holbrooke traži jamstvo da će se Karadžić izričito pridržavatiprošlogodišnjih dogovora. 82 „Karadžić bi mogao biti uhićen ako se ne bude držao daleko od bosansko‐srpskepolitike", izjavljuje Holbrooke na odlasku sa sastanka. Bijela kuća podiže ton nekoliko79 Naudet Jean‐Baptiste, Radovan Karadžić, les secrets d'une traaue (Radovan Karadžić, tajne jedne hajke), Le NouvelObservateur, br. 1951, 28. marta 2002.80 Masse Jacques, Nos chers criminels de guerre (Naši dragi ratni zločinci), Flammarion, 2006., str. 136.81 Prema javnim izjavama Biljane Plavšić s početka augusta 1997. Također i prema razgovoru s Miloradom Bjelicom utjedniku Slobodna Bosna, Sarajevo, 8. jula 2004, str. 23‐24.
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9:
najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11:
Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13:
šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15:
predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17:
Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19:
opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21:
Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23:
Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25:
njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27:
Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29:
vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31:
Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33:
II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35: Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37: Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39: osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41: savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43: postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45: ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47: Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49: dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51: vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53: Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55: Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57: Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59: nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61: sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63: U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65: Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67: već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69: Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71: Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73: logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109: predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111: zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113: Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115: vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117: Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119: aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121: Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123: sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 124 and 125: Carli del Ponte u četiri oka: „S
- Page 126 and 127: Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129: Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131: Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133: kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135:
da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137:
sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139:
onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141:
Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142:
oni američki ili ne, uvijek će vi