Carli del Ponte u četiri oka: „Sve je politika. Nije trebalo tako biti, ali sve je ispolitizirano." A ona odgovara:„Nepravedno je da politika potkopava naš rad. Teško mi je gledati kako se izruguju načelu međunarodnepravde zato što je Kagame potpisao bilateralni sporazum (sa SAD‐om o ICC‐u; op. a.), a zauzvrat je odlučenozaštititi njegove vojnike." Voditelj Ureda Kofija Annana pokušava je primiriti: „Načela su očuvana." No onanastavlja: „Nisu, jer razdvajanje (funkcije; op. a.) znači kraj specijalnih istraga'." Iqbal Riza zaključuje: „Da,znam. Priznajem snagu vaših argumenata, potpuno (Vas) razumijem, ali nemojte me javno citirati."Američke i britanske spletke potaknule su Francusku da se trgne jer ona nakon iračke krize nema želju ninajmanje im popuštati. Zamjera uplitanjeu rad Carle del Ponte, ali osim svega, ona i sama želi poravnatiračune o pitanju Ruande. Jer sa stupanjem Kagamea na vlast nakon genocida, Pariz je izgubio još nešto odsvojega afričkog teritorija. Ruanda je sada pod anglosaksonskim utjecajem, a Francuska je osramoćena jer jepodržavala genocidni režim Hutua. Njezina reakcija, motivirana posebnim interesima, ima dobru stranu štokoristi zahtjevima pravde. Pariz traži da strogi program nametnut Međunarodnim kaznenom sudovima kojimaje naređeno da dovrše istrage do kraja 2004. g., a sudske postupke u prvoj instanci do kraja 2008. g. budeobavezujući ali ne i konačan. Uspješno se bori da se u Rezoluciji spomenu „specijalne istrage". Završni tekstpoziva Ruandu na „pojačanje suradnju s ICTR‐om, posebno u predmetu istraga protiv Ruandske patriotskevojske".Pariz je uz podršku više članova Vijeća sigurnosti također uspio zaustaviti početni prijedlog Engleza iAmerikanaca da se odmah okončaju istrage Haškoga suda. Prijedlog Rezolucije od 10. augusta sadržiformulaciju da bi „svako novo podizanje optužnice bilo nespojivo sa strategijom okončanja rada Suda". PoteziCarle del Ponte s kraja jula i njezin nastup iza zatvorenih vrata pred Vijećem sigurnosti 8. augusta, kad jenabrojila sve opasnosti kojima su izložena dva Suda, donijeli su ploda. Inicijativa Londona i Washingtonaizgubit će svoj smisao, osim isključenja Carle del Ponte iz ICTR‐a.Dok sve države inzistiraju na tome da se poštuju rokovi, većina od petnaest članova Vijeća sigurnosti ne želipreuzeti odgovornost za hitnu obustavu kaznenih progona kojoj bi posljedica bila nekažnjavanje najvišerangiranih dužnosnika, koji su sada na nišanu Tužiteljstva. Stoga im se bolje čini još malo zgusnuti mandatHaškog suda. Prema Rezoluciji 1503 Vijeća sigurnosti od 28. augusta 2003., Haški sud sada ima obavezuusredotočiti svoje djelovanje na „najvažnije dužnosnike odgovorne" za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji.Sud je osnovan 1993. godine kako bi kazneno progonio „prekršitelje međunarodnog humanitarnog prava".Rezolucijom 1329 od 30. novembra 2000. pozvan je da se više pozabavi „visoko rangiranim političkim i vojnimdužnosnicima". Mora se ograničiti na „najistaknutije dužnosnike odgovorne" za zločine i odreći se svih drugihistraga u