Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

najgorem času. U Francuskoj Jean‐Pierre Chevenement, ministar unutarnjih poslova, jedini je koji osuđuje„ovu inicijativu (koja; op. a.) ne služi miru".Kao gospodar rata i mira već osam godina, Slobodan Milošević mislio je da je nedodirljiv. Da nije pretjerao naKosovu, vjerovatno nikad ne bi bio pozvan na odgovornost. Sada, pritiješnjen uza zid, stisnut između čekićapravde i nakovnja NATO‐a, strahujući da će ovom optužnicom biti izbačen iz igre, prisiljen je popustiti. Mislioje da će zahvaljujući susretljivosti Moskve i dvostrukoj igri Zapada izbjeći bijes ICTY‐a. U toj kulturi imperativamira koji se kupuje pod svaku cijenu, pri čemu se često predlaže pregledavanje kroz prste partnerimaneophodnima za pregovaranje, Milošević je vjerovao u svoju nekažnjivost. Nisu li mu je već jedanom dali kadje potpisao mir u Bosni poslije tri i pol godine krvoprolića i poslije pokolja u Srebrenici, za koje je Washington,međutim, imao dokaze njegove umiješanosti? 3 Pobijedit će ga borbenost Louise Arbour. Milošević je prisiljenpozvati natrag svoje pse rata i ušutkati oružje. Tribunal je odnio pobjedu tamo gdje nije uspjela diplomacija.„Vjerujemo da je pravda majka mira", likuje u julu Madeleine Albright.Dva izaslanika, Rus Viktor Černomirdin i Finac Martti Ahtisaari, susreću se s Miloševićem početkom juna kakobi zapečatili uvjete mira koje će Rezolucija 1244 Vijeća sigurnost službeno proglasiti 10. juna 1999. „Optužnicane mijenja mnogo", tvrdi američki State Departement. Kad se vratio mir, Slobodan Milošević, prvi predsjednikna vlasti kojeg je optužilo međunarodno pravosuđe, ostaje nedostupan pravdi. NATO, koji drži snage naKosovu da bi jamčio mir, nema pristup srpskom teritoriju ni ovlasti da uhiti ratne zločince. A Clinton priznaje:„Ako ostane u Srbiji, vjerovatno neće biti izručen, a ne mislim da Transatlantski savez može upasti u Beogradkako bi mu uručio optužnicu."Tigar od papira urlikao je i pružio kandže, ali je i dalje sasvim bezopasan. Optužujući Slobodana Miloševića,Tribunal je ipak opravdao razloge svojeg postojanja. U vladama kao i u samom ICTY‐u nitko zaista ne vjerujeda će se krvoločnom vođi jednog dana suditi. Njegova optužnica izaziva jednoduš‐nost jer svima umirujesavjest. Ali izvršenje pravde i dalje nije vjerovatno. Velikim silama Miloševićevo uhićenje nije prioritet, pa čakni cilj. Tako, dok Srbiji obećavaju značajnu materijalnu pomoć čim Milošević bude svrgnut s vlasti, njegovouhićenje nije uključeno u pogodbu. Svi u Beogradu misle da je Milošević opet dobio nekakav oblik imuniteta uzamjenu za podršku mirovnom planu za Kosovo.Louise Arbour brzo je shvatila dvoličnost država u odnosu na primjenu međunarodnog prava kad ona prijetida poremeti političku računicu. Razumjela je kako međunarodno pravosuđe teško zadržava kontrolu nadsvojom kaznenom strategijom, bez koje ne može težiti nezavisnosti, dok mu velike sile otimaju tu moć želećiodlučivati o uputnosti kaznenog progona kad šefovi država ili važne osobe, osumnjičene za masovne zločine,izgledaju kao jedine koje mogu potpisati mirovne sporazume. Međunarodna diplomacija i dalje spremnožrtvuje pravdu pod izlikom da pravedan mir može dovesti do nastavka rata, odnosno do smrti i patnje čitavihnaroda. Ali ona zaboravlja da je Milošević kumovao najžešćim krvoprolićima u bivšoj Jugoslaviji, onome uSrebrenici, zatim na Kosovu, svaki put kad se diplomacija upustila u proces mirovnih pregovora s njim. PrijeLouise Arbour, njezin prethodnik Richard Goldstone već je upozoravao: „Mir koji parafiraju ratni zločinci nevrijedi ništaviše nego tinta i papir kojima se koriste". Najosjetljiviji problem međunarodnog prava bio je i ostaotaj što se odvija unutar međunarodnih odnosa vodenih suparničkim logikama koje je teško ujediniti: jedna,idealistička, daje prednost potrazi za pravdom, a druga, pragmatična, daje prednost traženju mira."Razlozi koji su naveli Vijeće sigurnosti da osnuje Tribunal od početka su bili dvojbeni. U pregovorima koji suprethodili ustanovljavanju međunarodnog pravosuđa jasno se pokazalo da određeni broj stalnih članovaVijeća sigurnosti smatra Tribunal mogućom zaprekom sporazumnom rješenju krize. Posebno je Rusijazakulisno djelovala kako bi se uvjerila da će Tribunal biti samo fasada. Ni motivi SAD‐a nisu bili najčišći. Glavniamerički pregovarač na Balkanu, Richard Holbrooke, priznao je da se u njegovoj vladi Tribunal shvaća3 Washington je između ostalog bio u posjedu snimki telefonskih razgovora, a transkripte nekih od njih je Al Gore,američki potpredsjednik, predočio europskim posrednicima uključenima u proces pregovaranja o miru u Bosni, prijednom susretu u augustu 1995. u Bijeloj kući.