Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

zadovoljio se uhićenjem jednog od optuženika koji je u bijegu od 1998., Veselina Šljivančanina, traženog zapokolj pacijenata vukovarske bolnice u novembru 1991. Isti scenarij ponavlja se sljedećih godina. Mladić jeuvjet, medijski jako razvikan, koji se pretvara u obično sredstvo pritiska kako bi se dobili drugi bjegunci ili drugiustupci.Pred Carlom del Ponte Mladić je samo alibi da ju se odvrati od pisanja novih optužnica. Tužiteljica odbacujeŽivkovićev zahtjev, ali u proljeće odobrava odgodu srbijanskim vlastima, oslabljenima smrću premijera. Poslijeljeta i angloameričkih pokušaja da novom rezolucijom zabrane svaku novu optužnicu, njezina popustljivostbila bi sve rizičnija. Istraga je završena: ona potpisuje optužnicu i predaje ju sucima.Dan nakon njezina posjeta Beogradu, srbijanske vlasti i njihovi moćni saveznici ne odustaju od prisiljavanjaŠvicarke da povuče optužnicu. Kako bi olakšala uhićenja, Carla del Ponte postigla je odobrenje sudaca da seoptužnica i nalozi za uhićenje zapečate kako se ne bi objavili u javnosti prije ponedjeljka, 6. novembra. Čak iako ta privremena mjera nimalo ne zaustavlja postupak, Washington u njoj vidi priliku da sasvim mirnonastavi svoje smicalice. Vodeći brigu o spašavanju privida, Amerikanci ne zahtijevaju eksplicitno napuštanjesudskih progona. Radije sugeriraju Carli del Ponte da ih zamrzne. Američki veleposlanik u Beogradu WilliamMontgomery prenio je tu poruku na kraju posjeta Carle del Ponte 3. novembra: „Moja vlada traži od vas dazadržite pečate još godinu i pol za Sretena Lukića i po godinu dana za druge." Ona prihvaća produžiti mjerupovjerljivosti optužnica još petnaest dana, ali nema ni govora o odgodi uhićenja. Nekoliko dana poslije vijest jeprocurila u nekim novinama, bliskim srpskim tajnim službama, i otkrila postojanje kaznenog progona protivčetvorice generala. Pečati više nisu potrebni. Suci su potpisali nalog za objavu. Sporazum između Beograda,Washingtona i Londona propao je. Jack Straw piše Carli del Ponte da njezina optužnica prijeti „izazivanjemkrvoprolića" u Srbiji. Krajem novembra 2003. u Hagu Pierre Prosper bjesni: „Tražili smo od vas odgodu, dadržite optužnicu zapečaćenu. Nismo tražili previše. A kad američki šef diplomacije nešto kaže, poruka trebabiti shvaćena ozbiljno (...) Svi (u američkoj administraciji; op. a.) žele ponovo razmotriti odnose s ICTY‐em,vidjeti na što smo prisiljeni i što ovisi o našoj dobroj volji." Carla del Ponte mu je odbrusila: „Kad vaše željenisu uslišane, one postaju zapovijedi. Ali ne možete naređivati sucima, a samo su oni bili nadležni zadonošenje te odluke." Prosper joj je zaprijetio: „Nitko nije rekao da je to naređenje, nego molba. Moratepripaziti što govorite. Vaše odbijanje slušanja može imati posljedice. Nismo zadovoljni. Imali smo politikuotvorenih vrata, možda ćete odsad morati kucati da biste ušli."Velike sile ustrajno poduzimaju korake i zbog drugih osumnjičenika. Strategija okončanja otvorila je vratapolitičkom vođenju pravosuđa. Svatko ima svoja potraživanja. Samo ih Amerikanci i Britanci pretvaraju uzahtjeve i tvrdo nastupaju. Ostali radije sugeriraju ne pribjegavajući pritiscima. Ipak, svi opravdavaju svojemiješanje u ime pragmatizma i potrebe da se ustupcima potaknu srpske vlasti na olakšanje pristupa arhivu ina uhićenje najteže uhvatljivih bjegunaca, kao što su Mladić i Karadžić. ICTY tada broji dvadeset bjegunaca, odkojih je devetnaest Srba. Dvadeseti je Hrvat, Ante Gotovina, bivši legionar, osuđivan u Francuskoj za iznudukojeg je ICTY 2001. optužio za zločine protiv krajinskih Srba u augustu 1995. Zagreb odbija izručiti svojegagenerala, „viteza Domovinskog rata". I hrvatske vlasti nadaju se nagodbi. Jedan bivši američki posebniizaslanik na Balkanu zalaže se u maju 2003. kod Carle Del Ponte da odustane od toga slučaja. Više drugihmeđunarodnih ličnosti posreduju u njegovu korist. Gotovina ima saveznike u Francuskoj, gdje je živio, i uSjedinjenim Američkim Državama. Američki vojni stručnjaci savjetovali su ga za vrijeme vojnih operacija uKrajini 1995. Može računati i na potporu američkih neokonzervativnih krugova koji u Washington Time‐suspajaju novinsku kampanju protiv ICTY‐a i poziv na povlačenje optužnice protiv njega. Ali u Londonu imažestoke neprijatelje koji ga pod svaku cijenu žele vidjeti u zatvoru. Washington se svrstava na istu stranusredinom 2003., poslije odbijanja Hrvatske da potpiše bilateralni ugovor o pravnom imunitetu koji bi štitioameričke građane od kaznenih progona pred stalnim Međunarodnim kaznenim sudom (ICC). Zagreb jepopustio pod prijekorima Europske unije u koju Hrvatska želi jednog dana ući. To će je stajati uskraćivanjaameričke vojne pomoći.