korist lokalnog sudstva. Države u toj regiji pozvane su da predaju bjegunce „posebno RadovanaKaradžića, Rat‐ka Mladića, kao i Antu Gotovinu". Europljani i Amerikanci nisu uspjeli svladati ruskosuprotstavljanje da to bude napisano u Rezoluciji, ali uvjeravaju da Haški sud neće zatvoriti vrata prije negošto mu budu predani Radovan Ka‐radžić i Ratko Mladić. Britanci i Amerikanci odnijeli su pobjedu kada je riječo cijepanju mjesta tužitelja. Carla Del Ponte odmah je isključena iz Tužiteljstva Međunarodnog kaznenog sudaza Ruandu. Istim potezom ponovo je izabrana na četiri godine u ICTY. Washington i London, frustrirani slabijimrezultatima na drugim tačkama, pozabavit će se ispravljanjem svoje taktike.Vijeće sigurnosti odlučilo je, radi ubrzanja postupka prepuštanja procesa lokalnim sudovima, pozvatina hitno uspostavljanje specijalnog suda u Bosni i Hercegovini. Već dvije godine Haški sud tražistvaranje strukture koja bi mogla preuzeti palicu, ali velike sile odbijale su posegnuti u svoj džep.Napokon se, pod vodstvom Amerikanaca, 30. oktobra 2003. g. organizira konferencija u Hagu kako bise prikupio novac. Sakupljeno je 17 miliona eura za osiguranje financiranja mješovitog pravosuđa uSarajevu u prve tri godine. Ono mora biti sposobno voditi desetak sudskih procesa koji su se trebalivršiti u Hagu i okončati istrage protiv pedesetak osumnjičenih koje je 2002. g. Carla del Ponte bilaprisiljena zamrznuti. Vijeće za ratne zločine Bosne i Hercegovine započelo je s radom početkom2005., nakon reforme Kaznenog zakona koju su proveli anglosaksonci nametnuvši sustav commonlaw u državi i regiji s rimskim pravom. Taj će se izbor uskoro pokazati zaprekom pravnoj suradnjiizmeđu nacionalnih jurisdikcija bivše Jugoslavije, a specijalni bosanski sud pokazat će se gotovo istotoliko skupim kao i Haški sud. 111 Krajem 2003. g. zahvaljujući svoti od pet miliona dolara, dobivenoj od
Sjedinjenih Američkih Država, te dodatnoj pomoći Europljana, Beograd, dvije godine prije Bosne,uspostavlja specijalni sud kako bi sudio svojim vlastitim krvnicima. To je lokalni sud bez stranogosoblja, koji su vlasti konačno, ali nevoljko prihvatile u nadi da će same suditi visoko rangiranimosobama koje traži Haški sud. Hrvatska, koja je već reformirala svoj pravni sustav, u tome nezaostaje.Haški sud potaknuo je taj proces kao jedinu mogućnost da se izbjegne nekažnjavanje osumnjičenih.Jer iza tih brojki i administrativnog, a ne više sudskog upravljanja koje su nametnule velike sile, sveviše utječući na međunarodno pravosuđe pod izgovorom „strategije okončanja", kriju se stotine ihiljade uništenih ljudskih života. Predmeti od kojih je Haški sud prisiljen odustati sadrže činjenice opomamnim zločincima koji su ubijali, silovali, mučili i deportirali. Ukazuju na individualnuodgovornost onih koji su to počinili ili zapovjedili. Njihove žrtve, one koje su preživjele, kako bi seponovo podigle, očekuju da te činjenice budu tačno ispričane i utvrđene te da počinitelji budukažnjeni. Haški sud nije slučajno odabrao imena, koja se stalno prebacuju na popise