Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

sile nisu nikada odgovorile na ponovljene apele sudaca i tužitelja koji su slijedili jedan za drugim da se formira„grupa međunarodne sudske policije". Tako je Tribunal, kad je riječ o uhićenjim i općenito suradnji, ostaoovisan o dobroj volji država. Toj jedinici, nazivanoj tracking teatri, u početku je na čelu bio pukovnik francuskežandarmerije Raymond Čarter, kojega je 2005. zamijenio jedan Britanac.Tragačka jedinica uspjela je lokalizirati petnaestak bjegunaca, ali njezinu je učinkovitost ozbiljno ugroziloodbijanje zemalja NATO‐a, osobito Britanaca i Amerikanaca, da potvrde ili pobiju podatke koje su dobili odtragača IC‐TY‐a, čime su znatno omele ili spriječile procjenu izvora. Ljudi Carle del Ponte pokušali su na terenuraditi s najmotiviranijim lokalnim stanovnicima. U Bosni su surađivali s Munirom Alibabićem, bivšim agentomjugoslavenskih službi koji je postao šef obavještajne službe hrvatsko‐bosanskog entiteta, i kojega, s pravom iline, nazivaju balkanskim Simonom Wiesenthalom. Imenovala ga je nenacionalistička vlada, ima mreže diljemzemlje i željeznu volju da pošalje Karadžića u Hag kako bi odgovarao za svoje zločine. Ali čim su počeli zajednoraditi, Paddv Ashdown, čovjek koji je koncem maja 2002. uzeo u ruke uzde međunarodne administracije uBosni, smjenjuje ga. Britanac, kojeg su Bosanci već prozvali „prokonzul", „vezir" ili čak „Paddy paša", smjenjujepunom parom, a to je u njegovoj moći.Da bi opravdao svoju odluku, Ashdovvn pripisuje Muniru Alibabiću „pokušaj državnog udara". Optužuje ga daje organizirao curenje podataka iz izvještaja koji mu je bio naručen o vezama između bošnjačke nacionalističkestranke SDA, pobjednika na izborima, i lokalne mafije, u Ljiljanu, dnevniku bliskom SDA. Ashdown ne prilaženikakav dokaz ali, sredinom oktobra 2002., iznuđuje podršku veleposlanika velikih sila u Sarajevu prilikomjednog kratkog sastanka. Protivi se samo Francuska. Ashdown prelazi preko toga i sutradan Alibabić dobivaotkaz, uz zabranu da zauzme bilo kakvu javnu funkciju. Opomenut da napusti ured u roku jednog sata, nemavremena ni dovršiti svoj posljednji izvještaj o Karadžićevu kretanju koji mora predati Carli del Ponte, koja togpopodneva treba stići u Sarajevo.Alibabić nije surađivao samo s tragačima Carle del Ponte. On je slao svoje informacije i SFOR‐u i mogao jeutvrditi njegovo pomanjkanje interesa, a ponekad čak i odbijanje da provjeri tragove. Alibabić je imao velikuprednost pred svojim zapadnim kolegama. Pribavljao je informacije koje su izvrgavale velike sile ruglu ipokazivale njihovu dvoličnost. Ali Ashdown je imao drugi razlog da brzo odbaci tog Bošnjaka. Ured Carle delPonte upravo je skupio sredstva, 150 000 eura, za financiranje hajke na Karadžića kako ne bi više ovisio ozapadnjacima. Prvi dio je već bio uplaćen Alibabiću da plati svoje doušnike. Britanci i Amerikanci dočuli su zataj tajni sporazum. Bez sumnje zbog curenja u krilu Tribunala gdje je jedan broj osoba iz Tužiteljstva ili izadministracije bio upućen u stvar kako bi se vrlo transparentno upravljalo posebnim fondovima iprebacivanjem novca u Bosnu. Mjesec dana poslije Paddv Ashdovvn neizravno priznaje vezu izmeđuAlibabićeva otpuštanja i hajke na Karadžića. „Ja sam ga opozvao jer je radio za francuske službe i odbijao jesuradivati s britanskim službama", povjerava joj u Sarajevu 19. novembra 2002. I nadodao je da bi to potvrdio:„Nije vam mogao pomoći jer (general, op. a.) Rondot 90 i njegovi uvijek, pa i u novije vrijeme, ruše sve pokušajehvatanja Ra‐dovana Karadžića." Teško je tužitelju ICTY‐a u tom gnijezdu prepredenjakaprepoznati svoje saveznike.Unatoč glasu dobrog poznavaoca Balkana, učinkovitog i vrlo moralnog čovjeka, koji je stekao tijekom godinaoptužujući najodgovornije za svojih putovanja u vrijeme rata u Bosni i na Kosovu i zatim nekoliko godinaposlije kad je dolazio svjedočiti za optužbu na mnogim suđenjima pred ICTY‐em (Blaškić, Milošević, Brđanin),Paddv Ashdown odredio je sebi ciljeve koji su u sukobu s misijom Tribunala. On vuče konce, igra se političkihsaveza među lokalnim nacionalistima i prima samo u staklenom kavezu, smještenom u prizemlju90 General Philippe Rondot bio je savjetnik za obavještavanje i specijalne operacije pri francuskom ministarstvu Obraneod 1997. do 2005. U tom ga je svojstvu predsjednik Chirac 1998. zadužio za lov na ratne zločince.