Florence Hartmann MIR I KAZNA TAJNI RATOVI MEĐUNARODNE ...

sumnje, uspjeti dobiti nužni konsenzus za planiranje potreba za dvogodišnje razdoblje koje dijeli kraj prvostupanjskihpostupaka (2008.) od konačnog zatvaranja ICTY‐a (2010.). Zahtjevi u prilog produženju mandataICTY‐a, koje je postavilo u proljeće 2007. više nevladinih organizacija, među kojima i Amnestj international,čini se da su od početka osuđeni na neuspjeh. Bez snažne mobilizacije međunarodnog javnog mnijenja, velikeće se sile vjerovatno opredijeliti za promjenu kriterija za prebacivanje sudskih predmeta pred nacionalnapravosuđa, kako bi prisilile Tribunal da odustane od suđenja posljednjim visokim dužnosnicima koji očekujusuđenje. Sto se tiče bjegunaca, oni će se okoristiti nekažnjivošću koja se neće tako zvati.Nekoliko mjeseci prije kraja svojeg mandata Carla del Ponte postala je omiljena meta nekih bivših suradnika.Graham Blewitt, Geoffrey Nice i neki bivši istražitelji pokušavaju je preko tiska u bivšoj Jugoslaviji okriviti zasva zla od kojih pati ICTY. Tužiteljica je po njima bila odgovorna za slabljenje Tribunala jer je popuštalapritiscima, prihvatila strategiju okončanja i obustavljanje progona Miloševićevih suučesnika, da je kriva zaneuspjeh Karadžićeva i Mladićeva uhićenja i za štetnu politizaciju Tribunala koja se ogleda u njezinojustrajnosti da optuži Miloševića za genocid u Srebrenici „protiv uvjerenja njezinih zamjenika" i unatoč„nedostatku dokaza". Tvrde da se, dapače, pogodila s Beogradom kako bi uskratila Međunarodnom sudupravde (ICJ) famozni arhiv Vrhovnog savjeta obrane (VSO) srpsko‐crnogorske države. Sredinom aprila 2007.Geoffrev Nice je u pismu koje su na njegov zahtjev objavile hrvatske dnevne novine Jutarnji list iznio optužbukoja je uzdrmala cijelu regiju. Hrvatski premijer zaprijetio je da će stvar iznijeti pred Vijeće sigurnosti i tražitiod Carle del Ponte da se izjasni. Udruga žrtava domovinskog rata tražila je krajem aprila od predsjednikaVijeća sigurnosti da odmah opozove Švicarku. Bosna je konačno našla nekoga kome pripisati sve uzrokenesreće. Kao nekada, kad su suca Antonia Cassesea optužile kolege da je dopustio Karadžiću da umaknepravdi time što nije prihvatio kompromis, istinski krivci radije su zanijemili. Ona je jedini krivac što jemeđunarodna pravda razočarala, što je izdala obećanje žrtvama da će im vratiti dostojanstvo. Mora se zgazitiCarlu del Ponte kao simboličnu figuru da bi se lakše uništio san o univerzalnoj pravdi koja bi korak po koraksuzbila nekažnjivost kada nacionalno pravosuđe ne ispuni svoje obaveze. Kako bi se bolje izbrisalo iz sjećanjaiskorake ICTY‐a, danas skromne, ali koji će se u povijesnoj perspektivi pokazati presudnima.Dvadeset petog aprila 2007. Carla del Ponte odgovara samo na jedno pitanje: utaju dokaza. Ta je aferaozbiljno uzdrmala kredibilitet ICTY‐a u očima žrtava i međunarodnog javnog mnijenja i prijeti da definitivnookalja bilancu ICTY‐a. Carla del Ponte želi da Tribunal razjasni tu užasnu epizodu koja je olakšala uskraćivanjepravde pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ). Ona, dakle, traži da suci objave svoje odluke koje su doveledo skrivanja od očiju javnosti dijelova dokumenata VSO‐a koji otkrivaju veze između Vojske Jugoslavije i vojskebosanskih Srba, i koji dokazuju izravnu odgovornost Beograda za zločine koje je počinila srpska strana u Bosni iHercegovini, među kojima i u Srebrenici. Njezin je zahtjev podnesen Prizivnom vijeću i njegovu predsjednikutalijanskom sucu Faustu Pocaru, koji je 6. aprila 2006., poslije Miloševićeve smrti, odlučio i dalje držati arhivVSO‐a samo za upotrebu ICTY‐a dok su njihovi kolege s Međunarodnog suda pravde (ICJ), dva kilometra dalje,pretresali tužbu Bosne protiv Srbije. Kao i svaka odluka nekog Prizivnog vijeća, ona koju bi Carla del Pontehtjela učiniti dostupnom javnosti, sadrži pregled svih prijašnjih odluka, nabrajajući argumente Srbije, motivesudaca uključenih u taj proces odlučivanja od novembra 2003. i konačno one koje je u aprilu 2006. iznijelo petsudaca Prizivnog vijeća kako bi produžilo valjanost zabrane davanja dokumenata drugima. U općem interesu ivodeći brigu o transparentnosti pravde, zalagala se Carla del Ponte, javnost mora biti informirana ookolnostima u kojima je arhiv VSO‐a došao pod iznimne zaštitne mjere. Kako bi opravdala svoj zahtjev, navelaje stotine novinskih članaka objavljenih samo u aprilu 2007. u kojima se špekulira o tom pitanju ili se tražeobjašnjenja. Dvadeset sedmog aprila predsjednik Pocar odredio je pet sudaca koji će činiti Prizivno vijećezaduženo za ispitivanje tog zahtjeva. Zbog položaja predsjednika ICTY‐a, Pocar će dakle, predsjedati, iPrizivnim vijećem, ovlaštenim da odluči hoće li otkriti ili zadržati tajnost odluke koju je on sam donio kaopovjerljivu prije godinu dana. Igra, dakle, nije još ni izdaleka dobivena. 117117 Početkom septembra 2007, Prizivno vijeće konačno je odbacilo taj zahtev Tužiteljstva.