od kojih seodustaje, nego po neizmjernoj grozoti djela koja im se stavljaju na teret. To je jedini prihvatljivikriterij na koji Tužiteljstvo odsada mora primjenjivati hladna mjerila ekonomske i političke stvarnosti.U predmetima koji potpadaju pod međunarodno humanitarno pravo postoje, dakako, „maliizvršitelji" i „velike ribe", ali nikad mali zločini.Završni račun i zatvaranje ICTY‐aRezolucija 1503 nanijela je velike štete na području bivše Jugoslavije. Unatoč naporima da se suprotstavenekim pokušajima gašenja rada ICTY‐a, velike sile više ne nastoje spasiti privid neovisnog i nepopustljivogpravosuđa. Njima je prioritet dokrajčiti to pitanje i osigurati se da će rad Tribunala zaista završiti 2008. Lokalnese vlade u tome ne varaju. Ako je politika dobila prvenstvo pred pravdom, do sada gluhom i nepopustljivom,ako je kalendar postao važniji od misije Tribunala, sada je moguće i pogađanje. Čini se da Vijeće sigurnosti neželi dalje podržavati ICTY niti ga financirati. Čak se čini da daje prednost nacionalnim sudovima. Nalozi Sudališeni podrške velikih sila sada više djeluju tako obavezujuće. Suradnja koja je i do sada bila neznatna potpunoprestaje. Sve se više rabe smicalice za otezanje. Računica je jednostavna: što lokalne vlade manje surađuju,ICTY će manje optuživati i suditi. Najviši dužnosnici za koje se očekuje da će morati podnijeti račun još semogu nadati da će izbjeći kandžama pravde ili, u najgorem slučaju, da će im kod kuće suditi njihovi.Od 2002. Carla del Ponte smanjivala je u više navrata popis glavnih „meta". Ako ne želi promašiti svoju misiju,ona svakako mora optužiti „glavne dužnosnike" na svojem popisu tijekom posljednjih petnaest mjeseci istragekoliko joj preostaje do kraja 2004. Tvrdu jezgru sada sačinjava tridesetak osumnjičenih, upravo onih koji suveć odavno morali biti optuženi da Tužiteljstvo nije dopustilo da zaglibi u strategiju „sitnih riba" koju supoticali zapadnjaci. ICTY vjerovatno neće uspjeti provesti sva suđenja unatoč prenošenju nekih na domaćesudove. Ali odustati od kaznenih progona onih na vrhu lanca, koji su organizirali i smislili najgora zvjerstva,značilo bi osuditi Tribunal na neuspjeh. Carla del Ponte radije razmišljao ustupanju većeg broja starih predmeta lokalnim sudovima nego omogućiti nekažnjivost glavnim krivcima.111 Različiti su činitelji odgovorni za visoku cijenu sudskih procesa za ratne zločine i sudstva koje ih vodi. Bilo da sumiješani ili sasvim međunarodni, ti sudovi trebaju osigurati prijevod svih dokumenata i simultani prijevod rasprava naengleskom jeziku, a na to odlazi polovina njihovih proračuna. Moraju, nadalje, voditi i financirati svoje pritvore iuglavnom plaćati troškove obrane. Moraju također primjenjivati posebne sigurnosne mjere, plaćati dolazak svjedokaizdaleka (katkad i iz inozemstva) te osigurati njihovu zaštitu, kao i zaštitu njihovih obitelji. Uz to plaćaju međunarodnoosoblje po međunarodnim cijenama. Ukratko, cijena pravde nije niska, čak ni za obične zločine, ako se uzme u obzir brojosoba uključen od početka istrage pa do presude.
