Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

u bijegu nimalo ga ne sprečava da doslovno prati proceduru. U svakoj etapi, Mladić potpisuje svoje zahtjeve,potvrđuje primitak odluka, ostavlja svoju osobnu adresu. Vojni odjel zadužen za njegovu sigurnost raspuštenje i napušta neko vrijeme vojarnu u Topčideru. Srpski premijer Zoran Đindić zaprijetio je da će prestatiuplaćivanje iz Srbije u savezni budžet ako novac bude i dalje upotrebljavan za financiranje Mladićeva bijega.Ali uz Koštuničinu neograničenu punomoć, armija nalazi druge kanale financiranja. Jedinica je odmah ponovnouspostavljena kao skupina dobrovoljaca, plaćenih iz vojnih crnih fondova.Sljedećih dana Mladić u samom srcu Beograda slavi svoj odlazak u mirovinu u restoranu Doma Armije, neštoniže od Trga Republike, sa suprugom i starim drugovima. On i dalje posjećuje Bevandu na Banovu brdu.Dvadeset prvog oktobra 2002. ruča u Miloševom konaku, u četvrti Košutnjak, na 500 metara zračne linije odrezidencije švicarskog veleposlanika gdje Carla del Ponte razgovara s međunarodnim diplomatima na krajusvojeg posjeta Beogradu. Dvanaestog marta 2003. premijer Zoran Đindić ubijen je usred dana pred zgradomsrpske vlade. Srpska policija započinje golemu policijsku akciju. Više od hiljadu osoba pritvoreno je širomzemlje. Većinom su to članovi organiziranog kriminala. Ali uhićeni su i bivši šef Miloševićeve tajne policijeJovica Stanišić i njegova desna ruka Frenki Šimatović. Mladić ne želi riskirati. Sklanja se na Bežanijsku kosu, upredgrađe Beograda, na putu između središta grada i aerodroma, u kuću jednog generala u mirovini. Zatimkupuje nekoliko jutara zemlje, između Valjeva i Loznice, nedaleko od granice s Bosnom, gdje neko vrijemeuzgaja pčele.Dugo su zapadnjaci odbijali priznati da Mladić potpuno nekažnjeno boravi u Srbiji. Čak i ako su ga lako moglisusresti u Beogradu. Čak i ako su Zoran Đinđić i njegovi ministri to rado potvrđivali. Ali, svaki put kad ih jeCarla del Ponte pozivala na djelovanje, oni su zahtijevali opipljive dokaze. Tridesetog novembra 2001.francuski ministar obrane Alain Richard želeći poštedjeti predsjednika Koštunicu, unatoč njegovu odbijanjusuradnje s ICTY‐em, za vrijeme susreta u Parizu dobacio je Carli del Ponte: „Ako je Mladić doista u Beogradu,pokažite nam njegovu fotografiju. Moja će zemlja izvršiti pritisak kad budemo imali pouzdane i provjerljivedokaze." A francuski je ministar bio upravo primio izvještaj generala Philippea Rondota, zapovjednika specijalnihoperacija, koji ne ostavlja više nikakvih sumnji o Mladićevoj prisutnosti u Srbiji. Krajem 2002.prijestolnice ne mogu više negirati očigledno. Otad su one prisiljene vršiti pritisak na vlasti koje otvorenoizbjegavaju zakon, odbijajući izvršiti međunarodni nalog za uhićenje generala optuženog za genocid.„Slučaj Karadžić"U Bosni i Hercegovini, velike sile ostaju na svojim pozicijama. Početkom 2001. francuske službe tvrdeda su lokalizirale Karadžića zahvaljujući uređaju GSP‐a postavljenom pod automobil jedne od njemubliskih osoba. Ali operacija hvatanja poništena je po zapovijedi Jacquesa Chiraca jer bi ona prisililafrancuske komandose da prijeđu u sektor pod američkom kontrolom. Na čelu međunarodnih snaga uBosni (SFOR) američki general Dodson u julu 2001. objašnjava Carli del Ponte: „Nismo više zabrinutida ćemo morati pretrpjeti gubitke jer su naši ljudi već dobro uvježbani. Ali Karadžić uživa statusjunaka, postoji opasnost teške političke krize u slučaju uhićenja." Unatoč tome što je Srbija izručilaSlobodana Miloševića, zapadni dužnosnici tvrdoglavo traže alternative Karadžićevu uhićenju. Novaamerička administracija nije međutim našla ništa bolje nego da ga nizom pisama i susreta snjegovom obitelji moli da se preda. Pierre Richard Prosper, novi američki veleposlanik zadužen zapitanja međunarodnog pravosuđa, piše 14. decembra 2001. Ljiljani Karadžić da je nagovori dapozove svojeg supruga na predaju: „Gospođo Karadžić, predaja vašeg supruga Hagu neizbježna je, alimože izabrati način na koji će tamo otići. Bilo bi u interesu vaše obitelji i onih koji je okružuju da se tapredaja vrši u potpunoj sigurnosti i dostojanstvu, a ne operacijom u kojoj bi on ili drugi mogli bitiranjeni. Umjesto da uzmiče od Međunarodnog suda, vaš bi se suprug morao predati i braniti svojstav pred Sudom. Time bi olakšao i teret koji pritišće njegovu obitelj i njegove pristaše koji, uprotivnom slučaju, riskiraju posljedice pravnih i financijskih akcija koje će se poduzeti protiv njih. Isto