- Page 1 and 2:
Florence HartmannMIR I KAZNATAJNI R
- Page 3 and 4:
NAPOMENAPriča koja slijedi događa
- Page 6 and 7:
odbaciti jedinog sugovornika koji m
- Page 8 and 9:
najgorem času. U Francuskoj Jean
- Page 10 and 11:
Rezoluciju, ali tada nitko nije zam
- Page 12 and 13:
šezdeset zemalja koje su ratificir
- Page 14 and 15:
predati oružje dok ne bude amnesti
- Page 16 and 17:
Sporazum Đinđić ‐del PonteRije
- Page 18 and 19:
opkolila je vilu. Ali umiješala se
- Page 20 and 21:
Miloševićevi saveznici, još uvij
- Page 22 and 23:
Dvadeset osmog juna Ustavni sud osp
- Page 24 and 25:
njegove sudbine istrošenog alibija
- Page 26 and 27:
Richard iz Ministarstva obrane tome
- Page 28 and 29:
vlade pripreme lažne svjedoke, pod
- Page 30 and 31:
Milošević je ključ mira, onaj ko
- Page 32 and 33:
II. POGLAVLJEIza kulisa procesa Slo
- Page 34 and 35:
Američko‐egipatski stručnjak im
- Page 36 and 37:
Početkom 2001. tužiteljica poziva
- Page 38 and 39:
osumnjičenicima, i kojoj je cilj b
- Page 40 and 41:
savjetnicima: „Mogu oni nastaviti
- Page 42 and 43:
postavljaju velike sile koje u Dayt
- Page 44 and 45:
ponovno aktualizirati za slučaj da
- Page 46 and 47:
Geoffrey Nice ne polaže oružje. U
- Page 48 and 49:
dovoljno da se na 60% bosanskog ter
- Page 50 and 51:
vojnim analitičarima i dokazao Mil
- Page 52 and 53:
Rasprave se zaoštravajuŠesnaestog
- Page 54 and 55:
Britanac namjerava dokazivati neosp
- Page 56 and 57:
Srpski dužnosnici i sami su uvjere
- Page 58 and 59:
nikada imati potvrdu važnosti arhi
- Page 60 and 61:
sprečavanju i kažnjavanju zločin
- Page 62 and 63:
U oktobru 1991., samo nekoliko mjes
- Page 64 and 65:
Dvanaestog marta 1993. Milošević
- Page 66 and 67:
već više od sto godina muslimansk
- Page 68 and 69:
Milošević zna nanjušiti moć i z
- Page 70 and 71:
Pokušaji prikrivanja dokazaPokuša
- Page 72 and 73:
logora, da bi dokazao predvidljivos
- Page 74 and 75: mogućnost da povuče cijele dijelo
- Page 76 and 77: III. POGLAVLJEDejtonska tragedijaVi
- Page 78 and 79: Uoči pregovora, za vrijeme jednog
- Page 80 and 81: dobrovoljnu predaju, obećavaju mu
- Page 82 and 83: osanskih Srba nakon Karadžića, Mo
- Page 84 and 85: međunarodnom, iako su tada djelova
- Page 86 and 87: danaposlije. Prema njezinu glasnogo
- Page 88 and 89: ove trupe i za proces mira, koji je
- Page 90 and 91: okolišanja optužuje Amerikance da
- Page 92 and 93: Kad se Mladić u proljeće 2001., a
- Page 94 and 95: tako uklonio bi i prepreku razvoju
- Page 96 and 97: zgrade OHR‐a, ureda visokog preds
- Page 98 and 99: februaru 2004. Na papiru, to je uč
- Page 100 and 101: fotografije mjesta gdje se kriju. S
- Page 102 and 103: Koštunica nije nikada obećao Amer
- Page 104 and 105: Europska unija teško odolijeva uzm
- Page 106 and 107: jednog dana biti izvedena pred međ
- Page 108 and 109: predvidjeti.Godinu dana nakon što
- Page 110 and 111: zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri
- Page 112 and 113: Međunarodnog kaznenog suda i njego
- Page 114 and 115: vrijeme politike. Carla del Ponte n
- Page 116 and 117: Početkom 2002. g. međunarodni tis
- Page 118 and 119: aktivniju suradnju sa Sudom kako se
- Page 120 and 121: Europljani su ravnodušni prema tom
- Page 122 and 123: sebe dokument i prepušta svojim sa
- Page 126 and 127: Prospera to zabrinjava. Krajem ljet
- Page 128 and 129: Njegov je članak pledoaje u prilog
- Page 130 and 131: Britanci će braniti zahtjeve pravd
- Page 132 and 133: kašnjenje procesa moglo produljiti
- Page 134 and 135: da optužnica ostane zapečaćena (
- Page 136 and 137: sumnje, uspjeti dobiti nužni konse
- Page 138 and 139: onima koji su je smislili ‐upravo
- Page 140 and 141: Usporedno s tim, ideja o „odgovor
- Page 142: oni američki ili ne, uvijek će vi